Papa Lav XIV.: Pomoć siromašnima stvar je pravednosti. Sigurnost se ne postiže oružjem
Pomaganje siromašnima je, više od ljubavi, pitanje pravednosti, a svi oblici siromaštva poziv su na konkretno življenje evanđelja i pružanje djelotvornih znakova nade. To je poticaj koji je papa Lav XIV. uputio u poruci za IX. svjetski dan siromašnih, koji će se slaviti 16. studenog. U poruci koja je objavljena danas, 13. lipnja, u spomen na svetog Antuna Padovanskog, zaštitnika siromašnih, Sveti Otac je istaknuo važnost kršćanske nade, teme ove Svete godine, kako bi se ostvarila konkretna djela u suočavanju s ravnodušnosti, nejednakosti i sukobima zbog kojih danas tisuće ljudi diljem svijeta žive u siromaštvu.
Stoga se nadam da će ova jubilejska godina potaknuti razvoj politika za borbu protiv starih i novih oblika siromaštva, kao i novih inicijativa za podršku i pomoć najsiromašnijima. Rad, obrazovanje, stanovanje i zdravlje uvjeti su za sigurnost koja se nikada neće postići oružjem.
Siromašni su najviše ljubljena braća u Crkvi
U dokumentu je Papa objasnio da je Svjetski dan siromašnih važan kako bismo se podsjetili da su siromašni u središtu cjelokupnog pastoralnog rada Crkve, ne samo u karitativnom aspektu već i s obzirom na ono što Crkva slavi i naviješta. Siromašni nisu predmeti već vrlo ljubljena braća i sestre te kreativni subjekti koji nas potiču da uvijek pronalazimo nove načine življenja evanđelja danas. Bog je uzeo na se njihovo siromaštvo da bi nas obogatio kroz njihove glasove, njihove priče, njihova lica, primjetio je Sveti Otac.
Suočeni s nizom uvijek novih valova siromaštva, postoji rizik da se na to naviknemo i pomirimo se s tim. Svakodnevno susrećemo siromašne ili osiromašene ljude i ponekad se može dogoditi da i sami imamo manje, da izgubimo ono za što smo nekada mislili da je sigurno: dom, dovoljno hrane za dan, pristup zdravstvenoj skrbi, dobru razinu obrazovanja i informiranosti, vjersku slobodu i slobodu izražavanja.
Petrov nasljednik smatra da poziv na konkretno življenje evanđelja u svjetlu situacija siromaštva postaje još konkretniji u ovoj jubilejskoj godini. Stoga je dodao: „Kad se zatvore Sveta vrata, morat ćemo čuvati i prenositi božanske darove koji su nam dani u ruke tijekom cijele ove godine obilježene molitvom, obraćenjem i svjedočanstvom“.
Stvoriti konkretne znakove nade
Kako bismo pomogli onima koji se suočavaju s bilo kojom vrstom siromaštva, Papa je istaknuo da smo svi pozvani stvarati nove znakove nade koji svjedoče o kršćanskoj ljubavi koja je majka svih vrlina. Oni koji nemaju ljubavi – napomenuo je – nemaju ni vjere ni nade, a oduzimaju nadu i svojim bližnjima. Zatim je podsjetio da uzrok siromaštva može biti i struktura te da se s time treba suočiti i pronaći rješenja. Pritom je spomenuo institucije poput škola i bolnica koje postoje za prihvaćanje najslabijih i najisključenijih, te bi stoga trebale biti dio javnih politika svake zemlje, ali ratovi i nejednakosti često to još uvijek sprječavaju. Sveti Otac je kao znakove nade istaknuo institucije poput obiteljskih domova, zajednica za maloljetnike, prihvatnih centara, pučkih kuhinja, studentskih domova, pučkih škola.
Često postoji toliko skrivenih znakova, na koje možda ne obraćamo pozornost, a opet toliko važnih za borbu protiv ravnodušnosti i poticanje na zalaganje kroz razne oblike volontiranja!
Siromasi kao svjedoci nade
Papa Lav XIV. smatra da to praktično zalaganje, usred životnih kušnji, mora biti ukorijenjeno u kršćanskoj nadi koja je poput sidra koje učvršćuje naša srca u obećanju Gospodina Isusa, koji nas je spasio svojom smrću i uskrsnućem te koji će ponovno doći među nas. Siromašni su ti koji na poseban način mogu iskusiti tu nadu upravo zato što u želji da Bog bude suputnik na njihovom putu, bogatstva se smanjuju jer se otkriva istinsko blago koje nam je zaista potrebno, zaključio je Papa.
Siromašni mogu postati svjedoci snažne i pouzdane nade, upravo zato što žive u nesigurnim životnim okolnostima, u oskudici, krhkosti i marginalizaciji. Ne računaju na sigurnost koju pružaju moć i posjedovanje; naprotiv, često zbog toga trpe kao žrtve. Njihova nada nalazi se negdje drugdje.
Duhovno siromaštvo
Sveti Otac je također istaknuo da je najveće siromaštvo nepoznavanje Boga, te citirao papu Franju koji je u apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium napisao da je najgora diskriminacija koju siromašni trpe nedostatak duhovne pažnje.
To je pravilo vjere i tajna nade: sva dobra ovog svijeta, materijalne stvarnosti, svjetovni užici, ekonomsko blagostanje, koliko god važni bili, nisu dovoljni da nas usreće. Bogatstvo često zavarava i dovodi do dramatičnih situacija siromaštva, a prije svega do pomisli da nam Bog ne treba i da živimo život neovisno o njemu.
(Vatican News - ihc; md)