膶asni sluga Bo啪ji Marcello Labor - 鈥瀕ije膷nik siroma拧nih"
Gordana Krizman
Nakon 拧to smo proteklog tjedna upoznali redovnicu i mistikinju s. Tarsillu Osti koja je cijeli 啪ivot brinula o bolesnicima kao medicinska sestra, danas 膰emo upoznati jednog lije膷nika, njezinog suvremenika. Niz o Bo啪jim ugodnicima povezanim s Istrom nastavljamo s 膷asnim slugom Bo啪jim Marcellom Laborom. Ono 拧to je o njemu izrazito zanimljivo je 膷injenica da je ro膽en u 啪idovskoj obitelji, vjen膷ao se po 啪idovskom obredu, no dvije godine kasnije, slijede膰i primjer vlastitog oca, primio je, zajedno sa suprugom, kr拧tenje u Katoli膷koj crkvi. Ono po 膷emu je najvi拧e ostao zapam膰en je njegova lije膷ni膷ka slu啪ba u Puli, osim 拧to je bio cijenjen zbog kompetencije, poradi svoje posebne pa啪nje prema potrebitima, nazvan je 鈥瀕ije膷nik siroma拧nih鈥�.
Suprug, otac, 鈥瀕ije膷nik siroma拧nih鈥� obra膰en na katoli膷ku vjeru
膶asni sluga Bo啪ji Marcello Labor ro膽en je 8. srpnja 1890. u Trstu, u Italiji, u 啪idovskoj obitelji. Njegov otac, Carlo Loewy, ma膽arskog podrijetla, do拧ao je u Trst kao prokurator Trgova膷ke banke.
Marcello Labor je u obitelji primio odgoj sukladan visokim moralnim na膷elima, stekao je temeljito kulturno i akademsko obrazovanje u Trstu, u duhu ideala socijalizma.
Godine 1912. o啪enio se Elsom Reiss po 啪idovskom obredu. Iste godine njegov otac odlu膷io je promijeniti prezime u Labor i krstiti se u Katoli膷koj crkvi. Slijede膰i njegov primjer, i Marcello, zajedno sa suprugom, kr拧ten je 23. prosinca 1914. Iste godine diplomirao je medicinu.
Tijekom Prvog svjetskog rata bio je lije膷nik u austrougarskoj vojsci, anga啪iran na Isto膷nom frontu. Zarobljen je, ali je na kraju rata oslobo膽en. Kasnije se s obitelji nastanio u Puli, gdje je radio kao lije膷nik, pokazuju膰i veliku profesionalnost i velikodu拧nost prema potrebitima.
Posebno iz tog vremena o njegovu radu svjedo膷i zapis jednog kolege suvremenika 鈥濨io je neumoran u brizi za bolesnike. Prozvali su ga 鈥瀕ije膷nikom siroma拧nih鈥� zbog njegove bri啪ne prisutnosti uz krevet bolesnika, a k tomu i izrazite velikodu拧nosti u davanju lijekova i namirnica potrebitima.鈥�
Slu膷ajno upoznav拧i sve膰enika Antonija Santina, tada 啪upnika pulske katedralne 沤upe Uznesenja Marijina, prona拧ao je u njemu iskrenog prijatelja i vrijednog duhovnika, koji je tako膽er pratio njegovu suprugu u njezinoj bolesti.
Ovdje se moramo podsjetiti da je Antonio Santin bio duhovnik jo拧 jednog Bo啪jeg Ugodnika u Puli, apostola me膽u mladima Egidija Bullesija, kojeg smo upoznali u jednoj od prethodnih emisija.
Udovi拧tvo i sve膰eni膷ki poziv
Marcello Labor ostaje udovac 1934. godine. Nakon toga se s velikim 啪arom posvetio obrazovanju svoje troje djece. Istovremeno, pa啪ljivo je brinuo o svom duhovnom rastu i posvetio se 膷itanju kr拧膰anskih klasika, posebno karmeli膰anske, franjeva膷ke i isusova膷ke duhovnosti; sudjelovao je na hodo膷a拧膰ima, duhovnim vje啪bama i susretima kr拧膰anske formacije. Postao je 膷lan Tre膰eg franjeva膷kog reda, Konferencije sv. Vinka Paulskog, Katoli膷ke akcije i bio je osniva膷 Katoli膷kog kulturnog centra u Puli. Dr啪ao je predavanja iz najrazli膷itijih podru膷ja, ali uvijek sa 啪ivim vjerskim i obrazovnim duhom.
