Post i molitva za mir održani na poziv pape Lava XIV.
Marito Mihovil Letica
Na kraju opće audijencije koju je u srijedu 20. kolovoza održao u Dvorani Pavla VI., papa Lav XIV. pozvao je vjernike na post i molitvu u petak 22. kolovoza, kada je liturgijski spomendan Blažene Djevice Marije, Kraljice Mira. Marija je – uz ostalo je rekao Papa – “Majka vjernika ovdje na zemlji i zazivamo ju i kao Kraljicu Mira, dok je naša zemlja i dalje ranjena ratovima u Svetoj zemlji, u Ukrajini i brojnim drugim područjima svijeta”. Poglavar Katoličke Crkve istaknuo je da mira nema bez oprosta, koji je temeljni preduvjet mirnoga suživota među narodima i pojedincima.
Treba podsjetiti da je blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice u opći kalendar uveo papa Pio XII. prije više od sedam desetljeća, 1954., na završetku proslave Marijanske godine. Blagdan se prvotno slavio u svibnju, a nakon liturgijske reforme Drugoga vatikanskog koncila prebačen na 22. kolovoza.
Zanimljivo je spomenuti da je u okrilju Crkve Marijin naslov Kraljice često bio povezivan s pojmom milosrđa, o čemu uz ostalo svjedoči lijepa i izražajna srednjovjekovna molitva “Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa”. Proteklih se pola stoljeća Mariji sve češće pridjeljuje naslov “Kraljica Mira”.
Kada je riječ o molitvi i postu za mir, na što nas je pozvao papa Lav XIV., uputno je podsjetiti da Katolička Crkva molitvu i post, uz njih i djela milosrđa, drži bitnim činima vjernikâ, a ti čini izražavaju pred Bogom čovjekovu poniznost, nadu i ljubav. Kada se čovjek vjernik uzdržava od jela koje mu je dostupno – premda hranu smatra Božjim darom – onda se post iskazuje religioznim gestom kojemu treba ispravno razumjeti pobude odnosno nakane. Jedna od nakana posta i molitve jest oslobođenje od kakve velike nesreće. Tako, primjerice, u 4. poglavlju starozavjetne knjige “Judita” čitamo:
“Svi Izraelci i žene i djeca što življahu u Jeruzalemu padoše ničice pred Hramom, posuše glavu pepelom i prostriješe kostrijet pred Gospoda: opasaše vrećama i žrtvenik i zazivahu žarko Boga Izraelova u jedan glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove žene u ropstvo, njihove gradove i baštinu njihovu rušenju a svetišta njihova obeščašćenju, pogrdi i ruglu pogana. Bog usliša glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred svetištem Boga Svevladara.” (Jdt 4,12–13)
Post se spominje i na mnogim mjestima u Novome zavjetu, a vjerojatno je najpoznatije ònō koje opisuje Isusov 40-dnevni post u pustinji, kako čitamo 4. poglavlju “Evanđelja po Mateju”:
“Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: ‘Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.’ A on odgovori: ‘Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’” (Mt 4,1–4)
Post ima važno mjesto u životu Crkve kao Božjega naroda, a katolički vjernici pozvani su postiti i moliti za mir među svim narodima i ljudima u svijetu, neovisno o tome pripadaju li Katoličkoj Crkvi ili su izvan nje. Zato je papa Lav XIV. pozvao na post i molitvu za mir ponajprije u ratom zahvaćenim područjima Svete zemlje i Ukrajine, ali i drugdje u svijetu, izabravši da to bude na spomendan Blažene Djevice Marije, Kraljice Mira.
