?asni sluga Bo?ji Marcello Labor - ?lije?nik siroma?nih"
Gordana Krizman
Nakon ?to smo proteklog tjedna upoznali redovnicu i mistikinju s. Tarsillu Osti koja je cijeli ?ivot brinula o bolesnicima kao medicinska sestra, danas ?emo upoznati jednog lije?nika, njezinog suvremenika. Niz o Bo?jim ugodnicima povezanim s Istrom nastavljamo s ?asnim slugom Bo?jim Marcellom Laborom. Ono ?to je o njemu izrazito zanimljivo je ?injenica da je ro?en u ?idovskoj obitelji, vjen?ao se po ?idovskom obredu, no dvije godine kasnije, slijede?i primjer vlastitog oca, primio je, zajedno sa suprugom, kr?tenje u Katoli?koj crkvi. Ono po ?emu je najvi?e ostao zapam?en je njegova lije?ni?ka slu?ba u Puli, osim ?to je bio cijenjen zbog kompetencije, poradi svoje posebne pa?nje prema potrebitima, nazvan je ?lije?nik siroma?nih“.
Suprug, otac, ?lije?nik siroma?nih“ obra?en na katoli?ku vjeru
?asni sluga Bo?ji Marcello Labor ro?en je 8. srpnja 1890. u Trstu, u Italiji, u ?idovskoj obitelji. Njegov otac, Carlo Loewy, ma?arskog podrijetla, do?ao je u Trst kao prokurator Trgova?ke banke.
Marcello Labor je u obitelji primio odgoj sukladan visokim moralnim na?elima, stekao je temeljito kulturno i akademsko obrazovanje u Trstu, u duhu ideala socijalizma.
Godine 1912. o?enio se Elsom Reiss po ?idovskom obredu. Iste godine njegov otac odlu?io je promijeniti prezime u Labor i krstiti se u Katoli?koj crkvi. Slijede?i njegov primjer, i Marcello, zajedno sa suprugom, kr?ten je 23. prosinca 1914. Iste godine diplomirao je medicinu.
Tijekom Prvog svjetskog rata bio je lije?nik u austrougarskoj vojsci, anga?iran na Isto?nom frontu. Zarobljen je, ali je na kraju rata oslobo?en. Kasnije se s obitelji nastanio u Puli, gdje je radio kao lije?nik, pokazuju?i veliku profesionalnost i velikodu?nost prema potrebitima.
Posebno iz tog vremena o njegovu radu svjedo?i zapis jednog kolege suvremenika ?Bio je neumoran u brizi za bolesnike. Prozvali su ga ?lije?nikom siroma?nih“ zbog njegove bri?ne prisutnosti uz krevet bolesnika, a k tomu i izrazite velikodu?nosti u davanju lijekova i namirnica potrebitima.“
Slu?ajno upoznav?i sve?enika Antonija Santina, tada ?upnika pulske katedralne ?upe Uznesenja Marijina, prona?ao je u njemu iskrenog prijatelja i vrijednog duhovnika, koji je tako?er pratio njegovu suprugu u njezinoj bolesti.
Ovdje se moramo podsjetiti da je Antonio Santin bio duhovnik jo? jednog Bo?jeg Ugodnika u Puli, apostola me?u mladima Egidija Bullesija, kojeg smo upoznali u jednoj od prethodnih emisija.
Udovi?tvo i sve?eni?ki poziv
Marcello Labor ostaje udovac 1934. godine. Nakon toga se s velikim ?arom posvetio obrazovanju svoje troje djece. Istovremeno, pa?ljivo je brinuo o svom duhovnom rastu i posvetio se ?itanju kr??anskih klasika, posebno karmeli?anske, franjeva?ke i isusova?ke duhovnosti; sudjelovao je na hodo?a??ima, duhovnim vje?bama i susretima kr??anske formacije. Postao je ?lan Tre?eg franjeva?kog reda, Konferencije sv. Vinka Paulskog, Katoli?ke akcije i bio je osniva? Katoli?kog kulturnog centra u Puli. Dr?ao je predavanja iz najrazli?itijih podru?ja, ali uvijek sa ?ivim vjerskim i obrazovnim duhom.
