Papa: U pustinjama siromaštva, volonteri su znaci nade i nove čovječnosti
Tridesetak tisuća volontera sudjelovalo je danas, 9. ožujka, prve korizmene nedjelje, na misi povodom Jubileja svijeta volonterstva. U euharistijskom slavlju koje je predvodio kardinal Michael Czerny, prefekt Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, kojega je delegirao Papa koji je od 14. veljače hospitaliziran u poliklinici Gemelli, sudjelovalo je više od stotinu koncelebranata - kardinala, biskupa i svećenika.
Zahvala volonterima - klice nove čovječnosti
Homilija koju je pripremio papa Franjo, a koju je pročitao kardinal Czerny, usredotočena je na početak korizmenog puta, ali s posebnom misli na volontere sa svih kontinenata koji su došli u Rim na hodočašće. Njima Papa upućuje srdačan pozdrav, podsjećajući na njihovo služenje i zauzimanje uz brojne osobe. Riječ je o toliko malih gesta besplatnoga služenja koje u pustinjama siromaštva i samoće daju da se razviju “klice novoga čovječanstva”: vrt koji je Bog sanjao i nastavlja sanjati za sve nas.
Velika vam hvala, dragi moji, jer po uzoru na Isusa služite bližnjemu, ne služeći se bližnjim. Na ulicama i u domovima, uz bolesne, patnike, zatvorenike, s mladima i sa starijim osobama, vaša predanost ulijeva nadu cijelom društvu.
Isus otvara put kroz pustinju
Komentirajući nedjeljno evanđelje, Papa se posebno osvrnuo na kušnje s kojima se Isus suočava u pustinji, kroz koju ga je vodio Duh. To je mjesto gdje čovjek doživljava vlastito materijalno i duhovno siromaštvo, potrebu za kruhom i riječima; to je prostor kojim Krist prolazi i preobražava za nas. Jer u tom “mjestu tišine” koje postaje prostor za slušanje, slušanje je stavljeno na kušnju, stoga valja izabrati koga ćemo slušati između dva potpuno suprotna glasa. U pustinji Isus osjeća glad i u kušnju ga stavlja đavolska riječ, ali ju odbija.
I mi smo u kušnji, ali nismo sami: s nama je Isus koji nam otvara put kroz pustinju. Sin Božji koji je postao čovjekom ne ograničava se samo na to da nam da uzor u borbi protiv zla. Štoviše: daje nam snagu da se odupremo njegovim nasrtajima i ustrajemo na putu.
Početak iskušenja
U homiliji papa Franjo tumači tri obilježja Isusove, ali i naše kušnje: početak, način i ishod, te potiče svaku osobu da usporedi ta iskustva kako bi pronašla potporu u vlastitom putu obraćenja. Što se tiče početka kušnje, Papa pojašnjava da Krist ne ide u pustinju iz oholosti, kako bi pokazao koliko je jak, nego iz svoje sinovske raspoloživosti prema Duhu Očevu; mi pak kušnju podnosimo; zlo prethodi našoj slobodi, podriva ju iznutra kao neka unutarnja sjena i stalna prijetnja.
Dok molimo Boga da nas ne napusti u kušnji, sjetimo se da je On već uslišao tu molitvu preko Isusa, Riječi koja je tijelom postala kako bi uvijek ostala s nama. Gospodin nam je blizu i brine o nama posebno u mjestu kušnje i sumnje, odnosno kad se oglasi napasnik.
On je otac laži, pokvaren i napasnik – pojašnjava Papa – jer poznaje Božju riječ, ali ju ne razumije. Štoviše, iskrivljuje ju. Kao u Adamovo vrijeme, u Edenskom vrtu, tako čini s Isusom, u pustinji.
Đavao bi htio da vjerujemo da je Bog daleko od nas
Što se tiče načina na koji je Krist iskušavan, on se tiče odnosa s Bogom, njegovim Ocem. Đavao je onaj koji razdvaja, onaj koji dijeli – dodaje Papa – stavlja na kušnju Isusa provocirajući ga kao Sina Božjega. Krist je naprotiv onaj koji ujedinjuje Boga i čovjeka, on je posrednik. I ako u svojoj izopačenosti đavao želi uništiti tu vezu, Isus od nje čini odnos koji uključuje sve, ne isključujući nikoga i koji dijeli u svijetu za naše spasenje. Naprotiv, đavao pokušava natjerati čovjeka da povjeruje da nam Bog zapravo nije Otac; da nas je napustio.
Sotona nas želi uvjeriti da za gladne nema kruha, a još manje od kamenja, niti da nam anđeli pomažu u nesreći. Svijet je u rukama zlih sila, koje tlače narode arogancijom svojih proračuna i nasiljem rata. Upravo dok bi nas đavao htio navesti da vjerujemo da je Gospodin daleko od nas, dovodeći nas do očaja, Bog nam dolazi još bliže dajući svoj život za otkupljenje svijeta.
Isus je pobijedio zlo i otkupio nas
Isus pobjeđuje zlo, to je ishod kušnji – napominje papa Franjo – on odbija đavla koji će se, kako čitamo u Evanđelju, ipak vratiti da ga iskuša ‘drugom prilikom', odnosno kada ćemo na Golgoti ponovno čuti kako pita Isusa: ‘Ako si Sin Božji, siđi s križa’. Ali u svom Vazmu smrti i uskrsnuća Krist definitivno pobjeđuje 'napasnika'. Mi, međutim, nismo uvijek u stanju nadvladati iskušenja.
Kad smo suočeni s kušnjom, ponekad padnemo: svi smo grešnici. Poraz, međutim, nije konačan, jer Bog nas iz svakog pada diže svojim oproštenjem, beskrajno velikim u ljubavi. Naša kušnja stoga ne završava neuspjehom, jer smo u Kristu otkupljeni od zla.
Isus nam zapravo otvara taj novi put oslobođenja i otkupljenja – sažima Papa – a slijedeći ga s vjerom, od lutalica postajemo hodočasnici.
U molitvama vjernika, među zazivima Bogu, na hindskom se molilo za kršćanske zajednice, kako bi živeći velikodušno služenje ranjenom čovječanstvu uvijek odolijevale iskušenjima Zloga; na francuskom za vladare, kako bi, uvijek tražeći opće dobro, živjeli svoj mandat u pravednosti i istini; i na njemačkom za volontere, kako bi dajući se nesebično drugima iskusili snagu Duha i radost koja proizlazi iz milosrđa.
(Vatican News - tc; aa)