Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu. Riječ Božju tumači vlč. Ivan Sandrin
vlč. Ivan Sandrin
Poštovani slušatelji,
U ovom evanđeoskom odlomku Isus opet koristi jednostavnu situaciju iz svakodnevice kako bi nam prenio važnu poruku. Nalazi se na večeri u kući jednog uglednog farizeja. Promatra kako se gosti guraju da sjednu na najbolja mjesta, ona bliže domaćinu, koja su znak časti i važnosti. I tada im priča prispodobu: „Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto…”. Na prvu zvuči kao običan savjet iz bontona, nešto što bi mogli čuti i u školi ili od roditelja. No, Isus ide puno dublje. Govori o poniznosti. A poniznost nije gluma skromnosti, niti samoponižavanje. To je istina o sebi, da znaš koliko vrijediš, ali i da znaš da nisi iznad drugih.
U našem svijetu stalno se mjeri tko je važniji, tko ima više, tko ima više pratitelja, lajkova, uspjeha. Ljudi se bore za „prva mjesta”, ne samo na gozbama, nego u društvu, školi, poslu, pa čak i u Crkvi. Ali Isus poručuje: pravo dostojanstvo ne dolazi od mjesta na kojem sjediš, nego od srca koje imaš. Ne budi onaj koji se gura naprijed da bi bio viđen, budi onaj koji zna stati u red, čekati, dati prednost drugome. Zanimljivo je što Isus obećava poniznima: „svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen”.
U Božjim očima vrijediš ne po tome što drugi misle o tebi, nego po tome kako gledaš na sebe i na druge, s ljubavlju i poštovanjem. Drugi dio evanđelja ide još dalje. Isus kaže: „Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili.” To znači: čini dobro bez očekivanja nagrade. U svijetu u kojem je često sve „računica”: ja tebi – ti meni, Isus nas poziva da dajemo onima koji nemaju čime uzvratiti. To je čista ljubav, ona koja ne traži ništa zauzvrat.
Za mlade, ovo evanđelje poručuje: ne moraš se dokazivati vanjskim stvarima. Tvoja vrijednost je u tome koliko znaš služiti, voljeti i biti jednostavan. Budi osoba koja zna pustiti druge ispred sebe, a ne koja mora uvijek biti prva.
Za starije, poruka je možda još snažnija: život se ne mjeri titulama ni uspjesima, nego kako si živio odnose s ljudima, jesi li bio velikodušan, pravedan, ponizan?
Na kraju, Isus ne obećava ljudsku nagradu, nego Božju: „Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih”. A kad Bog uzvraća, to je više nego dovoljno.
Amen.