杏MAP导航

Miroslav Salopek

Adolf Kolping – od postolarskog nau?nika (?egrta) do sve?enika

Adolf Kolping, osniva? Kolpin?kog djela, ro?en je 8. prosinca 1813. u mjestu Kerpenu udaljenom oko 4 sata hoda od Kölna. Adolf je bio ?etvrto od petero djece bra?nog para Kolping, oca Petra, pastira u Kerpenu, i majke Ane Marije. Adolf je svoje djetinjstvo proveo u seoskoj sredini. U Kerpenu je poha?ao osnovnu ?kolu i u crkvi bio revan ministrant. U svojem Dnevniku Adolf zapisuje sje?anja na sretno razdoblje djetinjstva. Za svoje roditelje tvrdi da se cijelo njihovo bogatstvo sastojalo od djece i obitelji. Uz oca, majku i djecu s njima su ?ivjeli djed i ujak. Borba za svakodnevni ?ivot bila je te?ka, a siroma?tvo je pritiskivalo obitelj s mnogobrojnom djecom.
U 13. godini Adolf zavr?ava osnovnu ?kolu kao izvrstan u?enik. No zbog siroma?tva nije se niti pomi?ljalo na daljnje ?kolovanje. Obitelj je odlu?ila da Adolf krene na naukovanje. Izbor je pao da naukovanje zapo?ne kod mjesnog postolara Petera Josepha Meusera. Godine 1829. postao je kalfa ili DJETI?. Kao djeti? (kalfa) do 1832. godine radi po okolnim mjestima i rado se vra?a svojima u Kerpen.

Nakon toga nesigurnog razdoblja osamnaestogodi?nji radnik Kolping odlazi u Köln. Ve? u prvoj godini boravka u Kölnu 4. srpnja 1833. umire mu majka. U razdoblju, kako je napisao u Dnevniku, kad mu je bila najpotrebnija. U to vrijeme zapo?ljava se kao kalfa – djeti? u jednoj radionici cipela u Kölnu. Prema tada?njim obi?ajima, djeti?i su se u takvim radionicama brakom vezali za majstorovu k?er i tako naslje?ivali obrt. Adolf Kolping svojem je majstoru, me?utim, odmah dao na znanje da ima druge planove. ?elio je postati sve?enik. Potkraj 1836. zbog plu?ne bolesti vra?a se na oporavak u Kerpen. U me?uvremenu mladom Adolfu mjesni ?upnik i kapelan daju privatnu poduku spremaju?i ga za sve?eni?ki poziv.

Na jesen 1837. godine primljen je u gimnaziju u Kölnu. Bio je to, kako sam ka?e, bolan rastanak od ku?e i dragih prijatelja, posebice od prijateljice Ane Klare Margarete Statz. Navr?io je tada 24 godine, a sjeo je u gimnazijske klupe s 10 godina mla?im kolegama. Iz pisma prijatelju Karlu, bratu prijateljice Ane, vidljivo je da mu je gimnazijski ?ivot te?ak, prije svega zbog neima?tine koju je morao pokrivati zara?uju?i na instrukcijama koje je davao mla?im u?enicima. Dodatno ga je sputavalo i njegovo krhko zdravlje. Plu?a nikako nije mogao izlije?iti. Nakon tri i pol godine ?kolovanja Kolping je 3. travnja 1841. uspje?no polo?io ispit zrelosti.

Nakon mature Kolping putuje u München, gdje je trebao studirati tri semestra. Cijelo je vrijeme suo?en s materijalnim pote?ko?ama, ali mu je tu pomogla najstarija k?i gazde kod kojeg je slu?io njegov otac. Bila je to zahvala Kolpingu za njegovu brigu oko njezina zaru?nika, alkoholi?ara.

Potkraj 1842. nastavio je studij teologije u Bonnu jer je, prema onda?njim propisima, kao sve?eni?ki kandidat tri semestra trebao provesti u domicilnoj biskupiji. Prvi dio studija zavr?io je 20. o?ujka 1845., a jo? dva semestra zavr?io je na Bogoslovnom sjemeni?tu u Kölnu.