Godine 1938. zatvorio je svoju lije?ni?ku ordinaciju u Puli i predstavio se glavnom poglavaru Salezijanaca, don Pietru Ricaldoneu, tra?e?i da bude primljen u me?u salezijance, eventualno s perspektivom misijskog djelovanja, ali odgovor je bio negativan.
?vrsto uvjeren u svoj sve?eni?ki poziv, odlu?io je potra?iti savjet od svog duhovnika, don Antonija Santina, koji je u me?uvremenu postao tr??anski biskup. On ga je, prepoznaju?i iskrenost u zamolbi i ?elji za sve?eni?tvom, uputio u Sjemeni?te u Veneciji, u koje je u?ao 12. listopada 1938.
Odazvav?i se Kristu, slijede?i svoj sve?eni?ki poziv, potpuno se li?io imovine, pone?to je dao djeci, a dio je podijelio siroma?nima.
Nakon zavr?etka teolo?kog ?kolovanja, zare?en je za sve?enika 21. rujna 1940. godine u Trstu. Biskup ga je odmah rasporedio u Koparsko sjemeni?te na du?nost prorektora, a potom je postao i rektor. U tim se ulogama s velikom kompetencijom posvetio brizi za duhovni ?ivot, odnose i materijalne potrebe skupine sjemeni?taraca pod sna?nim utjecajem razli?itih i ?esto kontrastnih nacionalisti?kih osje?aja - Talijana, Hrvata i Slovenaca - u dramati?nom razdoblju rata. Godine 1943. biskup mu je povjerio Apostolsku zajednicu sve?enika Presvetog Srca Isusova i promicanje rada sjemeni?ta u biskupiji u ulozi tajnika zaklade Opera Pro Seminario.
Su?enje
Stvarna opasnost za ?ivot ?asnog sluge Bo?jega, s njema?kom okupacijom nakon primirja 8. rujna 1943., odredila je, kao mjeru opreza, njegov premje?taj u ?upu Fossalta di Portogruaro gdje se godinu i pol posvetio pastoralnom radu, posebno slu?bi propovijedanja redovni?kim zajednicama, sve?enicima i laicima. Godine 1945. vratio se u Kopar, tada ve? pod jugoslavenskom vla??u mar?ala Tita, kako bi ponovno preuzeo vodstvo Sjemeni?ta. Dana 26. srpnja 1947. Marcello Labor bio je podvrgnut su?enju zasnovanom na osudi zbog zaliha hrane prona?enih u Sjemeni?tu i navodnog nametanja talijanskog jezika sjemeni?tarcima. Bilo je to su?enje s ve? unaprijed odlu?enom kaznom. Slab i bolestan, proveo je gotovo tri mjeseca u zatvoru, do 30. prosinca 1947.
Nakon pu?tanja iz zatvora, premje?ten je u Sjemeni?te u Goriziji kao duhovnik, a 1948. imenovan je kanonikom teologom tr??anskog katedralnog kapitula. Uvijek poslu?an biskupu, 1953. prihvatio je imenovanje rektorom novog tr??anskog sjemeni?ta, koje je vodio zauzeto, pa?ljivo i mudro.
Umro je u Trstu 29. rujna 1954., uslijed sr?anog udara kojeg je, zahvaljuju?i lije?ni?kom iskustvu savr?eno prepoznao.
Iter kauze za beatifikaciju
Biskupijski proces temeljem prijedloga odr?an je u Biskupijskom ordinarijatu u Trstu od 4. sije?nja do 22. svibnja 1996. u ?etrdeset i tri sjednice, uz saslu?anje trideset i sedam svjedoka, od kojih je ?est bilo po slu?benoj du?nosti.
