Papa poručio đakonima: Budite apostoli praštanja, nesebični poslužitelji i graditelji zajedništva
Na misi o Jubileju đakona, u nedjelju 23. veljače, papa Franjo je svoje razmišljanje usredotočio na pojam besplatnosti koja je, kako je napomenuo, posebno relevantna za đakonat, ali je također vitalna za sve kršćane na njihovu putu vjere.
Misu je predslavio proprefekt Dikasterija za evangelizaciju nadbiskup Rino Fisichella jer se Papa i dalje liječi u bolnici Gemelli zbog obostrane upale pluća. „Braćo i sestre, a posebno vi, dragi đakoni, i vi koji ćete uskoro po polaganju ruku ući u sveti red đakonata, za mene je posebna radost čitati homiliju koju će ove posebne nedjelje svima vama uputiti sam papa Franjo“, istaknuo je nadbiskup Fisichella.
„U euharistijskom slavlju, gdje zajedništvo poprima svoju najpotpuniju i najsmisleniju dimenziju, osjećamo papu Franju – iako u bolničkom krevetu – blizu sebe, nazočnog među nama. To nas potiče da svoju molitvu učinimo još jačom i gorljivijom, kako bi mu Gospodin pomogao u ovom vremenu kušnje i bolesti“, rekao je. Pročitao je Papinu homiliju u kojoj se Sveti Otac osvrnuo na tri važna pojma - opraštanje, nesebično služenje i zajedništvo – koja su, kako je istaknuo, važna za služenje.
Opraštanje kao bitna zadaća đakona
Papa je naglasio da je opraštanje bitna zadaća đakona jer je ono „nezaobilazan element svakog crkvenog hoda i preduvjet svakog ljudskog suživota“. Isus nam, dodao je, pokazuje potrebu i važnost toga kada kaže: „Ljubite svoje neprijatelje“ (Lk 6, 27).
„Upravo tako: da bismo rasli zajedno, dijeleći svjetla i sjene, uspjehe i neuspjehe, potrebno je znati opraštati i tražiti oproštenje, obnavljajući odnose i ne isključujući iz naše ljubavi ni one koji su nas povrijedili i izdali. Svijet u kojem postoji samo mržnja prema protivnicima svijet je bez nade, bez budućnosti, predodređen da bude razdiran ratovima, podjelama i beskrajnim osvetama, kao što nažalost to vidimo i dan-danas, na brojnim razinama i u raznim dijelovima svijeta“, istaknuo je Sveti Otac.
Oprostiti, dakle, znači pripremiti gostoljubiv, siguran dom za budućnost, u nama samima i u našim zajednicama, istaknuo je te dodao da je svaki đakon „osobno urešen službom koja ga vodi na periferije svijeta, obvezuje se vidjeti – i poučavati druge da vide – u svima, pa i u onima koji griješe i nanose patnju, sestru i brata koji su ranjeni u duši, i stoga više nego itko drugi trebaju pomirenje, vodstvo i pomoć“.
O toj otvorenosti srca govore i prvo čitanje, predstavljajući Davidovu odanu i velikodušnu ljubav prema Šaulu, svome kralju, ali i progonitelju, ali i uzorna smrt đakona Stjepana, koji pada pod kišom kamenja opraštajući onima koji su ga kamenovali. „Ali iznad svega to vidimo u Isusu, modelu svake dijakonije, koji na križu, 'opljenjujući' samoga sebe do te mjere da je dao svoj život za nas, moli za one koji su ga razapinjali i otvara vrata raja dobrom razbojniku“, naglasio je Papa.
Nesebično služenje
Kao drugu važnu točku Papa je istaknuo nesebično služenje. „Gospodin, u Evanđelju, to opisuje rečenicom koja je i jednostavna i jasna: 'Činite dobro i pozajmljujte ne nadajući se odatle ničemu' (Lk 6, 35). Nekoliko riječi koje u sebi nose miomiris prijateljstva. Prije svega Božjeg prijateljstva prema nama, ali onda i našeg uzajamnog prijateljstva. Za đakona taj stav nije sporedan vid njegova djelovanja, nego supstancijalna dimenzija njegova bića. On se, naime, posvećuje da u svojoj službi bude 'kipar' i 'slikar' milosrdnog lica Oca, svjedok otajstva Trojedinog Boga“, poručio je Papa te dodao da u brojnim odlomcima Evanđelja Isus govori o sebi u tom svjetlu.