Godine 1938. zatvorio je svoju lije膷ni膷ku ordinaciju u Puli i predstavio se glavnom poglavaru Salezijanaca, don Pietru Ricaldoneu, tra啪e膰i da bude primljen u me膽u salezijance, eventualno s perspektivom misijskog djelovanja, ali odgovor je bio negativan.
膶vrsto uvjeren u svoj sve膰eni膷ki poziv, odlu膷io je potra啪iti savjet od svog duhovnika, don Antonija Santina, koji je u me膽uvremenu postao tr拧膰anski biskup. On ga je, prepoznaju膰i iskrenost u zamolbi i 啪elji za sve膰eni拧tvom, uputio u Sjemeni拧te u Veneciji, u koje je u拧ao 12. listopada 1938.
Odazvav拧i se Kristu, slijede膰i svoj sve膰eni膷ki poziv, potpuno se li拧io imovine, pone拧to je dao djeci, a dio je podijelio siroma拧nima.
Nakon zavr拧etka teolo拧kog 拧kolovanja, zare膽en je za sve膰enika 21. rujna 1940. godine u Trstu. Biskup ga je odmah rasporedio u Koparsko sjemeni拧te na du啪nost prorektora, a potom je postao i rektor. U tim se ulogama s velikom kompetencijom posvetio brizi za duhovni 啪ivot, odnose i materijalne potrebe skupine sjemeni拧taraca pod sna啪nim utjecajem razli膷itih i 膷esto kontrastnih nacionalisti膷kih osje膰aja - Talijana, Hrvata i Slovenaca - u dramati膷nom razdoblju rata. Godine 1943. biskup mu je povjerio Apostolsku zajednicu sve膰enika Presvetog Srca Isusova i promicanje rada sjemeni拧ta u biskupiji u ulozi tajnika zaklade Opera Pro Seminario.
厂耻胆别苍箩别
Stvarna opasnost za 啪ivot 膷asnog sluge Bo啪jega, s njema膷kom okupacijom nakon primirja 8. rujna 1943., odredila je, kao mjeru opreza, njegov premje拧taj u 啪upu Fossalta di Portogruaro gdje se godinu i pol posvetio pastoralnom radu, posebno slu啪bi propovijedanja redovni膷kim zajednicama, sve膰enicima i laicima. Godine 1945. vratio se u Kopar, tada ve膰 pod jugoslavenskom vla拧膰u mar拧ala Tita, kako bi ponovno preuzeo vodstvo Sjemeni拧ta. Dana 26. srpnja 1947. Marcello Labor bio je podvrgnut su膽enju zasnovanom na osudi zbog zaliha hrane prona膽enih u Sjemeni拧tu i navodnog nametanja talijanskog jezika sjemeni拧tarcima. Bilo je to su膽enje s ve膰 unaprijed odlu膷enom kaznom. Slab i bolestan, proveo je gotovo tri mjeseca u zatvoru, do 30. prosinca 1947.
Nakon pu拧tanja iz zatvora, premje拧ten je u Sjemeni拧te u Goriziji kao duhovnik, a 1948. imenovan je kanonikom teologom tr拧膰anskog katedralnog kapitula. Uvijek poslu拧an biskupu, 1953. prihvatio je imenovanje rektorom novog tr拧膰anskog sjemeni拧ta, koje je vodio zauzeto, pa啪ljivo i mudro.
Umro je u Trstu 29. rujna 1954., uslijed sr膷anog udara kojeg je, zahvaljuju膰i lije膷ni膷kom iskustvu savr拧eno prepoznao.
Iter kauze za beatifikaciju
Biskupijski proces temeljem prijedloga odr啪an je u Biskupijskom ordinarijatu u Trstu od 4. sije膷nja do 22. svibnja 1996. u 膷etrdeset i tri sjednice, uz saslu拧anje trideset i sedam svjedoka, od kojih je 拧est bilo po slu啪benoj du啪nosti.
