Isusovačka služba za izbjeglice s mladima na ljetovanju u Slanom
Isusovačka služba za izbjeglice - JRS
Od 7. do 11. srpnja, devetnaest mladih izbjeglica iz Sirije, Ukrajine, Iraka, Argentine i Konga sudjelovalo je u ljetovanju u Gospinom domu u Grgurićima pokraj Slanog, u sklopu inicijative koju je organizirala Isusovačka služba za izbjeglice (JRS) zahvaljujući otvorenosti i suradnji sa Župom Gospe Velike (Katedrala) u Dubrovniku, te u suradnji s Caritasom Dubrovačke biskupije. Riječ je o danima ispunjenima radošću, susretima i jednostavnom ljudskom blizinom, koji su mladima – od kojih su mnogi prošli kroz bolna iskustva rata, migracija i nesigurnosti – donijeli prijeko potreban predah i ohrabrenje.
Tijekom pet dana boravka na jadranskoj obali, mladi su imali priliku kupati se, sudjelovati u sportskim i kreativnim aktivnostima, zajedničkim obrocima i druženjima. Poseban naglasak stavljen je na izgradnju međusobnog povjerenja, jačanje osjećaja zajedništva i sigurnosti te stvaranje prostora u kojem se svatko može izraziti i osjetiti prihvaćenim.
Raznolikost sudionika – iz različitih kultura i jezika – nije bila prepreka, već bogatstvo. Mlade su pratili djelatnici JRS-a, kao i posvećeni volonteri iz Sirije, Irana, Afganistana i Ukrajine, koji su svojim osobnim iskustvom dodatno doprinosili razumijevanju i povezivanju unutar skupine.
Značajan dio programa bio je i jednodnevni posjet Dubrovniku, gdje je volonterka Dubrovkinja Lucija Stahor vodila turistički obilazak kroz staru gradsku jezgru pod UNESCO-vom zaštitom. Osim što su upoznali kulturnu baštinu i ljepotu grada, mladi su doživjeli i gostoprimstvo lokalne zajednice, koja ih je primila s toplinom i iskrenom radošću.
Ovo ljetovanje pokazuje koliko je važno pružiti mladima izbjeglicama ne samo materijalnu podršku, već i duhovnu, emocionalnu i društvenu blizinu. U vremenu kada se mnogi suočavaju s osjećajem gubitka, iskorijenjenosti i nesigurnosti, Crkva – kroz djelovanje JRS-a i Caritasa – svjedoči evanđeosku poruku nade, prihvaćanja i konkretne ljubavi prema bližnjemu.
Ostaju fotografije, uspomene i prijateljstva koja će trajati, ali i poruka da je svatko vrijedan pažnje, da nitko nije zaboravljen, i da zajedničkim naporima možemo graditi svijet u kojem mladi, bez obzira na podrijetlo, imaju pravo na dostojanstvo, radost i budućnost.