Božji ugodnici povezani s Istrom. Fra Danijel Hekić
Gordana Krizman
O. Danijel Hekić, bio je svećenik i redovnik podrijetlom iz Istre, čiji je život proveden u bolesničkoj postelji bio obilježen patnjom, a opet je utjecao na tisuće drugih života.
Ono što je zanimljivo kod ovog čovjeka je njegova upornost i volja za služenjem. Iako je ležao u krevetu i jedva govorio nastavio je primati ljude, ispovijedati, tješiti ih, blagoslivljati i liječiti njihove duše. Božja snaga očitovala se kroz njega i prelijevala na svakoga tko bi mu došao. Njegova vjera bila je toliko snažna da može biti primjer svakome od nas, primjer jednog nesebičnog predanja svom Stvoritelju. Otac Danijel bio je poznat po tome da se nikada nije žalio na svoju bolest, već je znao od početka da je to njegov križ i poslanje.
Danijel Hekić rođen je u Svetom Petru u Šumi 22. lipnja 1926. godine od majke Anđele i oca Franje, koji su imali devetero djece. U novicijat je stupio godine 1945. u franjevačkom samostanu u Veneciji. Za svećenika je zaređen 1952. godine. Zbog specifičnih povijesnih i političkih okolnosti mladu misu nije mogao proslaviti u rodnom Svetom Petru u Šumi, već ju je proslavio u Italiji. Aktivan je bio svega tri godine: u Veroni (1952. – 53.), Trstu (1953. – 54.), Trevisu i Cittadelli (1954. – 55.).
U Trevisu se suočio sa svojom bolešću, multiplom sklerozom. Fra Danijel je sve više gubio snagu i na kraju ostao prikovan uz krevet u franjevačkom samostanu u Saccolongu blizu Padove. No, to ga nije spriječilo da ostane blizak ljudima i ubrzo je postao nadaleko poznati ispovjednik i duhovnik. K njemu su se slijevale rijeke hodočasnika, a on ih je primao, tješio, blagoslivljao, ispovijedao i liječio njihove duševne rane. I kada, tijekom vremena, slijedom napredovanja njegove bolesti više nije mogao ni pričati, ljudi su nastavljali dolaziti jer su osjećali ohrabrenje od same njegove prisutnosti, a on, onako bespomoćan u svojoj patnji, poput Krista na križu, upravo po tom životnom svjedočanstvu, najsnažnije je ljudima donosio Krista. Preminuo je, na glasu svetosti, 26. rujna 2009. godine.
Njegov pokojni brat o. Barnaba, također franjevac, koji je bio profesor na Papinskom sveučilištu “Antonianum” u Rimu, jednom je prigodom, trezveno, ali ipak priznajući veliko milosno djelo koje je Bog činio po njegovom bratu rekao: “Istina je da su mnoge osobe koje su bile kod moga brata promijenile način života. Neki kažu da su ozdravili.”
Mnogi su o. Danijela nagovarali da ode u Lurd, što je konačno i prihvatio, ali pod jednim uvjetom: da ne mole za njegovo ozdravljenje. Za ovoga neobičnoga fratra govorili su da proživljava sve misterije krunice i da se nikada nije žalio na bolest. U pismu što ga je 1970. napisao subratu piše, među ostalim, da je poziv na patnju osjetio već kao klerik-student.
Postoji navodna predaja da je i veliki mistik Padre Pio rekao, kada su mu rekli da moli za ozdravljenje fra Danijela: “Ne, ne, Isus ga hoće ovakvog za spas duša”.
Ostalo je zapisano da je jednom prigodom, kada mu poželješe dug život, rekao: “Ne, to nikako, žuri mi se uživati u raju što mi ga je Isus obećao”.
I, kao zanimljivost istaknimo da nigdje nema toliko djece krštene imenom Daniela/Daniel kao što je to slučaj oko Padove, jer kažu da je o. Danijel posebno usrdno molio za parove s problemima neplodnosti, koji su kasnije, u znak zahvalnosti davali djetetu njegovo ime.
Otac Claudio Bratti, vicepostulator kauze za proglašenje blaženim fra Danijela Hekića koji je jednom prigodom u Svetom Petru u Šumi govorio o procesu beatifikacije, svjedoči: “Čuda koja je činio fra Danijel vrlo su posebna. To su čuda koja se mogu znanstveno dokazati, slučajevi za koje imam dokumentaciju i za koja postoje svjedočanstva ljudi. Npr. jednom mu je došlo dijete s tumorom na oku, vodili su ga različitim liječnicima, ali bez ikakva rezultata. Fra Danijel je samo rekao: Idite kod ovog liječnika, vidjet ćete da će sve biti dobro i molite se. I doista, kod tog liječnika sve je prošlo dobro.”
