杏MAP导航

Miroslav Salopek

Nakon velikog putovanja 1856., kad je posjetio i Zagreb, Adolf Kolping vratio se u Köln. To povijesno putovanje po Europi bilo je od najve膰e va啪nosti za Kolpingovo djelo. Tim je putovanjem Adolf Kolping definitivno internacionalizirao svoj pokret upustiv拧i se u problem interkulturacije sa svim njezinim izazovima. Bio je svjestan da je u nekim, posebice slavenskim zemljama, protunjema膷ko raspolo啪enje bilo vrlo sna啪no. Tako Kolping pi拧e: 鈥濷no 拧to mi Nijemci i uop膰e mi na Zapadu napose te拧ko razumijemo, jest da slavenski narodi nacionalnost shva膰aju kao ne拧to sveto 膷emu se bezuvjetno mora pokazivati po膷ast... Prema nacionalnoj osjetljivosti potrebno je odnositi se obzirno i ne grubom rukom dirati rane...鈥� Adolfu Kolpingu uspjelo je da svoje ideje i praksu pro拧iri Europom i prekooceanskim zemljama.

Tako je, osim u negermanskim zemljama (膶e拧koj, Ma膽arskoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Francuskoj) ve膰 na po膷etku, uz Europu, prvo katoli膷ko djeti膰ko dru拧tvo utemeljeno u Sjedinjenim Ameri膷kim Dr啪avama. Prvo Dru拧tvo utemeljeno je u St. Louisu 17. svibnja 1856. Na啪alost, velika o膷ekivanja nisu dala ploda. Aktivnosti dru拧tava u SAD-u vi拧e su se usmjerila na obitelji nego na pru啪anje pomo膰i 拧egrtima i kalfama. Od 1846. do 1865. bilo je, uglavnom u Europi, utemeljeno 513 Katoli膷kih djeti膷kih dru拧tava s vi拧e od 25 000 膷lanova.

Za daljnje 拧kolovanje mladih bila su osnovana brojna prebivali拧ta ili djeti膰ki domovi za odgoj i poduku. Osim mnogih samoorganiziranih 拧tedionica, Kolping je organizirao bolesni膷ke blagajne i bolesni膷ka osiguranja. Mo啪emo stoga zaklju膷iti da je Adolf Kolping bio ne samo prete膷a socijalnog nauka Crkve nego i prethodnik zdravstvenog osiguranja. Nemjerljivu su korist od djeti膰kih gostinjaca i domova imali ve膰 spomenuti djeti膰i putnici. Naime, kalfe su u potrazi za poslom putovali od grada do grada ne bi li se zaposlili. Kao 膷lanovi Katoli膷kih djeti膰kih dru拧tava imali su takozvane putni膷ke knji啪ice, ponajprije kao sredstvo identifikacije, a ujedno je to bila i potvrda da mogu prespavati u djeti膰koj ku膰i. Osim pravila pona拧anja koja su bila otisnuta u putni膷koj knji啪ici, knji啪ica je sadr啪avala i popis gradova u kojima su preno膰i拧ta diljem Europe. Tako su djeti膰i dosta sigurno mogli putovati u potrazi za poslom. Ve膰ina je djeti膰kih domova imala i takozvane otvorene kuhinje, mjesta gdje su se djeti膰i mogli jeftino i sigurno prehraniti. Uz djeti膰ka dru拧tva formirana su i mnoga 拧portska dru拧tva. Sve je to mladim ljudima bilo od velike pomo膰i.

Adolf Kolping je 1862. godine imenovan rektorom crkve Male bra膰e u Kölnu, a iste ga je godine, 22. travnja, papa Pio IX. imenovao za tajnog savjetnika. Potom je nekoliko puta hodo膷astio u Rim, gdje je 1864. utemeljio Katoli膷ko djeti膰ko dru拧tvo. Prije jednog putovanja u Rim pi拧e prijatelju, be膷kom nadbiskupu Gruschi, kako bi volio da mu Papa daruje malu medaljicu koju bi nosio oko vrata i koju bi sa sobom ponio u grob. U istom pismu pi拧e prijatelju da mu se ponovno vratio 鈥瀔rvav ka拧alj鈥� kakav je prebolio prije 20 godina i da mu je lije膷nik zabranio sve aktivnosti.

Nakon kratka oporavka on je opet nastavio punim 啪arom obavljati svoje mnogobrojne obveze. Kao predsjednik djeti膰a Kolping je uputio molbu njema膷kim biskupima da se u svakoj biskupiji imenuje jedan sve膰enik koji bi bio predsjednik svih djeti膰kih dru拧tava u biskupiji. Takva je praksa prisutna i danas. Posljednji javni nastup Adolfa Kolpinga bio je 17. rujna 1865. u prigodi blagoslova novosagra膽enoga djeti膰kog gostinjca.

