Uloga apostola Petra. Kateheza pape Franje u neobjavljenom intervjuu
Potpuno pouzdanje u Boga, svijest o slabosti i grešnosti, novi poziv svećenicima da se stave u službu svima, njegovo divljenje prema suvremenim mučenicima i briga za migrante neke su od tema na koje se papa Franjo osvrnuo u razgovoru s Noelom Díazom u Domu svete Marte 2021. godine. Díaz je osnivač udruge vjernika „El Sembrador, Nueva Evangelización“ koja naviješta Božju riječ putem televizije i radija.
U nastavku donosimo tekst intervjua.
Vi ste danas nasljednik ovog čovjeka imena Šimun. Što Vam govori ovaj odlomak iz Svetoga Pisma, Vaša Svetosti?
Toliko toga! Prvo, to što je Isus pozvao Šimuna među ljudima, nije ga odvojio od ljudi. Isus propovijeda, a mnogo ga je ljudi dolazilo slušati jer su bili žedni Božje riječi. Isus je govorio kao onaj koji ima autoritet. Dakle, Isus uvijek poziva svoje svećenike iz naroda, među narodom. Da je Petar zaboravio svoje podrijetlo, izdao bi Isusov plan i osnovao elitu. Ne! Pastir mora biti s ovcama. Zato i je pastir.
Drugo, želim se osvrnuti na znakove koje je Isus činio, a ne samo na autoritet njegove Riječi. Da bi ljudi mogli vjerovati u Njega, on je učinio to prekrasno čudo - čudesan ulov ribe - a da to nitko nije očekivao. Gdje god se Isus nalazi, osjeća se njegova snaga; i Petar, kada je sumnjao, kada više nije imao snage, sjetio se toga čuda, znao je da Gospodin može promijeniti stvari. Što je Petar učinio kad je vidio Isusa kako čini čudo? Kleknuo je pred njim, osjetio se ništavnim, malenim, prepoznao je svoju ograničenost i grešnost. „Idi od mene, Gospodine, jer sam grešan čovjek.“ Tu Isus postiže ono što je htio. Petrov put je biti među narodom kako bi mogao čuti Gospodina, ići u ribolov kako je Gospodin zapovjedio i učiniti ovo čudo.
Treće, važno je prepoznati svoju malenost, svoju ništavnost i reći Gospodinu: „Odlazi, jer sam grešnik.“ Jer on nam odgovara: „Iako si grešnik, jer si me slijedio, učinit ću te ribarom ljudi.“ Ovo je četvrti korak. Kad je Isus pomazao Petra za biskupa, svećenika, pomazao ga je jer je pastir. Nije ga pomazao da bi ga unaprijedio, da bi ga postavio za šefa ureda ili kako bi politički upravljao zemljom. Ne, on ga je pomazao da bude pastir… i tada je Petar sve ostavio za sobom.
A kako se osjećate u vezi s tim da preuzimate Petrovo mjesto?
Osjećam da me Gospodin vodi, da je on taj koji bira, da je on taj koji je započeo ovu priču. On ju je započeo i sa mnom, on me pozvao, on me vodio. I iako sam nevjeran i grešan poput Petra, on me ne napušta. Dakle, osjećam da brine o meni.
(Noel Díaz uvodi biblijski odlomak u kojem Isus ispituje svoje apostole što ljudi govore o njemu, a Petar ga zatim javno priznaje kao Mesiju)
Tu je Isus započeo anketu, želio je slušati, pa je upitao: „Što ljudi govore o meni?“ Učenici su odgovorili: „Kažu da si prorok, da si Ivan Krstitelj, da si ustao od mrtvih.“ Zatim ih je upitao: „A vi?“, odnosno tražio je njihovo mišljenje. Isus se obraća i nama, te nas pita: „Što kažeš o sebi, što kažeš o meni?“ To je dijalog s Isusom. On nas zove imenom. A Petar se već osjećao kao vođa jer mu je to Isus rekao prvoga dana kad su se susreli, promijenivši mu ime: „Ti si Šimun, ali zvat ćeš se Petar.“ Postavio ga je kao kamen temeljac njihove grupe. Petar je potom dao ispovijest svoje vjere, prihvatio je izazov. Zamislite da nekome kažemo: „Ti nisi ni Ivan ni Marko, ti si Bog, Sin Božji“. Ako to danas nekome kažete, odmah vas proglase ludim. Dakle, Petar je zaista riskirao, a Isus mu je objasnio zašto je imao hrabrosti riskirati: „Jer ti ono što si rekao nije objavila nikakva znanost, nego Otac po svome Duhu.“
I zato, kad je Isus vidio da je Petar bio spreman toliko riskirati, potvrđuje mu njegovo ime: „Šimune, sine Jonin, ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju.“ Sagradit će je na slabosti jednog čovjeka koji je čvrst kao stijena u mjeri u kojoj se oslanja na Isusovu riječ. Kad se udalji od nje, on je kao i svaki drugi čovjek, nema čvrstoću stijene. No, Isus ga je zato i odabrao, jer ima čvrstoću stijene. Petar je ostao zadivljen onime što mu je Isus rekao: „Otac moj ti je to objavio.” A onda se Isus obratio svojim učenicima: „Znajte da treba da pođem u Jeruzalem i da me tamo čekaju loše stvari. Osudit će me, ubiti i razapeti, ali ja ću uskrsnuti.“ Tada ga je Petar, koji se već pomalo osjećao kao vođa grupe, uzeo na stranu i počeo odvraćati, kao što stoji u Evanđelju: „Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!“ I Isus, koji je pohvalio Petra kad mu je rekao: „Ti si primio objavu Oca mojega“, sada ga kori i govori: „Nosi se od mene, sotono!“, uputio mu je najgoru uvredu. Zašto? Jer ga je Petar želio odvratiti od njegova križnog puta. To je velika lekcija prvom Papi, Petru. Čak i nama Papama, ako ponekad skrenemo s njegova plana spasenja, Isus kaže: „Ovo nije moj put, to je put Sotone.“ Zašto se to događa? Budući da smo grešnici, možemo se udaljiti. Povijest nam podsjeća na neke Pape koji su odabrali drugačiji put, čak i ako nikada, baš nikada nisu pogriješili u svojoj vjeri. Nikada - istina je - iako su živjeli svjetovnim životom. A kad Petar pogriješi u vjeri, kaže: „Ne, ovo je od Sotone. Moj put je križ.“ To jest, moje je povjerenje u Isusovoj riječi koja mi daje snagu kada me izabire i koja me udara kada pogriješim.