Glavna istraga odr?ana je u istom sjedi?tu, radi prikupljanja dokumentarnih dokaza i saslu?anja ?etrdeset svjedoka, od kojih su dva bila po slu?benoj du?nosti.
Osim toga, osam istraga o zamolbama odr?ano je u biskupijama Torino, Venecija, Gorizia, Padova, Concordia-Pordenone, Genova, Vittorio Veneto i Porto S. Rufina: saslu?ano je dvanaest svjedoka, od kojih su tri bila po slu?benoj du?nosti.
Pravna valjanost tih istraga priznata je Dekretom od 1. velja?e 2002.
Proces se nastavlja zasjedanjem komisije teolo?kih konzultanata koje je odr?ano je 13. velja?e 2014. godine. Konzultanti su naglasili da je ?asni Sluga Bo?ji ?pro?ivio put obra?enja na katoli?ku vjeru koji ga je doveo do sve?eni?kog re?enja. Bio je inteligentan ?ovjek s velikom psiholo?kom ravnote?om. Kao laik, vje?bao je vrline kroz prirodnu pravednost; zapravo, bio je osoba izuzetnog integriteta kroz po?tenje i duh altruizma.“
Nakon obra?enja, istaknuo se po potpunom odvajanju od zemaljskih dobara i po svojoj dobrotvornosti, napose brizi za bolesne i siroma?ne. Ne dovode?i u pitanje prava svoje djece, ostavio je siroma?nima ono ?to je bilo njegovo. ?upljani su ga nazivali ??ivim Sakramentom za bli?njega“.
Pro?ivio je u prepu?tanju Bo?joj mudrosti velike trenutke patnje poput gubitka k?eri, duge bolesti supruge, dva svjetska rata, prvo nacisti?ko-fa?isti?kog progona, a kasnije progona od strane komunista.
Bio je sve?enik obdaren dubokom vjerom, nadom i dobrotvorno??u, njegova je duhovnost bila kristocentri?na, usmjerena na Krista te istovremeno i marijanska.
Isticao se dubokim osje?ajem za pravdu, neuobi?ajenom snagom, ponizno??u, vjerno??u i poslu?no??u Crkvi, ?ak i u najte?im trenucima. Posve?en apostolatu, posebnu je pozornost posve?ivao laicima.
Na kraju rasprave, savjetnici su se jednoglasno izjasnili potvrdnim glasom o herojskom stupnju vrlina te glasu i znacima svetosti ?asnog sluge Bo?jega.
Constare de heroicitate virtutum
Daljnji korak u tijeku kauze za beatifikaciju ?asnog sluge Bo?jeg Marcella Labora bila je redovna sjednica kardinala i biskupa odr?ana 19. svibnja 2015. godine. Kardinal relator, nakon ?to je sa?eo napredak Kauze i biografski profil ?asnog sluge Bo?jega, naglasio je herojsko iskazivanje vrlina. O ?asnom sluzi Bo?jem je istaknuto da je ?svoju vjeru hranio dubokim unutarnjim ?ivotom, ?itanjem i meditacijom Bo?je rije?i te euharistijskim klanjanjem. Bio je neumoran u brizi za bolesne. Nazvan je ?lije?nikom siroma?nih“, uvijek prisutan uz njihovu bolesni?ku postelju i zauzet u pribavljanju za njih lijekova i hrane, nerijetko daju?i im i on sam hranu ili dio vlastite odje?e.
Na kraju Izvje??a kardinala relatora, koje je zaklju?ilo constare de heroicitate virtutum, konstatiranje herojskih kreposti, njihove eminencije i ekscelencije preuzvi?eni kardinali i biskupi jednoglasno su odgovorili potvrdno.
Upoznali smo tako jo? jednog ?asnog slugu Bo?jeg koji je u svojim ?ivotnim okolnostima, u tom trenutku povijesti prepoznao lice Kristovo u potrebitima i pru?io je sebe za Krista i za bli?njega, njegovim je ?ivotom i djelovanjem Krist jo? jednom pro?ao ovom zemljom ?ine?i dobro.