Adolf Kolping zare?en je za sve?enika 13. travnja 1845. u crkvi Male bra?e u Kölnu. Pri re?enikovu sve?anom ulasku u crkvu na vratima mu je njegova sestra rekla da im je dan prije umro otac. Tako su Adolfa na dan re?enja, kako je sam rekao, pro?imali sna?ni osje?aji radosti i tuge. Iste ve?eri nakon re?enja ispratio je svojeg oca na zadnje ovozemaljsko po?ivali?te na mjesnom groblju u Kerpenu. Svoju mladu misu slu?io je u Kerpenu 15. travnja 1845. U svojoj homiliji znakovito je tuma?io Kristove rije?i ?Do?i i slijedi me“.

Svoju prvu slu?bu Adolf Kolping preuzeo je kao duhovni pomo?nik – drugi kapelan – u Wuppertal Elberfeldu. Ujedno je imenovan i katehetom na tamo?njoj gimnaziji.

Bilo je to razdoblje ubrzane industrijalizacije. Broj se stanovnika naglo pove?avao i osiroma?ivao. Siroma?niji slojevi stanovni?tva napu?taju svoje dosada?nje patrijarhalne sredine pretvaraju?i se u industrijskim sredinama u zaostali proletarijat, ?bolesne du?e i tijela“, kako je u svojem Dnevniku zapisao Adolf Kolping. Neda?e po?etka industrijske revolucije potresale su mladog sve?enika Kolpinga koji je jo? u studentskim danima ?elio biti u?itelj i narodni prosvjetitelj. Sa?uvani primjerci njegovih propovijedi iz tog razdoblja pokazuju njegovu veliku zabrinutost za stanje maloga ?ovjeka i dokazuju njegovu brigu za pobolj?anje postoje?ih prilika. Nagla industrijalizacija pogoduje raspadanju cehova i propadanju obrtnika tako da radnici i obrtnici postaju besku?nici. Djeti?i su izgubili svoju tradicionalnu obiteljsku sredinu u kojoj su pod vodstvom majstora nalazili za?titu i sigurnost. Bez obitelji i izlo?eni lo?im utjecajima ?esto su postajali lak plijen lo?ega dru?tva i alkohola.

U to je vrijeme u Elberfeldu u Djevoja?koj ?koli djelovao u?itelj Johann Gregor Breuer. U ?elji da pobolj?a ?ivotne uvjete djeti?a Breuer osniva ?itaonicu, koja kasnije prerasta u kr??ansko-socijalno dru?tvo. Utemeljiv?i prvo katoli?ko djeti?ko dru?tvo, Johann Breuer po?eo je okupljati djeti?e. Upoznav?i Breuera i njegov rad, Adolf Kolping bio je odu?evljen. Kolping mu je u jednoj prigodi rekao: ?Stvorili ste djelo zbog kojeg ?u se radovati ?itavog ?ivota“. Breuer je s djeti?ima osnovao pjeva?ki zbor koji je svoju aktivnost uskoro pro?irio na dru?tvenu i socijalnu djelatnost. Prvi statut dru?tva prihva?en je 30. kolovoza 1846., a prvi predsjednik postao je Kolpingov suradnik kapelan Johan Steenartz. Ve? u svibnju 1847. Steenartz dobiva premje?taj, a Adolfa Kolpinga djeti?i su izabrali za novoga predsjednika. Djeti?ko je dru?tvo tada imalo 120 ?lanova koji su s Kolpingom imali sastanak svakog ponedjeljka. Kolping im je dr?ao predavanja o aktualnim vjerskim i dru?tvenim pitanjima izbjegavaju?i politi?ku anga?iranost. Nastojao je svim sredstvima sprije?iti da dru?tvene promjene pretvore djeti?e u proletarijat.

U listopadu 1848. Kolping je napisao svoj prvi programski spis pod nazivom ?Djeti?ko dru?tvo na razmi?ljanje svima koji ozbiljno misle na op?e dobro naroda“. Na kraju programa pi?e: ?U sredi?tu vremenitih promjena gradimo dom mira, zasa?ujemo kri? na brdu, a Bo?ji ?e blagoslov u njemu boraviti.“

Adolf Kolping se po?etkom svibnja 1849. oprostio od svojih djeti?a u Elberfeldu. Naime, bio je imenovan katedralnim vikarom u Kölnu. Predstavnik djeti?a u svojem je opro?tajnom govoru prvi put Kolpinga nazvao ?ocem“. Tako je on od tada oslovljavan kao ?otac djeti?a“.

