杏MAP导航

Marito Mihovil Letica

Nalazimo se u sredini turisti?ke sezone, odnosno na njezinu vrhuncu. Premda to nije najva?nije za ovu temu, uputno je osvrnuti se na etimologiju rije?i “turizam”. Engleska rije? “tourist” dospjela je od francuskoga izraza “tour”, ?to zna?i ‘put’, ‘obilazak’, izvorno ‘kru?ni put’. Dublji korijeni idu do latinske rije?i “tornus”, ?to zna?i ‘lon?arsko kolo’, a jo? dublji do gr?koga “tórnos” u zna?enju ‘no? za rezbarenje’. Rije? “turizam” razmjerno je nova: nastala je u 17. stolje?u me?u engleskim plemstvom koje je na kru?nim putovanjima obilazilo europske znamenitosti.

Ali sama pojava koju danas nazivamo turizmom znatno je starija. Razvila se ve? u antici – i to iz hodo?a??a. Antropolo?ka potreba za hodo?a??enjem potaknula je pojavu organiziranih putovanja s no?enjima i ugostiteljskim uslugama. Povijest nam kazuje da su stanoviti za?etci i predoblici turizma vi?e povezani s askezom i mjerom nego s hedonizmom i preobiljem. Jer ?e??e se i dalje putovalo do svetih mjesta nego do ku?a za odmor i ladanje. Nema sumnje da prvi masovni putnici s predturisti?kim obilje?jima bijahu hodo?asnici. Jo? se u drevnoj egipatskoj civilizaciji odlazilo na sveta mjesta iskazivati slavu bogovima i faraonima. Istodobno sa staroegipatskom kulturom razvijala se u Maloj Aziji i otocima gr?kog arhipelaga kretsko-mikenska uljudba sa sredi?tima u Knososu (koji je na Kreti) i u Mikeni.

Na istaknuta religijsko-kultna mjesta (kult Zeusa u Olimpiji, Atene u Ateni, Apolona u Delfima, Artemide u Efezu itd.) hodo?astilo se iz gotovo svih krajeva gr?koga svijeta. ?irenjem gr?kih kolonija Mediteranom, hodo?asnici su posje?ivali odredi?ta u dana?njoj Italiji, Hrvatskoj, Francuskoj, ?panjolskoj i drugamo, sve do udaljenih Kanarskih otoka. Rim je prihvatio i preimenovao gr?ka bo?anstva te preuzeo gr?ke kulturno-vjerske tradicije, a time i religijsku praksu hodo?a??enja na sveta mjesta.

Hodo?a??enja prema svetomu i bo?anskomu na osobit su na?in svojstvena trima velikim monoteisti?kim religijama nastalima u okrilju Mediterana, koji je stolje?ima i tisu?lje?ima prostor gdje se susre?u kulture, religije i filozofije. ?idovstvo, kr??anstvo i islam imali su i imaju brojna hodo?asni?ka odredi?ta. Hodo?a??enje je ne?to iskonski ljudsko, ?ovjekovo konstitutivno obilje?je, svojevrsna antropolo?ka konstanta i zna?ajka.

Kada je rije? o hrvatskim hodo?asnicima, treba re?i da su u srednjemu i novomu vijeku putovali najvi?e u Italiju: u Loreto, Rim i Assisi. Ne bi smjelo ostati pre?u?eno da hodo?asnika koji je “mo?da iz Hrvatske” (“forse di Croazia”) spominje Dante Alighieri u “Bo?anstvenoj komediji”: “Kô taj ?to mo?da iz Hrvatske sada / dolazi na?u Veroniku zreti, / ?to jē se s davnog ne nasiti glada, // ve?, dok se vidi, veli u pameti: / ‘Gospodine moj Kriste, Bo?e pravi, / takav li dakle bje?e lik tvoj sveti?’”. Tako glase Danteovi stihovi u prijevodu Mate Marasa.

I danas su turisti?ka putovanja ujedno i hodo?a??enja, posebice u kolovozu kada ?e se nebrojeno mno?tvo vjernika slijevati u Gospina sveti?ta u Hrvatskoj i svijetu. Premda se turizam naj?e??e shva?a kao hedonisti?ki oblik odmora – ni odmor ni turizam nisu sami po sebi ne?to lo?e, nego upravo suprotno: ?ovjeku je potreban tjelesni odmor i du?evni mir u kojemu ?e biti bli?i Bogu. Turizam nije nespojiv s krjepostima koje su vlastite kr??anskomu na?inu ?ivota.