MAP

Teološko značenje i simbolika svetkovine Pedesetnice ili Duhova

Kršćani ovaj blagdan svetkuju kao spomendan silaska Duha Svetoga nad apostole, a to se dogodilo, i uvijek iznova se događa u zajednici kršćanskih vjernika, pedeseti dan nakon Uskrsa, blagdana Kristova uskrsnuća

Marito Mihovil Letica

U kalendarskome hodu kroz godinu dospjeli smo do blagdana Duhova ili Pedesetnice. Nedjelja Pedesetnice jest svetkovina koja upotpunjuje uskrsno otajstvo i zaokružuje uskrsno vrijeme, na vrhuncu kojega su Isusovi učenici snagom Duha Svetoga dospjeli do kršćanske zrelosti. O tome u “Djelima apostolskim”, u 2. poglavlju čitamo:

“Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.” (Dj 2,1-4)

Riječ “pentecoste” ušla je u latinski iz grčkoga i znači ‘pedeseti dan’. Stari židovski blagdan svetkovao se pedeseti dan nakon Pashe ili Pesaha (hebrejski naziv “šavuot” znači doslovno ‘blagdan sedmicâ’, tj. 7 × 7 dana nakon Pashe). Isprva se slavio kao svetkovina žetve, kojim povodom su Židovi hodočastili u hram prinoseći prvine, odnosno plodove nove žetve pšenice, prikazujući ih Bogu u znak zahvalnosti. Prema židovskoj predaji, posrijedi je spomen na Mojsijevo primanje Zakona na Sinaju, zapravo spomen-blagdan sklapanja Saveza između Boga i židovskoga naroda.

Već na početku starozavjetne “Knjige Postanka” čitamo da je Duh Božji lebdio nad vodama. Njegov je simbol golub ili golubica. Nakon Velikoga potopa golubica nosi maslinovu grančicu kao znak mira i znak završetka potopa. U Novome zavjetu Duh Sveti u obličju goluba silazi nad Isusa kada je kršten u vodama rijeke Jordana.

U početku kršćanstva nije se 50-omu danu nakon Uskrsa pridavao osobiti liturgijski značaj. No posljednji dan Pedesetnice tijekom vremena se, recimo to tako, “osamostaljivao” i “odvajao” od 50 vazmenih dana te su ga kršćani počeli zasebno svetkovati. Proslava 50 vazmenih dana postupno se izgubila, a teološko i liturgijsko značenje preuzeli su blagdani Uzašašća i Duhova.

Kršćani ovaj blagdan svetkuju kao spomendan silaska Duha Svetoga nad apostole, a to se dogodilo, i uvijek iznova se događa u zajednici kršćanskih vjernika, pedeseti dan nakon Uskrsa, blagdana Kristova uskrsnuća.

Dar Duha Svetoga bio je osnažio Isusove učenike i sljedbenike te ih pripravio za naviještanje uskrsnuća u skladu s naputkom koji im je dao uskrsli Gospodin šaljući ih da vrše njegovo poslanje: “Mir vama! / Kao što je mene poslao Otac / i ja šaljem vas!”, kako je u 20. poglavlju svojega Evanđelja zapisao Ivan (Iv 20,21).

Uputno je završiti riječima apostola Pavla iz 8. poglavlja “Poslanice Rimljanima”:

“Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživjet će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. / Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.“ (Rim 8,8-11)

Ovdje možete poslušati zvučni zapis priloga
07 lipnja 2025, 20:13