杏MAP导航

vl膷. Krunoslav Kolar

Evan膽eoski ulomak, koji Crkva stavlja pred nas na Sedamnaestu nedjelju kroz godinu, u svojoj je biti pouka o molitvi. O tome nam govori sam po膷etak koji spominje da je Isus molio. Vidjev拧i njegovu uronjenost u odnos s Ocem, njegovi su u膷enici pri啪eljkivali da ih nau膷i moliti kao 拧to je Ivan Krstitelj u膷io moliti svoje u膷enike. I doista, Isus usli拧ava svojevrsnu molitvu da povjerene mu du拧e nau膷i moliti.

Kada se uzme u obzir sadr啪aj te molitve, osobito njezin po膷etak, vidi se da ona biva neusporedivom s bilo kojom do tada izre膷enom molitvom. Razlog tome je taj 拧to nas po njoj Isus uvodi u obiteljski odnos s Bogom do te mjere da Boga smijemo zvati svojim Ocem.

Ono 拧to prije svega molimo Oca jest njegova proslava u svijetu i u nama. Prema Lukinoj, kra膰oj verziji molitve, molimo da svako ljudsko srce bude prostor gdje 膰e Bo啪je ime biti po拧tovano kao sveto, iz 膷ega nu啪no proizlazi 啪elja za Bo啪jim kraljevstvom, da Bog bude vladar ve膰 u ovoj vremenitosti dok i拧膷ekujemo kona膷an dolazak njegovog kraljevstva.

Tek nakon 啪elje da se prije svega proslavlja Bog, slijedi molba za na拧u svagdanju egzistenciju, koja 膷esto u na拧im srcima ima prednost i pred samim Bogom. Ova nas molitva u膷i da ako nam je Bog na prvome mjestu, i na拧e 膰e 啪elje biti ispravno ure膽ene jer bi svakome od nas, kao i Isusu, hrana trebala biti vr拧iti Bo啪ju volju. Tko Boga stavlja ispred sebe njega 膰e Bog staviti uz sebe.

Potom slijedi molba da nam Otac oprosti grijehe kako i mi otpu拧tamo svakom svom du啪niku. Ovo je uvjetna molbenica, jer da bismo oprost dobili prije toga ga trebamo dati, jer kojom mjerom dajemo i nama 膰e se dati. Na kraju stoji molitveni vapaj da nas Bog sa膷uva od napasti, od vlasti Zloga koji nas 啪eli udaljiti od Boga.

Isus potom donosi neke primjere ljudskih usli拧anja u potrebama bli啪njih, makar te molbe bile usli拧ane i preko volje, te nas poti膷e da s vjerom u ljubav nebeskoga Oca pristupamo molitvi. A molitva je, kao 拧to znamo, razgovor nebeskog roditelja i njegovog ljubljenog djeteta koje mu prilazi tra啪e膰i ga da bude poput na拧eg Spasitelja koji nam je pokazao da ako Boga stavimo ispred sebe da 膰emo ga jednom zadobiti.

Valja imati na pameti i to da je molitva dijalog. Zbog toga Isus u nekoliko re膷enica sa啪ima ono 拧to su na拧e istinske potrebe te nam daje prostor da nakon toga u 拧utnji oslu拧kujemo Bo啪ji govor. Neka nas svakodnevno moljenje molitve Gospodnje preobra啪ava na njegovu sliku, da bismo u svijetu bili prepoznati kao djeca Oca nebeskoga.