杏MAP导航

o. Ivan Ple拧e

Isus ulazi u jedno selo i odmah biva primljen u ku膰u dviju sestara 鈥� Marte i Marije. Marta je aktivna, bri啪na doma膰ica. Trudi se oko poslu啪ivanja, 啪eli da sve bude savr拧eno za gosta. A Marija? Ona sjedi do Isusovih nogu i slu拧a. Ne govori. Samo slu拧a.

Tu po膷inje napetost. Marta, preoptere膰ena poslovima, po膷inje prigovarati. Ne iz zlo膰e, nego iz iscrpljenosti. Tada dolazi Isusov blag, ali izravan odgovor: 鈥濵arta, Marta! Brine拧 se i uznemiruje拧 za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je izabrala bolji dio.鈥�

Ovaj odlomak nas poziva da zastanemo i preispitamo vlastiti 啪ivotni ritam. Koliko 膷esto se i mi pona拧amo poput Marte? Tr膷imo, radimo, planiramo, ispunjavamo obveze 鈥� mo啪da i u najboljoj namjeri, iz ljubavi prema bli啪njima. Ali pritom se zaboravimo zaustaviti, poslu拧ati, biti prisutni. Ne samo pred drugima, nego i pred Bogom. Tra啪imo Bo啪ju volju, a ne zastanemo da ga pitamo u molitvi 鈥� Bo啪e, 拧to je uop膰e tvoja volja za mene?

Isus ovdje ne kritizira Martinu zauzetost samu po sebi. I rad je svet, i slu啪enje je izraz ljubavi. No ono 拧to Marta zaboravlja jest 鈥� biti najprije s Gospodinom. Marija nije bila lijena. Ona je bila prisutna. U ti拧ini je upijala rije膷 koja 啪ivot daje. I to je ono 鈥瀓edno potrebno鈥� 鈥� prebivati s Bogom, slu拧ati ga, biti otvoren za njegovu rije膷 koja oblikuje na拧u nutrinu, pa iz toga onda djelovati.

U dana拧njem vremenu u啪urbanosti i buke, ova evan膽eoska poruka postaje jo拧 aktualnija. Bog nas ne mjeri po koli膷ini obavljenih zadataka, nego po dubini na拧eg odnosa s Njim. Koliko vremena u danu ostavljamo samo za njega? Jesmo li u stanju, poput Marije, sjesti do njegovih nogu u ti拧ini, bez potrebe da ne拧to radimo, da ne拧to ka啪emo, nego samo 鈥� da slu拧amo?

鈥濭ovori Gospodine, sluga tvoj slu拧a鈥� 鈥� tako je pou膷io sve膰enik Eli Samuela. Pomozi nam da te svakoga dana slu拧amo, prije nego 拧to krenemo djelovati. Amen.