杏MAP导航

Gordana Krizman

Pore?: Sveti Mauro

Sveti Mauro (Mavro, latinski Maurus), biskup i mu?enik, za?titnik grada Pore?a i Pore?ke biskupije, ro?en je u III. stolje?u. Bio je imu?ni ugledni gra?anin Pore?a te prvi poznati biskup Pore?ke biskupije.

Za Dioklecijanova progona, mu?en je i ubijen u Pore?u oko 304.godine, zajedno sa svojim sve?enstvom i nekoliko vjernika laika, a pokopan je na starokr??anskom prigradskom groblju Cimare.

Njegove relikvije prenesene su u drugoj polovini IV. stolje?a u oratorij gradske crkve i polo?ene u kameni sarkofag, na kojem je uklesan latinski natpis HOC CVBILE SANCTVM – CONFESSORIS MAVRI – NIBEVM CONTINET CORPVS… (Ovo sveto po?ivali?te ?uva ?isto tijelo mu?enika Maura…). Biskup Eufrazije prenio ih je u VI. stolje?u u novoizgra?enu baziliku te dao izraditi Maurov lik u mozaiku, u bijelim haljama, s mu?eni?kim vijencem u ruci.

Papa Ivan IV., podrijetlom Dalmatinac, smjestio je 641. njegove mo?i u kapelu svetog Venancija u Lateranu, zajedno s ostacima drugih dalmatinskih i istarskih mu?enika ?to ih je opat Martin donio u Rim. Tu je Maurov lik u biskupskom ornatu, izra?en u mozaiku me?u likovima 24-orice mu?enika. ?ini se da je opat Martin ponio samo dio svetih mo?i, jer su se u Pore?u kontinuirano ?uvale Maurove relikvije. Za vrijeme rata izme?u Genove i Venecije, 1354. godine, genovska flota oplja?kala je Pore? i sa sobom odnijela relikvije svetog Maura i svetog Eleuterija. Relikvije su bile pohranjene u genovskoj crkvi svetog Mateja, a vra?ene su u Pore? 1934., o ?emu svjedo?i kamena plo?a na sjevernom zidu pore?ke bazilike. Sada relikvije svetog Maura po?ivaju u kov?e?i?u od srebra i zlata te se svake godine o njegovu blagdanu, 21. studenog, u sve?anoj procesiji nose gradskim ulicama.

Predaja o mu?eni?tvu pore?kog biskupa svetog Maura bila je zaboravljena, pa se u srednjem vijeku po?eo slaviti kult istoimenoga afri?koga monaha, mu?enoga u Rimu za cara Numerijana, ?iji su smrtni ostaci navodno doplutali na obalu Pore?a. Taj se nesporazum ispravio tek nakon ?to je 1847. otkrivena plo?a s latinskim natpisom o biskupu svetom Mauru Pore?kom.

Biskup Eufrazije

Dostojno je i pravedno da nekoliko redaka posvetimo i biskupu zahvaljuju?i kojemu u ba?tinu primismo veli?anstveni kompleks Eufrazijane.

Eufrazije je pore?kim biskupom postao kao izravni predstavnik Justinijanove politike obnove Rimskog Carstva. U skladu s praksom bio je crkveni i svjetovni gospodar svoje biskupije. U svojim rukama dr?ao je svu vlast i imao neograni?eno povjerenje i podr?ku Pore?ana.

Zna se da je, osim nove rasko?ne crkve, na mjestu stare i poru?ene izgradio biskupsku pala?u u kojoj je stanovao. Bio je Grk, rodom iz Tracije, pokrajine na krajnjem jugoisto?nom dijelu Balkanskog poluotoka, pa je sasvim sigurno upoznao rasko?ne bazilike Istoka i Carigrada. Bio je biskup uporne volje i tvrda karaktera, ?ak prkosna osoba.

Bio je sasvim sigurno veliki pouzdanik cara Justinijana i ravenskog nadbiskupa Maksimilijana, rodom iz Ve?tra, nedaleko Rovinja.

