Kardinal Newman bit će proglašen crkvenim naučiteljem
Jedan od velikih modernih kršćanskih mislilaca, protagonist duhovnog i ljudskog puta koji je obilježio Crkvu i ekumenizam 19. stoljeća, autor promišljanja i tekstova koji pokazuju kako je življenje vjere svakodnevni dijalog „srca srcu“ s Kristom. Engleski kardinal John Henry Newman, koji je proveo život s gorljivošću i strašću za evanđeljem, kanoniziran je 2019. godine, a uskoro će biti proglašen i za crkvenog naučitelja.
O tome je jučer, 31. srpnja, izvijestio Tiskovni ured Svete Stolice u priopćenju u kojem se navodi da je tijekom audijencije u kojoj je primio kardinala Marcella Semerara, prefekta Dikasterija za kauze svetaca, papa Lav XIV. potvrdio pozitivno mišljenje plenarne sjednice kardinala i biskupa, članova Dikasterija za kauze svetaca, o naslovu crkvenog naučitelja koji će uskoro biti dodijeljen svetom Johnu Henryju Newmanu.
Iz sjena i prikaza prema Istini
"Vodi me, blaga svjetlosti; ti me vodi kroz tamu. Noć je tamna, dom je daleko: vodi me ti… Tvoja mi je snaga uvijek bila blagoslov; i danas će me voditi preko močvara i pustara, dok noć ne mine, a zora ne osvane na mome putu.“ John Henry Newman, rođen je 1801., a imao je 32 godine kada mu je, tijekom povratka u Englesku nakon dugog putovanja po Italiji, iz srca proizašla ta snažna molitva. U to je vrijeme već osam godina bio anglikanski svećenik, ali prije svega jedan od najsjajnijih umova svoje Crkve, čovjek koji je očaravao izgovorenim i pisanim riječima.
Putovanje u Italiju 1832. dodatno je produbilo njegovo unutrašnje traženje. John Henry Newman je u sebi žeđao za spoznajom Božjih dubina, dubina te blage svjetlosti koja je za njega ujedno svjetlo istine - istine o Kristu, o pravoj naravi Crkve, o predaji prvih stoljeća, kada su prvi Oci govorili Crkvi koja još nije bila podijeljena. Oxford – središte iz kojega se širila njegova vjera i mjesto u kojem je budući svetac živio i radio – postao je put koji je sve više približavao njegova uvjerenja prema katoličanstvu. Godine 1845. je u svome Eseju o razvoju kršćanskoga nauka sažeo duhovni put koji ga je doveo do te toliko tražene svjetlosti, odnosno do spoznaje da je Katolička Crkva njegova vremena ista ona koja je izišla iz Kristova srca, Crkva mučenika i drevnih otaca, koja je poput stabla rasla i razvijala se kroz povijest. Nakon toga je zatražio da postane katolik, što se i dogodilo 8. listopada 1845., a kasnije je ovako zapisao prisjećajući se tog trenutka: „Bilo je to za mene kao da ulazim u luku nakon burne plovidbe. Moja je sreća beskrajna.“
Oduševljenje za svetog Filipa Nerija
Taj veliki teolog i mislilac međunarodnog ugleda vratio se u Italiju 1846. kako bi ušao kao obični sjemeništarac u Papinski zavod Propaganda Fide. „Tako je čudesno biti ovdje“, zapisao je: „Kao da sanjam, a ipak tako sam miran, tako siguran, tako sretan – kao da sam oduvijek pripadao ovome mjestu.“ Dana 30. svibnja 1847. zaređen je za katoličkog svećenika. U tim se mjesecima oduševio likom svetog Filipa Nerija, a kad ga je papa Pio IX. potaknuo da se vrati u svoju domovinu, ondje je osnovao Oratorij posvećen tome svecu s kojim je dijelio vedrinu duha. Tu vedrinu nisu uspjela narušiti ni brojna iskušenja, čak ni kada se činilo da mnoge inicijative koje je pokretao u svojoj zemlji u svrhu učvršćivanja katoličanstva, nisu davale željene plodove. Napisao je mnoga sjajna djela u obranu i potporu katoličke vjere, čak i onda kada je bio žestoko napadan. Papa Lav XIII. ga je 1879. imenovao kardinalom. Kad je čuo tu vijest, zaplakao je od radosti rekavši: „Oblaci su zauvijek nestali.“ Svoj apostolat je gorljivo nastavio sve do 11. kolovoza 1890., dana svoje smrti. Na grobu je dao uklesati samo svoje ime i nekoliko riječi koje sažimaju svih njegovih 89 godina života: „Ex umbris et imaginibus in Veritatem – Iz sjena i prikaza prema Istini“.
„Cor ad cor loquitur“
Papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim 2010. godine, prisjećajući ga se kao čovjeka duboke molitve koji je, kako je rekao, živio onu duboko ljudsku viziju svećeničke službe u pobožnoj brizi za narod (…) posjećujući bolesne i siromašne, tješeći napuštene, brinući se za zatvorenike.“ Papa Franjo je 2019. proglasio kardinala Newmana svetim, a u enciklici Dilexit nos objasnio zašto je engleski kardinal izabrao kao svoje geslo rečenicu „Cor ad cor loquitur“ - „Srce govori srcu“: iznad svake rasprave i dijalektike, Gospodin nas spašava govoreći našem srcu iz svoga Srca. „Upravo mu je ta logika“, istaknuo je papa Franjo, „omogućila da za njega, velikog mislioca, mjesto najdubljeg susreta sa samim sobom i s Gospodinom ne bude čitanje ili razmišljanje, već molitveni dijalog srca srcu, s Kristom živim i prisutnim. Zato je Newman u Euharistiji pronalazio Srce živoga Isusa, koje je sposobno osloboditi, dati smisao svakom trenutku i ispuniti čovjeka istinskim mirom.“
(Vatican News - ac; md)
