杏MAP导航

Marito Mihovil Letica

Kada tkogod nedovoljno upu膰en 膷uje ime 鈥淛elena Kri啪arica鈥�, mo啪e pomisliti na neku hrabru i ratovanju vi膷nu 啪enu koja je i拧la u kri啪arske ratove naoru啪ana ma膷em ili lukom sa strijelama i sli膷no. Ali to bi bila pogrje拧na asocijacija. Na拧a Jelena Kri啪arica jest kr拧膰anska svetica koju nije vodio vojskovo膽a, nego je ona u posve odre膽enome smislu vodila stanovitoga vojskovo膽u i cara 膷ija je pobjeda 鈥� koja je izvojevana s pouzdanjem u kr拧膰anskoga Boga i znak kri啪a 鈥� promijenila povijest kr拧膰anske vjere, a time i zapadne civilizacije te posljedi膷no cijeloga svijeta.

Jelena je majka cara Konstantina I. Velikoga. Nakon 拧to se oslobodio drugih pretendenata na carsko prijestolje Rima, odnio je pobjedu nad znatno brojnijom Maksencijevom vojskom godine 312. kraj Mulvijskoga (ili Milvijskoga) mosta nadomak Rima. Kako bilje啪e brojni izvori, prije presudne bitke ukazao se Konstantinu na nebu kri啪 i iznad njega rije膷i 鈥渋n hoc signo vinces鈥� (u ovome 膰e拧 znaku pobijediti).

Na Konstantinov je poticaj objavljen 313. godine u Milanu edikt kojim je kr拧膰anstvo progla拧eno ravnopravnom religijom. Godine 325. sazvao je u Niceji prvi op膰i koncil Crkve, na kojemu je prihva膰eno 鈥淣icejsko vjerovanje鈥� gdje se uz ostalo ustvr膽uje da je Isus Krist pravi Bog, istobitan s Ocem. Va啪no je re膰i i to da je car Konstantin odabrao stari grad Bizantij za novu prijestolnicu, koja je 330. njemu u 膷ast preimenovana u Konstantinopol, odnosno Carigrad.

Ovdje se prisje膰amo, kako je ve膰 nagovije拧teno, Konstantinove majke. Sveta Jelena Kri啪arica ro膽ena je oko 250. godine u gradu Drepanonu, koji 膰e poslije biti po njoj nazvan Helenopol, u tada拧njoj pokrajini Bitiniji u Maloj Aziji. Jelena je potekla iz siroma拧ne obitelji te je radila kao slu啪avka. Tako ju je upoznao i uzeo za 啪enu ugledni vojskovo膽a Konstancije. Ali ju je, kada je izabran za cara, morao napustiti jer je zakon nalagao da carica ima biti plemenita拧koga roda.

Kada je Jelenin i Konstancijev sin Konstantin postao carem, pozvao je majku na dvor, dodijelio joj naslov 鈥淎ugusta鈥� i sve 膷asti te joj tako omogu膰io da bude caricom u punome smislu. Sveta Jelena ostala je, unato膷 svemu tomu, skromnom i poniznom kr拧膰anskom vjernicom, razabiru膰i da je bogatstvo u duhovnim, a ne u materijalnim dobrima. Pomagala je siromasima, daruju膰i im novac, odje膰u i hranu, svesrdno se zauzimala i za mnoge druge nepravedno progonjene, osu膽ene, za slabe i bolesne. Takve je 膷esto dovodila na dvor te ih ondje sama dvorila. Jelenino odlu膷no odbacivanje poganskoga rimskog mnogobo拧tva te zdu拧no prihva膰anje Isusa Krista jedinim Bogom, potaknulo je njezina sina Konstantina da kr拧膰anima dodijeli slobodu.

Jelena je vlastitu pobo啪nost htjela to ve膰ma u膷vrstiti pa je godine 326. po拧la na hodo膷a拧膰e u Svetu zemlju gdje je, prema nekim podatcima, zapovjedila da se u potrazi za Kristovim kri啪em prekopa Kalvarija. Zbog toga je dobila ime 鈥淜ri啪arica鈥�. U doba Konstantinove vladavine ondje je podignuta bazilika Svetoga Groba.

Predaja nam ka啪e da je sveta Jelena Kri啪arica umrla 18. kolovoza 330. godine, a mjesto smrti nije sigurno utvr膽eno: Konstantinopol ili Nikomedija. Sveti膷ino je tijelo poslije preneseno u Rim, a danas se njezini zemni ostatci 膷uvaju u jednom od vatikanskih muzeja.

Kao 拧to joj je sin Konstantin vidio na nebu znak kri啪a koji mu je donio pobjedu, a kr拧膰anstvu slobodu, tako je sveta Jelena Kri啪arica na osobit na膷in posvetila mjesto Kristove Kalvarije, gdje je Krist svojom smr膰u na kri啪u otvorio slobodan put u nebo svima koji uzvjeruju u njegovo bogosinovstvo, odnosno istobitnost s Ocem po kojoj Isus Krist jest Spasitelj i Otkupitelj svega svijeta.