Eufrazijana

Eufrazijeva bazilika (Eufrazijana) u Pore?u jedan je od najljep?ih sa?uvanih spomenika rane bizantske umjetnosti na Sredozemlju. Izgra?ena je u 6. stolje?u na mjestu ranokr??anske crkve, u vrijeme biskupa Eufrazija i cara Justinijana, a nalazi se u biskupskom kompleksu. Godine 1997. UNESCO ju je proglasio Svjetskom kulturnom ba?tinom.

Sustav Eufrazijeve bazilike ?ine znamenite gra?evine: Eufrazijeva bazilika, ?upna crkva, sakristija i cela trikora, krstionica i zvonik, Maurov oratorij, kao i obli?nji biskupski dvor. U njemu je smje?tena sakralna zbirka pore?ke i pulske biskupije.

Nad/biskupi o sv. Mauru

Apostolski nuncij u RH nadbiskup Giorgio Lingua je na poziv nadbiskupa Kutle?e misu o svetkovni sv. Maura predvodio 2019. godine.

U homiliji se osvrnuo na ?ivotopis sv. Maura, pore?kog biskupa. Naglasio je da ni za vrijeme progona cara Dioklecijana nije napustio svoje stado, ali nije uzeo ni ma? kojim bi izazvao pobunu, ve? je darovao samoga sebe, kao Isus. “?rtvovao je svoj ?ivot. U vrijeme naj?e??ih progona kr??anstvo se ?irilo jer ono ?to mijenja mentalitet jest smjerno i dosljedno svjedo?enje. Ono ?to nas privla?i i poti?e na obra?enje je primjer ?ivota. Poput Isusa koji je plakao nad Jeruzalemom i sv. Mauro je plakao s kr??anima Istre. Osim dubokog po?tovanja prema na?oj slobodi Isusove suze izra?avaju nje?nost prema ljudskim patnjama, njegovo suosje?anje s na?im bolima. Samo kada je Krist plakao i bio u stanju plakati razumije na?e drame”, citirao je nadbiskup papu Franju, jer, “odre?ene stvarnosti vide se samo o?ima pro?i??enim suzama”.

“Tko ne zna plakati nije dobar kr??anin, jer samo tko je plakao mo?e razumjeti bol i utje?iti bli?njega. Molimo svetoga Maura da nas nau?i plakati, ganuti se, sa?aliti, podijeliti bol usamljenih. ?esto kamo ne sti?u rije?i, dopiru suze. Molimo zagovor sv. Maura za sve one koji danas pla?u, da se njihova bol, po susretu s Uskrslim – pretvori u radost.”

Evo ?to je pro?le godine o proslavi sv. Maura vjernicima Pore?ke biskupije poru?io nadbiskup i metropolita rije?ki mons. Mate Uzini?:

?Svetost nas privla?i jer sveci, koji su na?i prijatelji i suputnici, najljep?e lice Crkve, pokazuju Isusa. Jedan od takvih svetaca koji nam pokazuju Isusa je sveti Mauro, va? nebeski za?titnik koji je, kao Isus, p?eni?no zrno koje je umrlo i dalo bogat rod. I vi, vjernici ove biskupije, ste taj bogat rod. S tim ste, me?utim, dobili zada?u da i vi budete oni koji pokazuju Isusa, a to mo?ete, to mo?emo, jer to je zada?a svih nas kr??ana, bez obzira tko smo i koje poslanje vr?imo u Crkvi i svijetu, samo ako ?ivimo logikom p?eni?nog zrna daruju?i svoj ?ivot. Jer, kako ka?e papa Franjo, ?ivot ima vrijednost samo u darivanju, darivanju u ljubavi i istini, u darivanju drugima, u svakodnevnom ?ivotu i u obitelji. Zato, uvijek ga darujte“, poziv je kojim je nadbiskup Uzini? zaklju?io homiliju.

