杏MAP导航

fra Mario Cifrak

Odgovor Isusa Petru nalazi se isklju膷ivo u Evan膽elju po Mateju. Neovisno o uvodu (鈥濼ada Isus odgovori i re膷e mu鈥�), tekst se sastoji od tri strofe, koje odgovaraju trima stihovima: bla啪enstvo koje je dano Petru (r. 17), obe膰anje primata (r. 18) i dodjela klju膷eva (r. 19). Svaka strofa sastoji se od tri stiha, pri 膷emu prvi stih donosi uvodnu izjavu, a preostala dva stiha slijede antiteti膷ki paralelizam. Terminologija koja podsje膰a na semitske jezike i pa啪ljivo oblikovana formulacija ovog teksta pokazuju njegov izvor u helenisti膷koj 啪idovsko-kr拧膰anskoj sredini.

Najprije Isus progla拧ava bla啪enstvo apostola: 鈥�(Ti) si blagoslovljen, 艩imune, sine Jonin, jer ti nije otkrilo to tijelo i krv, nego Otac moj koji je na nebesima鈥� (r. 17). Po svom obliku Isusova izjava podsje膰a na bla啪enstva iz Govora na gori (Mt 5,1-12), u kojima se cijela skupina ljudi progla拧ava bla啪enima, to jest sretnima, jer im je omogu膰eno da u膽u u Kraljevstvo nebesko. Zanimljivo je da 艩imun nosi patronimij Bar Jona, 拧to zna膷i 鈥瀞in Jone鈥�, naziv kojim je mo啪da bio poznat u zajednicama za koje je sastavljeno Evan膽elje; na drugim mjestima on je nazvan 鈥瀞in Yohanana (Ivana)鈥� (vidi Iv 1,42; 21,15). Isus tvrdi da 艩imunova spoznaja o njemu ne dolazi od 鈥瀟ijela i krvi鈥�, odnosno od njegove ljudske inteligencije, nego od posebnog otkrivenja od Oca. 鈥濼ijelo i krv鈥� je biblijski izraz koji ozna膷ava 膷ovjeka u njegovoj slabosti i krhkosti, nasuprot bo啪anskoj svemo膰i Boga. To 拧to je 艩imunova spoznaja o Isusu bila otkrivena od Oca, povezuje se s usklikom radosti: Petar je progla拧en bla啪enim jer je me膽u onima kojima je Otac dao da upoznaju Sina (vidi Mt 11,25-27).

Isus zatim nastavlja: 鈥濱 ja tebi ka啪em: ti si Petar, i na toj 膰u stijeni sagraditi svoju crkvu, i vrata pakla ne膰e je nadvladati鈥� (r. 18). Ovdje se Bo啪joj otkrivaju膰oj inicijativi pridru啪uje i Isusova. Najprije Isus Petru daje novo ime. Rije膷 鈥濸etar鈥�, mu拧ki oblik rije膷i 鈥瀙etra鈥�, gr膷ki je prijevod aramejskog 鈥濳ephas鈥� (stijena), koji se u Novom Zavjetu jednom pripisuje 艩imunu u Ivanovom Evan膽elju 1,42, a osam puta u Pavlovim poslanicama; ozna膷ava kamen odvojen od stijene ili kamen膷i膰 (lithos). U Starom Zavjetu naziv 鈥瀞tijena鈥� daje se Bogu, jer je on 膷vrsto uto膷i拧te u kojem molitelj nalazi za拧titu; u Novom Zavjetu naziv 鈥瀔amen鈥� (lithos, petra) pripisuje se Kristu (vidi Dj 4,11; Rim 9,33; 1 Pt 2,4-7). 艩imun je ve膰 ranije bio nazvan ovim imenom (vidi Mt 8,14; 10,2; 14,28; 15,15), ali je prema Mateju upravo sada Isus slu啪beno dodijelio to ime. Promjena imena u Bibliji ozna膷ava dodjelu zadatka koji 膰e na nov na膷in usmjeriti 啪ivot izabranika. Iz tog razloga Bog je promijenio imena Abrahamu i Jakovu (Post 17,5; 32,29). Na kraju, Isus obe膰ava Petru da 膰e mu dati klju膷eve kraljevstva nebeskog, tako da 膰e ono 拧to on bude svezao na zemlji biti vezano na nebu, a ono 拧to bude razrije拧io na zemlji bit 膰e razrije拧eno na nebu (Mt 16,19). Petru je dakle povjereno pravo da autoritativno tuma膷i Isusovo u膷enje i volju Bo啪ju koju je On objavio. Ono 拧to on zabranjuje ili dopu拧ta bit 膰e potvr膽eno na nebu, 拧to zna膷i da 膰e njegove odluke u doktrinarnim ili disciplinarnim pitanjima biti potvr膽ene od strane Boga. Sli膷an zadatak bit 膰e priznat i cijeloj zajednici (usp. Mt 18,18).