杏MAP导航

don Marko Trogrli膰

Isusove rije膷i mogu nam mo啪da na prvi mah unijeti nemir i 膷u膽enje uzrokovane o拧trinom i jasnom odrje拧ito拧膰u: 鈥濵islite li da sam do拧ao mir dati na zemlji? Nipo拧to, ka啪em vam, nego razdjeljenje...鈥� Rije膷i koje 膰e, mo啪da, mnogi od nas te拧ko spojiti s izri膷ajima Isusa mirotvorca, Isusa puna blagosti, Isusa koji navije拧ta ljubav, koji sabire i okuplja... No, Gospodin uvijek govori jasno. Njegove su rije膷i uvijek spasonosne i istinite. One nikada ne podilaze na拧im u拧ima 膷esto naviknutima na nejasan, dvosmislen i nezahtjevan govor. I ba拧 nam je to 鈥� jasan i zahtjevan govor 鈥� i potrebno, i spasonosno, i ljekovito.

Prvo 拧to Gospodin nama danas i kr拧膰anima svih vremena poru膷uje jest da kao njegovi u膷enici, nadahnuti i vo膽eni Evan膽eljem, ne mo啪emo o膷ekivati da smo uvijek i od svih prihva膰eni; da nas uvijek i u svemu ovaj svijet prihva膰a i da 膰emo pro膰i netaknuto i bez zamjeranja. To bi bila iluzija. Nije najva啪nije, kako nam se 膷esto sugerira, ne ulaziti u sukob i raspravu, skloniti se s vjetrometine tako da nas svijet ne proglasi netolerantnima i zaostalima, biti sa svima u miru, pod svaku cijenu. To je, kada su evan膽eoski principi u pitanju, nemogu膰e i neprihvatljivo. Gospodin nam stoga jasno poru膷uje: 鈥濵islite li da sam do拧ao mir dati na zemlji? Nipo拧to, ka啪em vam, nego razdjeljenje.鈥� To je uvijek sudbina istine. Ona je ili velikodu拧no prihva膰ena i branjena, ili odbijena i pobijana. To je onda uvijek i sudbina i svih onih koji su na strani istine. Druk膷ije niti ne mo啪e biti.

Drugo 拧to nam Gospodin danas poru膷uje jest da slijediti Krista doista 膷esto zna膷i i trpjeti neshva膰anja, nerazumijevanja, pa i odbacivanja na拧ih najbli啪ih: obitelji, prijatelja, kolega, znanaca... Ne radi se nipo拧to o poticanju podjela. Gospodin nikada tako ne postupa. On nikada ne dijeli niti poti膷e na podjelu.

Radi se o stavljanju ljubavi prema Bogu na prvo mjesto, povrh svega. A to itekako znade izazvati i podjelu, i odbacivanje. Kr拧膰anski poziv zahtjevan je poziv i on utje膷e na 膷itav 膷ovjekov 啪ivot, uklju膷uje sve na拧e odnose, od onih obiteljskih pa nadalje... 沤ivjeti ga dosljedno i vjerodostojno nu啪no sa sobom nosi 啪rtvu. Zahtijeva spremnost na trpljenje, nerazumijevanje, pa i najrazli膷itije na膷ine progonstva i odbacivanja... A to zna膷i prihvatiti kri啪 iz ljubavi prema Kristu. Kakvo bi to kr拧膰anstvo uop膰e bilo bez kri啪a? Kr拧膰anstvo bez kri啪a nije ono kojemu nas Krist podu膷ava.

Kona膷no, tre膰e 拧to nam Gospodin poru膷uje jest da je on do拧ao na ovu zemlju da baci oganj. Svaki oganj grije i pro膷i拧膰ava. Ali i svijetli. Isusov oganj jest Bo啪ji oganj. Oganj Bo啪je ljubavi. Isusovi u膷enici pozvani su otvarati svoj 啪ivot tomu bo啪anskom ognju koji Duh Isusov, Duh Oca i Sina, pali i uzdr啪ava u na拧im 啪ivotima da bismo zaista bili sposobni oduprijeti se sklapanju pogre拧nih kompromisa, biranju linija manjeg otpora, napasti da odustanemo od plivanja protiv struje ovoga svijeta s njegovim mo膰nim mehanizmima koji tako sna啪no zapljuskuju i na拧e osobne 啪ivote i javno mnijenje, a suprotni su Kristovu nauku. Taj bo啪anski oganj kadar je, u na拧im svakodnevnim borbama, osposobiti nas da ustrajemo na putu Evan膽elja, grijati nas onom toplinom koja ra膽a pravim 啪ivotom, istinski sretnim i ispunjenim smislom. Taj je oganj kadar pro膷i拧膰avati nas od svega onoga 拧to u na拧emu 啪ivotu mo啪e djelovati pogubno i na u拧trb Kristove istine o Bogu i 膷ovjeku. Kona膷no, taj oganj jedini daje ono istinsko svjetlo koje nam poma啪e da na na拧em 啪ivotnom putu ispravno razlu膷ujemo znakove vremena onako kako to Gospodin od nas o膷ekuje, i postupamo potpuno vjerni Evan膽elju i njegovim zahtjevima. Da tako nikada ne skrenemo s pravoga puta, nego da postojano tr膷imo u borbu koja je pred nama, s pogledom uprtim u Isusa, po膷etnika i dovr拧itelja na拧e vjere. (...) da 鈥� premoreni 鈥� ne klonemo duhom (Usp. Heb. Heb 12,1-4). Amen.