Godine 2022. sredi?nje misno slavlje o proslavi sv. Maura predvodio je tada novoimenovani zadarski nadbiskup Milan Zgrabli?, koji je do imenovanja bio ?upnik pore?ke ?upe:

?Bogu sam neizmjerno zahvalan na mnogobrojnim milostima koje smo primili u ovom posve?enom prostoru. Hvala Bogu ?to smo zajedno mogli dijeliti onu istu vjeru, nadu i ljubav za koju su sv. Mauro, prvi pore?ki biskup, zajedno s drugim pore?kim mu?enicima – sv. Eleuterijem, sv. Projektom ili Elpidijem, sv. Akolitom ili Amarinom, sv. Dimitrijem, sv. Julijanom i drugim pore?kim mu?enicima, herojski ?ivjeli i prolili svoju krv po?etkom 4. stolje?a upravo na ovom mjestu. Ova drevna bazilika i cijeli kompleks ?Eufrazijane“, kako ga zovemo, za nas nije samo muzej i spomenik slavne pro?losti arhitekture i kulture, ve? korijen velikog stabla na?e vjere, povijesni sakrament Krista uskrslog, koji ra?a mnogim uvijek novim najsla?im plodovima spasenja za tolike stotine generacija koje su ?ivjele prije nas. Stoga nas i ovo euharistijsko i liturgijsko slavlje ne podsje?a samo na herojsko svjedo?anstvo pore?kih mu?enika iz davnih vremena ve? poziva da ku?amo milost spasenja i s njima podijelimo onu najdublju radost koju u Bogu oni sada u?ivaju. Naime, mi kao Crkva, koja je na?a Majka, s rado??u i ponosom slavimo dostojanstvo ro?enja za nebo, za Boga, za vje?nu radost, na?e bra?e u vjeri koji su nam prethodili. Mi, kao Crkva koja je Zaru?nica Kristova, slavimo danas svoju ljepotu u koju su utkali svoj ?ivot i na?i mu?enici. Mi, kao Crkva koja je U?iteljica, po ovoj liturgiji, s rado??u i zahvalno??u oslu?kujemo i spoznajemo volju Bo?ju kako bismo je s ljubavlju vr?ili i dospjeli na cilj na?eg ?ivota za kojim najdublje ?ezne na?e srce, a gdje borave i na?i sveti za?titnici.

Za?to mi danas ?astimo sv. Maura i druge pore?ke mu?enike? ?emu ova proslava? Za?to ovaj blagdan? Za?to ?astimo relikvije sv. Maura i sv. Eleuterija nose?i ih u sve?anom ophodu ulicama i trgovima na?ega grada? ?to ?e svecima na?e pobo?nosti i zemaljske po?asti? Nije li sve to samo stvar pro?losti? ?Sveci na?e ?asti nisu potrebne niti im ne?to pridonosi na?a pobo?nost“, re?i ?e sveti Bernard. ?To ?to ?astimo uspomenu na njih, nama je na korist, a ne njima.“ Oni ?ive u punini radosti ?ivota u prijateljstvu s Bogom. Nitko im to ne mo?e nikad oduzeti niti umanjiti. Dok promatramo ?ivot na?ih svetaca u nama se raspiruje ?elja za ?ivim Bogom. Ta je ?elja u nama dvostruka, ka?e sv. Bernard. ?Prva ?elja koja u nama sje?anje na svece ra?a ili jo? pospje?uje jest da bismo u?ivali u njihovu veoma po?eljnom dru?tvu i zavrijedili postati sugra?ani i sudrugovi bla?enih duhova…“ ?Druga ?elja koja u nama plamti zbog sje?anja na svece jest da se i na nama kao i na njima uka?e Krist, na? ?ivot, i da se i mi s njima uka?emo u slavi.“ Dakle, mole?i i obavljaju?i pobo?nost prema sv. Mauru i drugim pore?kim mu?enicima ?elimo da nam njihov svijetli primjer danas probudi veliku ?elju biti kao sveci: biti sretni ?to ?ivimo blizinu s Bogom, ?to ?ivimo u njegovu svjetlu, ?to smo dio velike obitelji Bo?jih prijatelja, ?to gledamo Krista koji se proslavio nad na?im ?ivotom, ?to smo ve? dio onoga ?to vrijedi vi?e nego li ovozemaljski ?ivot, ?to ?sve patnje ovoga svijeta nisu ni?ta prema budu?oj slavi koja se ima o?itovati u nama“ (Rim 8, 18), kako ka?e sv. Pavao.“

Pula: Sveti Flor

Za kraj dana?nje posljednje emisije o istarskim Bo?jim ugodnicima upoznati ?emo jednog pulskog biskupa, svetog biskupa Flora. Vi?e o njemu ?uti ?emo iz ulomka homilije koju je o njegovu blagdanu, 27. listopada, pore?ki i pulski biskup  u miru mons. Ivan Milovan izrekao u njemu posve?enoj ?upi u mjestu Loborika nedaleko Pule.