Bolno umiranje Adolfa Kolpinga trajalo je punih osam tjedana. Prikovan za postelju i bez sna strpljivo je podnosio svoju bolest. Na dan smrti 4. prosinca 1865. do拧ao je do svijesti, uperio je svoj pogled prema bratu koji je bio uz njega, uhvatio kri啪 koji je donio sa svojeg hodo膷a拧膰a iz Rima i pru啪io ga svojem bratu uz rije膷i: 鈥濪arujem ti ga neka te 膷uva.鈥� Bile su to njegove posljednje rije膷i. Otac katoli膷kih djeti膰a umro je u 52. godini 啪ivota, to膷nije, 膷etiri dana prije svojeg 52. ro膽endana. Adolf Kolping pokopan je 7. prosinca 1865. na groblju Melaten u Kölnu uz veli膷anstven sprovod. Ni pola godine poslije, 30. travnja 1866., njegovi su posmrtni ostatci preneseni s groblja Melaten u crkvu Male bra膰e u Kölnu.

Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio je Adolfa Kolpinga bla啪enikom Katoli膷ke Crkve 27. listopada 1991. u Rimu. U toj je prigodi sv. Ivan Pavao II. rekao: 鈥濷vakve svijetle likove kao 拧to je bio Adolf Kolping mi danas trebamo u Crkvi.鈥�

Gotovo je cijelo stolje膰e Udruga katoli膷kih djeti膰a bila obilje啪ena ciljnom skupinom neo啪enjenih obrtni膷kih djeti膰a (kalfa) i osnovnim smjerovima svojega prakti膷nog djelovanja. Potraga za zapo拧ljavanjem vodila je djeti膰e u mnoga dru拧tva. Veliko 拧irenje do啪ivjele su ustanove kao djeti膰ke ku膰e te bolesni膷ko i posmrtno osiguranje. Nakon Kolpingove smrti djeti膰ka dru拧tva dalje nastaju po pojedinim mjestima, a razvija se struktura udruge s biskupijskim i centralnim udrugama. Katoli膷ko dru拧tvo djeti膰a smatra sebe dijelom katoli膷koga socijalnog pokreta i na taj na膷in sudjeluje u tada拧njim pitanjima socijalne politike, obrtni膷kih organizacija i sindikata. Nakon Prvoga svjetskog rata osje膰a se u膷inak op膰ih tendencija demokratizacije i u ovoj udruzi; tako djeti膰i 拧ire mogu膰nosti svojega djelovanja. Za vrijeme vladavine nacionalsocijalista rad Udruge je onemogu膰en, a u Demokratskoj Republici Njema膷koj tako ostaje sve do pada Zida.

Nakon 1945. godine po膷inje obnova u Saveznoj Republici Njema膷koj na novim temeljima postavljenima ve膰 1933. godine. Uz skupinu djeti膰a 鈥� skupina Kolping, sada postoji i skupina Stari Kolping, koju 膷ine biv拧i 膷lanovi koji su zbog 啪enidbe ili gospodarskog osamostaljenja morali izi膰i iz Udruge. Obje skupine tvore kolpin拧ku obitelj. Od toga se vremena kao ime Udruge pojavljuje ime Kolping. Kolpingovo je ime prihva膰eno u 膷ast utemeljitelja Udruge djeti膰a Adolfa Kolpinga. Od tada povijest Udruge obilje啪ava poseban proces promjena. Sve se vi拧e ljudi koji ne pripadaju tradicionalnoj ciljnoj skupini i dolaze iz razli膷itih zanimanja i dru拧tvenih slojeva zanima za Kolpin拧ke obitelji djelatne u 啪upama. Kolpin拧ka obitelj sada je zajednica orijentirana obiteljski i uklju膷uje sve nara拧taje. Daljnje otvaranje Udruge slijedi osnivanjem skupine Kolpi拧ke mlade啪i te primanjem 啪enskih 膷lanova od 1966. godine.

Kolpin拧ko djelo sebe vidi kao svjetsku zajednicu solidarnosti u kojoj se 膷lanovi i Kolpin拧ke obitelji me膽usobno podr啪avaju i promi膷u. One sebe vide kao skupine za samopomo膰 koje svojim aktivnostima poma啪u ljudima na licu mjesta kako bi se mogli nositi sa svojim svakodnevnim problemima.

Velika Kolpin拧ka obitelj danas razvija 拧iroko polje djelovanja da bi ostvarila temeljnu svrhu kolpin拧ke ideje: potvrditi se kao kr拧膰ani u radu i zvanju, braku i obitelji, u Crkvi, dru拧tvu i dr啪avi. Da bi se ostvario taj cilj, pojedine su sredi拧njice razvile mnogobrojne aktivnosti koje ne samo da su pomo膰 u 啪ivotu njihovih 膷lanova ve膰 pridonose op膰em dobru zajednice i dru拧tva u cjelini.

