膶etrnaesta nedjelja kroz godinu. Rije膷 Bo啪ju tuma膷i p. Ivan Ralju拧i膰
p. Ivan Ralju拧i膰
Pridru啪it 膰u se Isusovim u膷enicima i zajedno s njima slu拧ati Gospodina. Bit 膰u kreativan da si 拧to bli啪e do膷aram mjesto i ovaj milosni trenutak zajedni拧tva s Gospodinom. Isus ne 啪eli da ga samo slu拧am, ve膰 mi 啪eli ne拧to povjeriti. U njegovom govoru primje膰ujem koliko mu je stalo do ljudi, do svakog 膷ovjeka i 啪arko 膷ezne da se 拧iri Radosna vijest spasenja.
Primje膰ujem li u svome srcu strah zbog zadatka na koji me Isus 拧alje? Osje膰am li se nesposobno? Jesam li optere膰en teretom grijeha pa se zbog toga osje膰am nedostojno Isusova poziva?
Prije svega va啪no je biti svjestan da Isus poznaje moju krhkost i ljudsku ograni膷enost i da mu ni拧ta nije strano. On mene krhkog 拧alje drugim krhkim ljudima. Mogu li to prihvatiti ili se opirem? Mo啪da 啪elim biti jak i ne prihva膰am svoju slabost. Kada promatram druge u膷enike onda primje膰ujem da su i oni krhki ljudi, ali unato膷 tome Isus ra膷una na njih. Isus ne tra啪i moju bezgre拧nost i savr拧enost, ve膰 otvoreno srce koje 膰e biti natopljeno njegovom Rije膷ju koja 啪eli donijeti obilje ploda.
Mogu膰e da se i trudim oko evangelizacije, ali ne primje膰ujem rezultat. Mogu膰e je da drugima puno govorim o Isusu, a da moje srce nije pro啪eto Evan膽eljem. Drugima dijelim savjete kojih se ni sam ne dr啪im. Ili im govorim o Isusu misle膰i da ga dovoljno poznajem pa mi svakodnevno razmatranje nije niti potrebno. Evangelizacija uvijek prvo zapo膷inje od mog osobnog prijateljstva s Isusom kroz upijanje njegove Rije膷i. Ja s葍m, svaki dan iznova, potreban sam da me Duh Sveti evangelizira, tek tada postajem osposobljen i膰i u svijet, a da ljude ne uvjeravam ili se prepirem s njima. Duh Sveti sam djeluje kroz mene i doti膷e druge onako kako on to 啪eli.
膶esto ne膰u morati ni spomenuti Isusa, a drugi 膰e ne拧to do啪ivjeti, nekakvu malenu gestu ljubavi koja 膰e ih otvoriti za Bo啪ju ljubav. U ti拧ini svog srca zamolit 膰u Gospodina da mi ispuni srce ljubavlju prema ljudima koje mi stavlja na 啪ivotni put, da budem svjestan kako smo svi dragocjeni u njegovim o膷ima te kako je svatko od nas potreban njegove ljubavi u svom 啪ivotu.
