?esnaesta nedjelja kroz godinu. Rije? Bo?ju tuma?i o. Ivan Ple?e
o. Ivan Ple?e
Isus ulazi u jedno selo i odmah biva primljen u ku?u dviju sestara — Marte i Marije. Marta je aktivna, bri?na doma?ica. Trudi se oko poslu?ivanja, ?eli da sve bude savr?eno za gosta. A Marija? Ona sjedi do Isusovih nogu i slu?a. Ne govori. Samo slu?a.
Tu po?inje napetost. Marta, preoptere?ena poslovima, po?inje prigovarati. Ne iz zlo?e, nego iz iscrpljenosti. Tada dolazi Isusov blag, ali izravan odgovor: ?Marta, Marta! Brine? se i uznemiruje? za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je izabrala bolji dio.“
Ovaj odlomak nas poziva da zastanemo i preispitamo vlastiti ?ivotni ritam. Koliko ?esto se i mi pona?amo poput Marte? Tr?imo, radimo, planiramo, ispunjavamo obveze — mo?da i u najboljoj namjeri, iz ljubavi prema bli?njima. Ali pritom se zaboravimo zaustaviti, poslu?ati, biti prisutni. Ne samo pred drugima, nego i pred Bogom. Tra?imo Bo?ju volju, a ne zastanemo da ga pitamo u molitvi – Bo?e, ?to je uop?e tvoja volja za mene?
Isus ovdje ne kritizira Martinu zauzetost samu po sebi. I rad je svet, i slu?enje je izraz ljubavi. No ono ?to Marta zaboravlja jest – biti najprije s Gospodinom. Marija nije bila lijena. Ona je bila prisutna. U ti?ini je upijala rije? koja ?ivot daje. I to je ono ?jedno potrebno“ – prebivati s Bogom, slu?ati ga, biti otvoren za njegovu rije? koja oblikuje na?u nutrinu, pa iz toga onda djelovati.
U dana?njem vremenu u?urbanosti i buke, ova evan?eoska poruka postaje jo? aktualnija. Bog nas ne mjeri po koli?ini obavljenih zadataka, nego po dubini na?eg odnosa s Njim. Koliko vremena u danu ostavljamo samo za njega? Jesmo li u stanju, poput Marije, sjesti do njegovih nogu u ti?ini, bez potrebe da ne?to radimo, da ne?to ka?emo, nego samo – da slu?amo?
?Govori Gospodine, sluga tvoj slu?a“ – tako je pou?io sve?enik Eli Samuela. Pomozi nam da te svakoga dana slu?amo, prije nego ?to krenemo djelovati. Amen.