艩irom svijeta u razli膷itim nacijama i kulturama uspijeva provo膽enje Kolpingovih ideja. Katoli膷ko Kolpin拧ko djelo danas ima oko 500 000 膷lanova u vi拧e od 60 zemalja svijeta koji djeluju po uzoru na svojeg utemeljitelja bla啪enog Adolfa Kolpinga. Radi zajedni拧tva i ostvarenja ciljeva i projekata 膷lanovi se sastaju u vi拧e od 6.000 Kolpin拧kih obitelji koje slijede bla啪enikove izreke: 鈥濸omozite 膷ovjeku tako da sam sebi mo啪e pomo膰i鈥� i 鈥濸otrebe vremena re膰i 膰e vam 拧to u膷initi鈥�. Postoji anegdota da 鈥濳olping radi neprekidno 24 sata. Naime, u bilo koje doba dana negdje na svijetu radi koja Kolpin拧ka obitelj鈥�.

Struktura Kolpin拧koga djela danas je vrlo jednostavna, ali i vrlo u膷inkovita.Temeljna je njegova jedinica Kolpin拧ka obitelj. Ona mora mora imati najmanje sedam punoljetnih 膷lanova i duhovnog savjetnika. Taj broj od sedam 膷lanova odre膽en je na uspomenu prve obitelji koju je utemeljio bla啪eni Adolf Kolping. Duhovni je savjetnik, u pravilu, katoli膷ki sve膰enik ili trajni 膽akon, osim ako biskup ne odredi koju drugu osobu. Budu膰i da se Kolpin拧ke obitelji danas, obi膷no, osnivaju u 啪upama, prirodno je da 啪upnik ili 啪upni vikar budu duhovni savjetnici tih Kolpin拧kih obitelji. Vi拧e Kolpin拧kih obitelji na podru膷ju jedne biskupije 膷ini Biskupijsko Kolpin拧ko djelo. Najmanje tri biskupijska Kolpin拧ka djela 膷ine Nacionalno Kolpin拧ko djelo. Sva Nacionalna Kolpin拧ka djela 膷ine Me膽unarodno Kolpin拧ko djelo (IKW).

Sjedi拧te Me膽unarodnoga Kolpin拧kog djela nalazi se u Kölnu preko puta crkve Male bra膰e, gdje je grob bl. Adolfa Kolpinga. Predstavnici Me膽unarodnoga Kolpin拧kog djela 膷lanovi su vi拧e europskih i svjetskih ustanova. Kolpin拧ko djelo u Europi osje膰a se na poseban na膷in zahvalno europskoj ideji ujedinjenja. Zbog kolpin拧koga povijesnog razvoja i programa, Kolpin拧ko djelo intenzivno sura膽uje s vije膰em Europe i Europskom zajednicom, to jest s Europskim parlamentom. Od 1974. ima 鈥瀞avjetodavni status u Vije膰u Europe鈥� u Strasbourgu kao nevladina organizacija. Poseban su znak te intenzivne suradnje Europski seminari koji se ve膰 25 godina odr啪avaju svake godine u Strasbourgu. Zbog svojega svjetskog predanja, Kolpin拧ko djelo ima i 鈥瀞avjetodavni status鈥� u Ekonomskom i Socijalnom vije膰u Ujedinjenih naroda u New Yorku. Kolpin拧ko djelo uvr拧teno je i na 鈥瀙oseban popis nevladinih me膽unarodnih organizacija鈥� Me膽unarodne organizacije rada u 沤enevi.

Nakon pada 鈥炁緀ljezne zavjese鈥� 1989. godine Me膽unarodno Kolpin拧ko djelo prepoznalo je kao va啪an zadatak sudjelovanje u razvoju civilnoga dru拧tva u biv拧im komunisti膷kim zemljama, a to je 膷inilo tako da je osnivalo nezavisne nacionalne udruge. U me膽uvremenu su se razvile aktivne organizacijske strukture u mnogim zemljama srednje i isto膷ne Europe, kao na primjer u Poljskoj, Ma膽arskoj, Republici 膶e拧koj, Rumunjskoj, Slova膷koj, Albaniji itd.

Ove kolpin拧ke udruge odabrale su va啪na polja djelovanja poput rada s mladima i s obiteljima, op膰eg i profesionalnog podu膷avanja, promicanja malog poduzetni拧tva i socijalnog rada, ali i dru拧tveno-politi膷kog obrazovanja, a pokrenula su i va啪ne dru拧tvene zadatke u samoodgovornosti.

Iako je Kolpin拧ko djelo utemeljeno u Europi te mu je me膽unarodno sjedi拧te i dalje u Kölnu, u me膽uvremenu je ono pro拧irilo svoja polja djelovanja diljem svijeta. Me膽unarodno Kolpin拧ko djelo koordinira razvojnu suradnju unutar udruge, posebno u korist Kolpin拧kih obitelji u Africi, Aziji te u Latinskoj Americi. Svojim radom Me膽unarodno Kolpin拧ko djelo pridonosi rje拧avanju me膽unarodnih dru拧tvenih pitanja.