Ponekad je vrlo teško suočiti se s izazovima i napadima sekularnog svijeta, ali siguran sam da je još bolnije suočiti se s napadima iznutra. To znači ono "Ti si Petar." Vi ste sada Petrov nasljednik ali, čak i ako dođu svi ti napadi, sile neće prevladati, kaže Božja Riječ.
Koje sile, po vašem mišljenju, neće prevladati? Što Isus kaže?
Sile zla.
Sile zla, pakla! Odnosno, kada netko ne polaže nadu u objavu Oca niti u Isusov izbor, već u druga sredstva, na primjer u novac. „Dobro smo jer imamo novca.“ Zamislite svećenika ili biskupa koji kaže: „Naša crkva dobro stoji, imamo laike koji nam daju novac i idemo naprijed.“ Nemojte polagati nadu u to jer će se sve srušiti. To su sile pakla, to nisu sile Očeve objave. Isusa su vrijeđali i razapeli, a ako su to učinili njemu, tko sam ja da to ne učine i meni? Ako su se tako ponašali prema Učitelju, nijedan od učenika, nijedan od vas, a ni sam Papa, neka ne traži ništa drugo. Mnogi mučenici Crkve uče nas tome.
(Noel Díaz pitao je Papu za komentar na odlomak Evanđelja po Ivanu u 21. poglavlju, u kojem Isus upita Petra voli li ga, a potom ga potvrđuje u njegovoj misiji, ali i objavljuje da taj put neće biti lak)
Potvrda i obećanje. Kad ga je Petar priznao Mesijom, Isus mu je obećao da ga vrata paklena neće nadvladati, da će biti čvrst dok god stoji na stijeni. U ovom odlomku to potvrđuje tri puta. Petar se rastužio jer se sjetio trenutaka kad ga je tri puta zanijekao, ali Gospodin ga je na kraju po treći put potvrdio. Kaže li mu možda „od sada ti se ništa loše neće dogoditi, sada ćeš imati svu moć, sada ćeš imati sav novac, sada će te ljudi nasljedovati?“ Je li mu to možda rekao? Ne, nego: „Hrabro samo, jer kad ostariš ići ćeš kamo nećeš, vodit će te kamo nećeš, svući će te i završit ćeš kao ja, razapet.“ Gospodin je obećao Petru svoj put, put križa, put potpuna darivanja, put vraćanja povjerenja samo u Njega. Zanimljivo je da kada Petar ispovijeda da je Isus Sin Božji – a to čini silom Duha Svetoga – on upravo tada gubi oslonac. No kada Isus govori o križu, pokušava ga uvjeriti u suprotno. Petar ponovno zapada u svjetovne misli i tu se događa ista stvar. Petar je zatim opazio Ivana, Isusovog ljubljenog učenika, pa je pitao Isusa: „Gospodine, a što s ovim?“ To je Petar koji ogovara, onaj Petar koji u trenutku zaboravi što mu je Gospodin rekao o ogovaranju drugih. Takvi smo, ali Gospodin se svojom snagom brine za nas, a čak i kada se moramo suočiti s mučeništvom, prati nas svojom rukom. A kad smo već kod mučeništva, želio bih zaključiti govoreći o današnjim mučenicima.
Danas ima više mučenika nego u počecima Crkve. Kršćanskih mučenika, mučenika kojima se odrubljuju glave samo zato što su kršćani i jer vjeruju u Isusa. Mučenika koji su u zatvoru jer su svjedočili o Isusu. To su naša braća! To je Crkva mučenika, Crkva koja pobjeđuje i svjedoči. Jer mučeništvo je svjedočanstvo. Spomenuo sam mučenike koji daju svoje živote, ali želio bih reći da su mučenici i svaki muškarac i žena koji se svaki dan trude odgajati svoju djecu kršćanskim životom, dajući im vlastito svjedočanstvo. „Ne, oče, kako može biti mučenik ako ga nisu ubili?“ Ne, mučenik je svjedok. Mučeništvo je svjedočanstvo, to je prijevod grčkog izraza. Svaki Isusov svjedok je mučenik, odnosno daje svjedočanstvo. On također vodi Crkvu naprijed. Neka vas Bog sve blagoslovi i molim vas molite za mene.
(Vatican News - md)
