Bartol Ka?i?, otac hrvatskoga jezikoslovlja
Marito Mihovil Letica
Godine 2025. crkvena, jezikoslovna i op?ekulturna javnost obilje?ava dvije okrugle obljetnice Bartola Ka?i?a, velikana i zaslu?nika kojemu je pridijeljen naslov “otac hrvatskoga jezikoslovlja”. Prisjetit ?emo ga se u povodu 450. obljetnice ro?enja i 375. godi?njice smrti.
Bartol Ka?i? ro?en je na Veliku Gospu, 15. kolovoza 1575. u gradu Pagu, a umro 28. prosinca 1650. u Rimu. ?kolovao se u Pagu, zatim u Ilirskome kolegiju u Loretu te u isusova?kome Rimskom kolegiju. U Dru?bu Isusovu u?ao je 1595., a zare?en je 1606. godine. U?enoga isusovca Bartola Ka?i?a ponajprije dr?imo prvim hrvatskim jezikoslovcem, ali ne smije ostati nespomenuto da je bio i plodan knji?evnik te prevoditelj Biblije i “Rituala rimskoga”, teolog i hagiograf, autor prve hrvatske tragedije, naslovljene “Venefrida”, i prve autobiografije u povijesti hrvatske knji?evnosti, a k tomu je bio misionar i papinski vizitator, cenzor knjiga i ispovjednik u bazilici svetoga Petra u Rimu i Loretu. Nastoje?i oko jezi?noga ujedna?avanja i normiranja, zacrtao je smjer standardizacije hrvatskoga jezika. Znatno je utjecao na kasnije jezikoslovce, koji su slijede?i njegovu jasno vidljivu brazdu razvijali op?i hrvatski jezik i izgra?ivali njegov standard.
Prema naredbi generala isusova?koga reda Claudija Acquavive napisao je za potrebe Akademije ilirskoga jezika u Rimu prvu gramatiku hrvatskoga jezika naslovljenu “Institutionum linguae illyricae libri duo” (“Temelji ilirskoga [odnosno hrvatskoga］ jezika u dvije knjige”), objavljenu 1604. godine. To su djelo hrvatski jezikoslovci nasljedovali sve do Hrvatskoga narodnog preporoda u 19. stolje?u. Prvi potpuni prijevod obrednika “Ritual rimski” na hrvatski jezik, iz Ka?i?eva pera, objelodanjen je 1640. te je do?ivio sedam izdanja i bio u uporabi u ?tokavskim i ?akavskim krajevima sve do 1929. godine.
Zatim je va?no re?i da je Ka?i?ev prijevod cijeloga Svetog pisma ostao u rukopisu jer je u Rimu bilo sprije?eno njegovo tiskanje zbog razloga koje ovdje nije mogu?e potanje obrazlagati; dovoljno je re?i da su neki “na?ijenci”, kako ih je Ka?i? nazvao, u Rimu rogoborili protiv novoga hrvatskog knji?evnog i liturgijskog jezika. Nema sumnje da bi hrvatska jezi?na, a time i op?ekulturna povijest bila umnogome druga?ija da je Ka?i?ev prijevod Biblije objavljen u svojemu vremenu.
Taj prijevod Biblije tiskan je tek 1999., a prije toga, 1990., tiskan je njegov “Ilirsko-talijanski rje?nik”, koji je Ka?i? bio dovr?io 1599. godine.
Va?no je istaknuti kako je Ka?i? nastojao da se svako slovo (ili skupina slovâ) uvijek jednako izgovara – a to je odlika fonolo?koga pravopisa, poznatoga i kao zvu?ni, izgovorni i sli?no. U Ka?i?evu “Ritualu rimskome” nalazimo brojne fonolo?ke zapise: primjerice “istoma?iti” i “op?io”, a ne morfonolo?ke, koje ?esto nazivaju korijenskima, “iztoma?iti” i “ob?io”. Dakle, Bartol Ka?i? uveo je na?elo “pi?i kao ?to govori?” ve? 1599., a to je 220 godina prije Vuka Karad?i?a, kojemu se neutemeljeno pripisuje doti?no na?elo.
Premda je Ka?i? svoj jezik naj?e??e nazivao “ilirski” i “slovinski”, o svijesti na?ega jezikoslovca da pripada hrvatskomu narodu svjedo?i njegov prepjev prvih pedeset psalama “Pjesni duhovne” (Rim, 1617.), gdje je sâm uvrstio pjesmu koju mu je posvetio prijatelj Maro Dragovi?, hrvatski vlastelin iz Kotora. Stihovi “Na?i Dalmatini i vas Rod Hrvacki / Dr?at ?e u cini pjevanja glas rajski”, jasno navode na zaklju?ak da je “Dalmatine” Ka?i? smatrao samo dijelom “Roda Hrvackoga”.
S ponosom i zahvalno??u prisje?amo se oca hrvatskoga jezikoslovlja, isusovca Bartola Ka?i?a.