Do?av?i u Köln, utemeljio je prvo Djeti?ko dru?tvo u tom gradu, 6. svibnja 1849. godine. Na osnivanje Djeti?kog dru?tva u Kölnu do?lo je sedam djeti?a, a Kolping ih je odu?evio svojim programom. Datum 6. svibnja 1849. smatra se kao po?etak Kolpin?kog djela. Zanimljivo je da je istog dana nekoliko kilometara dalje svoje istomi?ljenike okupio Karl Marx. Tako su krenula dva pravca u borbi za proletarijat. Jedan konstruktivan, graditeljski, obiteljski strukturiran, Kolpingov, i drugi destruktivan, revolucionaran i bezbo?ni?ki, Marxov.

Nakon povijesnoga svibanjskog sastanka Kolping je razvio veliku djelatnost. Odr?avao je brojne sastanke i konferencije, govorio i propovijedao, objavljivao ?lanke. Uz taj rad u korist djeti?a obavljao je i svoju du?nost kapelana u kölnskoj katedrali. Bio je poput svije?e koja gori na objema stranama.

Od 1850. po?inje zlatno doba katoli?kih djeti?kih dru?tava. Kolping primje?uje da su sve?enici prihvatili njegov poticaj i da se trude posvuda osnivati djeti?ka dru?tva. A i sami djeti?i najbolji su misionari na tom polju. Da bi ?to uspje?nije mogao ?iriti svoje ideje, Kolping je veliku va?nost pridavao utjecaju tiskane rije?i. Tako je od 1850. do 1854. ure?ivao ?Rajnski crkveni list“, tjednik koji je ubrzo dobio dodatak za naobrazbu djeti?a. Kolping je ve? u travnju 1854. utemeljio svoj vlastiti tjednik pod nazivom ?Narodni list za dom, obitelj i ru?ni rad“ s dodatkom za djeti?e pod nazivom ?Prijatelj djeti?a“. Za tada?nje prilike list je imao nevjerojatne naklade, ve?e od 6000 primjeraka.

U to je vrijeme, 1853., u Kölnu Adolf Kolping otvorio svoj prvi Djeti?ki dom. Dom je bio mjesto okupljanja, ishodi?te permanentnog obrazovanja i trajno boravi?te djeti?a. Otvaranju su bili nazo?ni mnogi uglednici i donatori koji su omogu?ili gradnju Doma.
Adolf Kolping kao organizator djeti?kih dru?tava sazvao je Prvu glavnu skup?tinu djeti?a u Disseldorfu 20. listopada 1850. godine. Djelovala su tada samo tri dru?tva: u Elberfeldu, Kölnu i u Düsseldorfu. Na skup?tini je prihva?en Statut koji je trebao obvezivati sva budu?a djeti?ka dru?tva. Kolping je inzistirao na tome da u Statut u?e odredba ?da svako mjesno djeti?ko dru?tvo mora izbjegavati politizaciju i ru?nu vjersku polemiku“. Na skup?tini je bio utemeljen savez postoje?ih djeti?kih dru?tava. Nazvan je ?Rajnskim djeti?kim savezom“ za ?ijeg je predsjednika izabran Adolf Kolping. Crkvenim za?titnikom djeti?kog saveza progla?en je sv. Josip, za?titnik radnika, obrtnika i putnika.

Brzo ?irenje djeti?kih dru?tava povezano je ponajprije s Kolpingovim publicisti?kim radom, a potom i s njegovim putovanjima. Druga glavna skup?tina djeti?kih dru?tava bila je 9. studenoga 1851. u Klnu, a sudjelovali su predstavnici 14 postoje?ih dru?tava. I ta je skup?tina donijela va?nu prekretnicu. Rajnski djeti?ki savez preimenovan je u ?Katoli?ki djeti?ki savez“. Na taj se na?in pospje?ilo i ?irenje na podru?je izvan Rajnskog okruga. Novi naziv bio je obvezan i za sva lokalna i budu?a dru?tva. Na drugoj glavnoj skup?tini va?na su to?ka bila i preno?i?ta ili hospiciji za djeti?e. Ujedno su se lokalna djeti?ka dru?tva obvezala da putuju?im djeti?ima prona?u najpovoljnije gostinjce ili vlastita preno?i?ta. Pojam ?putuju?i djeti?i“ odnosi se na djeti?e koji su u potrazi za poslom putovali od mjesta do mjesta. Tako se ?lan dru?tva iz Kölna mogao koristiti preno?i?tem u Zagrebu i obratno. Djeti?i iz Kölna u tome su bili najrevniji te su prvi Djeti?ki dom, kako je ve? re?eno, otvorili 1853. godine.