杏MAP导航

don Marko Trogrli?

Isusove rije?i mogu nam mo?da na prvi mah unijeti nemir i ?u?enje uzrokovane o?trinom i jasnom odrje?ito??u: ?Mislite li da sam do?ao mir dati na zemlji? Nipo?to, ka?em vam, nego razdjeljenje...” Rije?i koje ?e, mo?da, mnogi od nas te?ko spojiti s izri?ajima Isusa mirotvorca, Isusa puna blagosti, Isusa koji navije?ta ljubav, koji sabire i okuplja... No, Gospodin uvijek govori jasno. Njegove su rije?i uvijek spasonosne i istinite. One nikada ne podilaze na?im u?ima ?esto naviknutima na nejasan, dvosmislen i nezahtjevan govor. I ba? nam je to – jasan i zahtjevan govor – i potrebno, i spasonosno, i ljekovito.

Prvo ?to Gospodin nama danas i kr??anima svih vremena poru?uje jest da kao njegovi u?enici, nadahnuti i vo?eni Evan?eljem, ne mo?emo o?ekivati da smo uvijek i od svih prihva?eni; da nas uvijek i u svemu ovaj svijet prihva?a i da ?emo pro?i netaknuto i bez zamjeranja. To bi bila iluzija. Nije najva?nije, kako nam se ?esto sugerira, ne ulaziti u sukob i raspravu, skloniti se s vjetrometine tako da nas svijet ne proglasi netolerantnima i zaostalima, biti sa svima u miru, pod svaku cijenu. To je, kada su evan?eoski principi u pitanju, nemogu?e i neprihvatljivo. Gospodin nam stoga jasno poru?uje: ?Mislite li da sam do?ao mir dati na zemlji? Nipo?to, ka?em vam, nego razdjeljenje.” To je uvijek sudbina istine. Ona je ili velikodu?no prihva?ena i branjena, ili odbijena i pobijana. To je onda uvijek i sudbina i svih onih koji su na strani istine. Druk?ije niti ne mo?e biti.

Drugo ?to nam Gospodin danas poru?uje jest da slijediti Krista doista ?esto zna?i i trpjeti neshva?anja, nerazumijevanja, pa i odbacivanja na?ih najbli?ih: obitelji, prijatelja, kolega, znanaca... Ne radi se nipo?to o poticanju podjela. Gospodin nikada tako ne postupa. On nikada ne dijeli niti poti?e na podjelu.

Radi se o stavljanju ljubavi prema Bogu na prvo mjesto, povrh svega. A to itekako znade izazvati i podjelu, i odbacivanje. Kr??anski poziv zahtjevan je poziv i on utje?e na ?itav ?ovjekov ?ivot, uklju?uje sve na?e odnose, od onih obiteljskih pa nadalje... ?ivjeti ga dosljedno i vjerodostojno nu?no sa sobom nosi ?rtvu. Zahtijeva spremnost na trpljenje, nerazumijevanje, pa i najrazli?itije na?ine progonstva i odbacivanja... A to zna?i prihvatiti kri? iz ljubavi prema Kristu. Kakvo bi to kr??anstvo uop?e bilo bez kri?a? Kr??anstvo bez kri?a nije ono kojemu nas Krist podu?ava.

Kona?no, tre?e ?to nam Gospodin poru?uje jest da je on do?ao na ovu zemlju da baci oganj. Svaki oganj grije i pro?i??ava. Ali i svijetli. Isusov oganj jest Bo?ji oganj. Oganj Bo?je ljubavi. Isusovi u?enici pozvani su otvarati svoj ?ivot tomu bo?anskom ognju koji Duh Isusov, Duh Oca i Sina, pali i uzdr?ava u na?im ?ivotima da bismo zaista bili sposobni oduprijeti se sklapanju pogre?nih kompromisa, biranju linija manjeg otpora, napasti da odustanemo od plivanja protiv struje ovoga svijeta s njegovim mo?nim mehanizmima koji tako sna?no zapljuskuju i na?e osobne ?ivote i javno mnijenje, a suprotni su Kristovu nauku. Taj bo?anski oganj kadar je, u na?im svakodnevnim borbama, osposobiti nas da ustrajemo na putu Evan?elja, grijati nas onom toplinom koja ra?a pravim ?ivotom, istinski sretnim i ispunjenim smislom. Taj je oganj kadar pro?i??avati nas od svega onoga ?to u na?emu ?ivotu mo?e djelovati pogubno i na u?trb Kristove istine o Bogu i ?ovjeku. Kona?no, taj oganj jedini daje ono istinsko svjetlo koje nam poma?e da na na?em ?ivotnom putu ispravno razlu?ujemo znakove vremena onako kako to Gospodin od nas o?ekuje, i postupamo potpuno vjerni Evan?elju i njegovim zahtjevima. Da tako nikada ne skrenemo s pravoga puta, nego da postojano tr?imo u borbu koja je pred nama, s pogledom uprtim u Isusa, po?etnika i dovr?itelja na?e vjere. (...) da – premoreni – ne klonemo duhom (Usp. Heb. Heb 12,1-4). Amen.