MAP

Nagovor pape Lava XIV. prije molitve Kraljice neba u nedjelju 25. svibnja 2025.

Prije molitve Kraljice neba, koju je prvi put predmolio s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači s pogledom na Trg svetog Petra, Papa je istaknuo da čak i ako smo krhki Gospodin nas prati svojim Duhom i čini nas sredstvom svoje ljubavi prema drugima, prema društvu, prema svijetu. Donosimo prijevod cijeloga nagovora

PAPA LAV XIV.
REGINA COELI
Trg sv. Petra
Šesta vazmena nedjelja, 25. svibnja 2025.

Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!

Još sam uvijek na početku svoje službe među vama i prije svega vam želim zahvaliti na ljubavi koju mi iskazujete i molim vas da me podržite svojom molitvom i blizinom.

U svemu na što nas Gospodin poziva, na životnom putu kao i na putu vjere, ponekad se osjećamo nedoraslima. Međutim, upravo nam evanđelje ove nedjelje (usp. Iv 14, 23-29) govori da ne trebamo gledati na svoje snage, nego na milosrđe Gospodina koji nas je izabrao, sigurni da nas Duh Sveti vodi i uči svemu.

Apostolima, koji su uoči Učiteljeve smrti uznemireni i tjeskobni te se pitaju kako će moći biti nastavljači i svjedoci Kraljevstva Božjega, Isus naviješta dar Duha Svetoga ovim divnim obećanjem: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ (r. 23).

Isus tako oslobađa učenike svake tjeskobe i brige i može im reći: „Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši“ (r. 27). Ako ostajemo u njegovoj ljubavi, naime, On sâm se nastanjuje u nama, naš život postaje Božji hram i ta nas ljubav prosvjetljuje, stvara prostor u našem načinu razmišljanja i u našim izborima, sve dotle da se širi i na druge te obasjava sve situacije našega postojanja.

Evo, braćo i sestre, to prebivanje Boga u nama upravo je dar Duha Svetoga, koji nas uzima za ruku i daje nam da iskusimo, također u svom svakodnevnom životu, prisutnost i blizinu Boga, čineći nas njegovim prebivalištem.

Lijepo je što, gledajući na svoj poziv, na stvarnosti i na osobe koje su nam povjerene, na obveze koje obavljamo, na svoju službu u Crkvi, svatko od nas može s povjerenjem reći: iako sam krhak, Gospodin se ne srami moje ljudskosti, dapače, dolazi se nastaniti u meni. On me prati svojim Duhom, prosvjetljuje me i čini oruđem svoje ljubavi za druge, za društvo i za svijet.

Predragi, na temelju tog obećanja, hodimo u radosti vjere, da budemo sveti hram Gospodnji. Trudimo se njegovu ljubav donositi posvuda, imajući na umu da su svaka sestra i svaki brat prebivalište Božje, i da se njegova prisutnost otkriva posebno u malenima, siromašnima i onima koji pate, tražeći od nas da budemo pažljivi i suosjećajni kršćani.

I povjerimo se svi zagovoru Blažene Djevice Marije. Ona je, po Duhu, postala „Prebivalište posvećeno Bogu“. S njom i mi možemo iskusiti radost prihvaćanja Gospodina i biti znak i sredstvo njegove ljubavi.

(Vatican News - sa)

25 svibnja 2025, 13:45