Glavna istraga odr啪ana je u istom sjedi拧tu, radi prikupljanja dokumentarnih dokaza i saslu拧anja 膷etrdeset svjedoka, od kojih su dva bila po slu啪benoj du啪nosti.
Osim toga, osam istraga o zamolbama odr啪ano je u biskupijama Torino, Venecija, Gorizia, Padova, Concordia-Pordenone, Genova, Vittorio Veneto i Porto S. Rufina: saslu拧ano je dvanaest svjedoka, od kojih su tri bila po slu啪benoj du啪nosti.
Pravna valjanost tih istraga priznata je Dekretom od 1. velja膷e 2002.
Proces se nastavlja zasjedanjem komisije teolo拧kih konzultanata koje je odr啪ano je 13. velja膷e 2014. godine. Konzultanti su naglasili da je 膷asni Sluga Bo啪ji 鈥瀙ro啪ivio put obra膰enja na katoli膷ku vjeru koji ga je doveo do sve膰eni膷kog re膽enja. Bio je inteligentan 膷ovjek s velikom psiholo拧kom ravnote啪om. Kao laik, vje啪bao je vrline kroz prirodnu pravednost; zapravo, bio je osoba izuzetnog integriteta kroz po拧tenje i duh altruizma.鈥�
Nakon obra膰enja, istaknuo se po potpunom odvajanju od zemaljskih dobara i po svojoj dobrotvornosti, napose brizi za bolesne i siroma拧ne. Ne dovode膰i u pitanje prava svoje djece, ostavio je siroma拧nima ono 拧to je bilo njegovo. 沤upljani su ga nazivali 鈥炁緄vim Sakramentom za bli啪njega鈥�.
Pro啪ivio je u prepu拧tanju Bo啪joj mudrosti velike trenutke patnje poput gubitka k膰eri, duge bolesti supruge, dva svjetska rata, prvo nacisti膷ko-fa拧isti膷kog progona, a kasnije progona od strane komunista.
Bio je sve膰enik obdaren dubokom vjerom, nadom i dobrotvorno拧膰u, njegova je duhovnost bila kristocentri膷na, usmjerena na Krista te istovremeno i marijanska.
Isticao se dubokim osje膰ajem za pravdu, neuobi膷ajenom snagom, ponizno拧膰u, vjerno拧膰u i poslu拧no拧膰u Crkvi, 膷ak i u najte啪im trenucima. Posve膰en apostolatu, posebnu je pozornost posve膰ivao laicima.
Na kraju rasprave, savjetnici su se jednoglasno izjasnili potvrdnim glasom o herojskom stupnju vrlina te glasu i znacima svetosti 膷asnog sluge Bo啪jega.
Constare de heroicitate virtutum
Daljnji korak u tijeku kauze za beatifikaciju 膷asnog sluge Bo啪jeg Marcella Labora bila je redovna sjednica kardinala i biskupa odr啪ana 19. svibnja 2015. godine. Kardinal relator, nakon 拧to je sa啪eo napredak Kauze i biografski profil 膷asnog sluge Bo啪jega, naglasio je herojsko iskazivanje vrlina. O 膷asnom sluzi Bo啪jem je istaknuto da je 鈥瀞voju vjeru hranio dubokim unutarnjim 啪ivotom, 膷itanjem i meditacijom Bo啪je rije膷i te euharistijskim klanjanjem. Bio je neumoran u brizi za bolesne. Nazvan je 鈥瀕ije膷nikom siroma拧nih鈥�, uvijek prisutan uz njihovu bolesni膷ku postelju i zauzet u pribavljanju za njih lijekova i hrane, nerijetko daju膰i im i on sam hranu ili dio vlastite odje膰e.
Na kraju Izvje拧膰a kardinala relatora, koje je zaklju膷ilo constare de heroicitate virtutum, konstatiranje herojskih kreposti, njihove eminencije i ekscelencije preuzvi拧eni kardinali i biskupi jednoglasno su odgovorili potvrdno.
Upoznali smo tako jo拧 jednog 膷asnog slugu Bo啪jeg koji je u svojim 啪ivotnim okolnostima, u tom trenutku povijesti prepoznao lice Kristovo u potrebitima i pru啪io je sebe za Krista i za bli啪njega, njegovim je 啪ivotom i djelovanjem Krist jo拧 jednom pro拧ao ovom zemljom 膷ine膰i dobro.