Također svjedoči: “Jedan liječnik iz Padove, kojemu je fra Danijel 20 godina bio ispovjednik, dostavio mi je pismeno svjedočanstvo o pomoći koju je doživio od fra Danijela za vrijeme jedne operacije. Naime, događalo bi mu se da za vrijeme teških operacija nije znao što učiniti. I molio se: ‘Bože, pomozi da znam što učiniti.’ Jednom je prilikom prekinuo operaciju i otišao u Saccolongo tražiti savjet fra Danijela, da bi se zatim vratio u operacijsku dvoranu i sve je prošlo u najboljem redu”.
Jedno od fra Danijelovih čuda bilo je i ozdravljenje mladih ovisnika o drogama. “Dolazili su mu očajni roditelji kojima je govorio: ‘Molite i vidjet ćete da će se promijeniti.’ I događalo se da bi taj mladi ovisnik dodirnuo dno i zatim shvatio da je pomoću molitve osjetio posebnu snagu koja mu je pomogla da se izvuče iz ovisnosti. Mnogo je takvih primjera”.
No najviše je činio u ispovjedaonici, u sakramentu ispovijedi. Mnoge osobe koju su bile jako udaljene od Boga vratio je vjeri. Dogodilo se mnogo radikalnih i trajnih obraćenja duša. Znao bi ljudima u ispovjedaonici reći: “Nedostaje jedan grijeh. Niste rekli to i to…” A osoba bi ostala potpuno zbunjena i ispovjedila bi taj grijeh koji zbog neugode nije priznala.
Iako je fra Danijel bio prikovan za krevet i invalidska kolica, mnogi svjedoče o njegovu daru bilokacije. “Jedna bolničarka koja je često odlazila u Međugorje svjedoči da ga je vidjela upravo u Međugorju, koje je jako volio. Događalo se također da bi bio prisutan u nekoj kući u kojoj je bio nekakav konflikt, i pomirio bi duše u toj kući. A u tim trenucima bio je u krevetu, prikovan, izgledao bi kao da je mrtav. Ljudi koji su bili uz njega shvaćali su da je tada bio prisutan i negdje drugdje”, svjedoči otac Bratti.
Njegovo je herojstvo ipak bilo u prihvaćanju i življenju svoje bolesti. Nikad se nije žalio, iako je osjećao mnogo boli.
Već niz godina, svake korizmene nedjelje, u selu Gljuščići – na području župe Sveti Petar u Šumi, održava se Križni put „Stopama o. Danijela Hekića“. Križni put moli se duž 4 kilometra duge staze od rodne kuće o. Danijela do mjesta Veli brig, poljskim putovima između oranica i vinograda, kojima je kao dječak prolazio o. Danijel. Ideju je prvotno pokrenuo 2009. godine pavlin o. Alen Kiš, a nastavili su je svi redovnici koji su se nakon toga izmjenjivali u supetarskom pavlinskom samostanu. Godine 2011. definitivno je određena staza i postavljena su raspela koja označavaju postaje te se od tada križni put održava redovito svake korizmene nedjelje. Zaključne molitve mole se kod velikog zavjetnog križa, nedaleko od mjesta Ježenj, postavljenog jubilarne 1900. godine. Rodnu kuću o. Daniela, sagrađenu 1721., te zalaganjem rodbine i prijatelja 2001. temeljito obnovljenu, u prigodi zlatnog svećeničkog jubileja o. Danijela, 7. travnja 2002. obitelj je poklonila Župi Sv. Petra u Šumi, nazvavši je „Betanija“ – dom molitve i duhovnog kršćanskog izgrađivanja.
I za kraj ćemo izmoliti Molitvu za proslavu sluge Božjega oca Danijela Hekića
Presveto Trojstvo, kojem se svidjela patnja oca Danijela Hekića, ujedinjujući je rado s otkupljujućom patnjom Kristovom za obraćenje grešnika te za posvećenje svećenika, usliši našu poniznu molitvu.
Bože, koji si ga pozvao još mladog na potpuno predanje njegova života za spasenje svijeta i prosvijetlio ga kao duhovnog vođu brojnih duša, primi ga među nebeske svece, i, po njegovu zagovoru, udijeli nam milost da budemo vjerni Tvojoj riječi u ljubavi i velikodušnom služenju svojoj braći.
Ponizno te molimo, proslavi i na zemlji svog vjernog slugu oca Danijela da nam bude svjetlo, primjer te bratski posrednik s neba, po Tvojoj volji.
(Po njegovu zagovoru tražimo milost… Oče naš, Zdravo, Marijo, Slava Ocu)
(uz crkveno dopuštenje +Ignazio Sanna, nadbiskup Oristana)