To, nastavio je, čini u razgovoru s Filipom, u dvorani Posljednje večere, nedugo nakon što je oprao noge Dvanaestorici kada kaže: „Tko je vidio mene, vidio je i Oca“ (Iv 14, 9). Kao i kada uspostavlja euharistiju, izjavljujući: „Ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje“ (Lk 22, 27). Ali već prije toga, na putu za Jeruzalem, dok su njegovi učenici raspravljali među sobom o tome tko je najveći, on im je objasnio da „Sin Čovječji […] nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge“ (usp. Mk 10, 45), poručio je Papa.
„Braćo đakoni, vaša besplatnost kojom obavljate svoju službu, kao izraz vašeg posvećenja Kristovoj ljubavi, za vas je prvi navještaj Božje riječi, izvor povjerenja i radosti za one koji vas susreću. Činite to što je više moguće s osmijehom na licu, bez prigovaranja i bez traženja priznanjâ, u znak uzajamne potpore, također u odnosima s biskupima i prezbiterima, 'kao izraz Crkve koja se zalaže oko rasta u službi Kraljevstva prepoznavajući vrijednost svih stupnjeva zaređene službe'. Vaše će složno i velikodušno djelovanje tako biti most koji spaja oltar s ulicom, euharistiju sa svakodnevnim životom ljudi; milosrđe će biti vaše najljepše bogoslužje, a liturgija vaše najskromnije služenje“, istaknuo je Papa.
Besplatnost kao izvor zajedništva
Kao posljednju točku, Papa je istaknuo besplatnost kao izvor zajedništva. Davati ne tražeći ništa zauzvrat ujedinjuje, stvara veze, jer izražava i jača zajedništvo koje nema druge svrhe osim darivanja samoga sebe i dobra ljudi, poručio je Papa. „Sveti Lovro, vaš zaštitnik, kada su tužitelji zatražili od njega da im preda blago Crkve, pokazao im je siromahe i rekao: 'Evo našeg blaga!' Tako se gradi zajedništvo: govoreći braći i sestrama, riječima, ali prije svega djelima, osobno i kao zajednica: 'vi ste nam važni', 'volimo vas', 'želimo da budete dio našeg puta i našega života'. To je ono što činite vi: muževi, očevi i djedovi spremni, u služenju, proširiti svoje obitelji na one koji su u potrebi, tamo gdje živite“, istaknuo je Sveti Otac.
Papa je dodao da njihovo poslanje – u kojem se uzimaju iz društva kako bi se ponovno u njega vratili i učinili ga sve gostoljubivijim mjestom i otvorenim za sve – jedan od najljepših izraza sinodalne i Crkve „u izlasku“.
„Uskoro će se neki od vas, primanjem sakramenta Reda, 'spustiti' u stupnjevima službe. Namjerno kažem i ističem da će se oni 'spustiti', a ne da će se 'uzdići', jer se ređenjem ne uzdiže, nego silazi, postaje malen, spušta se i ogoljuje. Da upotrijebimo riječi sv. Pavla, u služenju čovjek napušta 'zemaljskog čovjeka' i u ljubavi se zaodijeva 'nebeskim čovjekom'“, rekao je te povjerio sve đakone Blaženoj Djevici Mariji i sv. Lovri, zaštitniku đakona. „Neka nam pomognu svaku svoju službu živjeti ponizna i srca punog ljubavi i da, u besplatnosti, budemo apostoli praštanja, nesebični poslužitelji naše braće i graditelji zajedništva“, zaključio je papa Franjo u homiliji koju je pročitao nadbiskup Fisichella.
(Vatican News - hk; sa)