Nakon niza stolje?a i dalje ?ivi spomen na sv. Flora

Napomenuo je kako ima malo zapisa o svetom biskupu, no jasno je kako je sv. Flor, u 6. stolje?u u kojem je ?ivio i djelovao, posve?ivao ?upe, okupljao i ohrabrivao sve?enike, te je svojim djelovanjem i sveto??u ?ivota ostao posebno zapam?en, a ?tovanje je ?ivo i danas. U tom je vidu spomenuo tri crkve njemu posve?ene na podru?ju biskupije, ta u Loboriki, u Pomeru nedaleko Pule, te u Kranjcima pored Labina. Biskup je podsjetio kako se relikvije sv. Flora ?uvaju u pulskoj katedrali. Sveti Flor je prvo bio biskup u sjevernoj Italiji, u rimskom Optigeriumu, dana?njem gradu Oderzo, a potom biskup Pule.  

Revan pastir svoga stada, kao i kasnije biskup Dobrila

 ?Sv. Flor ima, rekli bi, dva dijela ?ivota. U prvom dijelu je kao pastir Crkve puno djelovao, a u drugom je svoj ?ivot posvetio molitvi i pustinja?tvu“ rekao je biskup Milovan, te je za revno pastirsko djelovanje sv. Flora istaknuo sli?nost s poznatim biskupom Jurjom Dobrilom. ?Ovaj duhovni vo?a i preporoditelj hrvatskoga naroda u Istri je ve? 1858., prve godine svoje biskupske slu?be, proputovao cijelu svoju Pore?ku i Pulsku biskupiju i posjetio sve ?upe. Mo?emo zamisliti prometnu povezanost: ne?to se vozio ko?ijom, ne?to pro?ao na konju, a ne?to i pje?ke. A ako idemo jo? dalje u vrijeme sv. Flora, jo? je bilo te?e. No, on je navije?tao evan?elje, odvra?ao od praznovjerja i ostao zapam?en kao pastir svoga stada koji je puno truda ulo?io“.

U nastavku homilije, biskup Milovan je ukazao na odlomak misnoga evan?elja u kojem ?itamo kako Isus poziva prve apostole. ?Znakovito je, kako im je rekao ‘od sad ?ete biti ribari ljudi’. Oni si bili ribari, obi?ni ljudi. Isus ih je ‘izvukao’ iz njihova zanimanja i tako su postali prva skupina Njegovih u?enika koji su nastavili Njegovo djelo, a neki i do mu?eni?ke smrti. Sv. Flor je vr?io slu?bu po primjeru prvih apostola.“

Govore?i o drugom dijelu sve?eva ?ivota, propovjednik je naglasio kako je prema nekim zapisima, iako nesigurnima, nakon hodo?a??a Svetom Zemljom, sv. Flor nastavio svoj ?ivot posve?uju?i se molitvi i ?ive?i kao pustinjak na podru?ju dana?nje Fa?ane. U tom kontekstu biskup Milovan je izrekao svojevrsnu asocijaciju da ga mo?da ?upnik poziva da predvodi misu o ?upnoj svetkovini sv. Flora, jer je i on, poput sv. Flora, bio pulski biskup, a sada, u mirovini, ?ivi na podru?ju Fa?ane, gdje je je sveti Flor drugi dio ?ivota ?ivio pustinja?kim, kontemplativnim ?ivotom.

Zaklju?ili smo ovime niz prikaza istarskih Bo?jih ugodnika. Vidjeli smo da u svakome vremenu, u svakome kraju Krasne Zemlje nalazimo na svece i bla?enike te druge svijetle uzore koji su znali odabrati ?bolji dio“, koji su ?ivjeli i djelovali svjesni da je svetost najbolji izbor. Uzore, dakle, imamo, na nama je da ih slijedimo.