Sveta Majka Terezija upisana je u Opći rimski kalendar; liturgijsko slavlje 5. rujna
Svetom je proglašena prije devet godina, blaženom prije dvadeset i dvije, ali svi ju još uvijek zovu "Majka Terezija", jer – kako je rekao papa Franjo u prigodi njezina proglašenja svetom 4. rujna 2016. – njezina nam je svetost tako bliska, tako nježna i plodna da ćemo ju spontano i dalje zvati 'Majka'. Upravo je zbog snažnoga utjecaja duhovnosti te žene koja je sebe nazivala "malenom olovkom u Božjim rukama", a koja još uvijek djeluje na milijune vjernika u svijetu, papa Franjo – također s obzirom na molbe i želje biskupa, svećenika, redovnika i vjernika – odlučio upisati ime svete Terezije iz Kolkate u Opći rimski kalendar.
Utvrđeno je to dekretom koji je 11. veljače objavio Dikasterij za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, a koji su potpisali prefekt kardinal Arthur Roche i tajnik nadbiskup Vittorio Viola. U dokumentu se određuje da se fakultativni spomendan svetice slavi 5. rujna, na dan njezina preminuća 1997. godine. Drugim riječima, od sada će biti moguće slaviti misu i recitirati jutarnje, večernje i druge molitve liturgije časova u spomen na Majku Tereziju.
Liturgijski tekstovi
Neka se taj novi spomen doda u sve kalendare i liturgijske knjige za slavljenje mise i liturgije časova – stoji u dekretu u kojemu se određuje usvajanje liturgijskih tekstova na latinskom jeziku priloženih tom dokumentu, koji trebaju biti prevedeni, odobreni te, nakon potvrde Dikasterija, biskupske konferencije ih objavljuju. Riječ je o zbornoj molitvi, čitanjima, tekstovima koji se odnose na liturgiju časova i Rimski martirologij.
Izvor nade
Osim razloga Papine odluke, Dekret također ocrtava profil neumorne djelatnice ljubavi, u svijetu Agneze Gonxhe Bojaxhiu, koja je vratila dostojanstvo onima koji ga nisu imali. Upisano među svetce 2016. godine, ime Majke Terezije ne prestaje svijetliti kao izvor nade za tolike ljude koji u nevoljama tijela i duha traže utjehu – ističe se u dokumentu. Pritom se spominje odlomak iz Evanđelja po Marku (Mk 10,43), odnosno Isusove riječi „Tko hoće među vama biti najveći, neka vam bude poslužitelj“, kao načelo i vodilja djelovanja Majke Terezije. Živeći radikalno i hrabro naviještajući evanđelje, sveta Terezija iz Kolkate svjedok je dostojanstva i povlastice poniznoga služenja.
Odlučivši ne samo biti najmanja, nego službenica najmanjih, postala je uzor milosrđa i autentična ikona milosrdnog Samaritanca – napominje se u dokumentu. Milosrđe je, naime, za nju bilo 'sol' koja je davala okus svim njezinim djelima i 'svjetlo' koje je rasvjetljavalo tamu onih koji više nisu imali ni suza za plakanje nad svojim siromaštvom i svojom patnjom. Isusov vapaj na križu, 'Žedan sam' (Iv 19, 28), prodro je u najdublji dio duše Majke Terezije. Stoga se cijelog svog života posvetila ublažavanju žeđi Isusa Krista za ljubavlju i dušama, služeći mu među najsiromašnijima među siromasima. Ispunjena Božjom ljubavlju, jednako je zračila istom ljubavlju prema drugima – ističe se u Dekretu Dikasterija za bogoštovlje i sakramentalnu stegu.
Kanonizacija 2016. godine
Rođena 26. kolovoza 1910. u Skoplju, Majka Terezija započela je svoju misiju u Kolkati 1929., ali tek nakon što je napustila Loretske sestre. Godine 1950. osnovala je Družbu Misionarki ljubavi koja danas u svijetu ima više od šest tisuća sestara koje djeluju u 130 zemalja, počevši od najsiromašnijih i najnerazvijenijih. Godine 1979. Nobelova nagrada za mir dodijeljena je upravo Majci Tereziji, koja je tada zamolila da se novac od nagrade donira siromašnima u Indiji.
Preminula je 1997. u "njezinoj" Kolkati. Sveti Ivan Pavao II., s kojim je razvila bratsko prijateljstvo, uvrstio ju je 19. listopada 2003. među blaženike. Još jedan papa, papa Franjo, koji nikada nije skrivao svoje divljenje i pobožnost prema toj svetici, proglasio ju je svetom 4. rujna 2016. godine, na Trgu svetoga Petra prepunom časnih sestara, svećenika i vjernika s pet kontinenata. Nije se to dogodilo slučajno te godine, nego upravo usred Jubileja milosrđa. Milosrđa kojega je – kako je tada rekao Papa u svojoj homiliji – Majka Terezija tijekom svog života bila velikodušna djeliteljica, stavljajući se na raspolaganje kroz prihvat i zaštitu ljudskoga života, nerođenoga i onoga koji je bio napušten i odbačen, saginjući se nad iscrpljene osobe, ostavljene da umru na rubu ceste, prepoznajući dostojanstvo koje im je Bog dao, i čineći da njezin glas čuju moćnici zemlje kako bi priznali svoju krivnju pred zločinima siromaštva koje su sami stvorili – istaknuo je tada papa Franjo.
(Vatican News - sc; aa)