杏MAP导航

Marito Mihovil Letica

U kalendarskome hodu kroz godinu dospjeli smo do blagdana Duhova ili Pedesetnice. Nedjelja Pedesetnice jest svetkovina koja upotpunjuje uskrsno otajstvo i zaokru啪uje uskrsno vrijeme, na vrhuncu kojega su Isusovi u膷enici snagom Duha Svetoga dospjeli do kr拧膰anske zrelosti. O tome u 鈥淒jelima apostolskim鈥�, u 2. poglavlju 膷itamo:

鈥淜ad je napokon do拧ao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada 拧uma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu ku膰u u kojoj su bili. I poka啪u im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te si膽e po jedan na svakoga od njih. Svi se napuni拧e Duha Svetoga i po膷e拧e govoriti drugim jezicima, kako im ve膰 Duh dava拧e zboriti.鈥� (Dj 2,1-4)

Rije膷 鈥減entecoste鈥� u拧la je u latinski iz gr膷koga i zna膷i 鈥榩edeseti dan鈥�. Stari 啪idovski blagdan svetkovao se pedeseti dan nakon Pashe ili Pesaha (hebrejski naziv 鈥溑�avuot鈥� zna膷i doslovno 鈥榖lagdan sedmicâ鈥�, tj. 7 × 7 dana nakon Pashe). Isprva se slavio kao svetkovina 啪etve, kojim povodom su 沤idovi hodo膷astili u hram prinose膰i prvine, odnosno plodove nove 啪etve p拧enice, prikazuju膰i ih Bogu u znak zahvalnosti. Prema 啪idovskoj predaji, posrijedi je spomen na Mojsijevo primanje Zakona na Sinaju, zapravo spomen-blagdan sklapanja Saveza izme膽u Boga i 啪idovskoga naroda.

Ve膰 na po膷etku starozavjetne 鈥淜njige Postanka鈥� 膷itamo da je Duh Bo啪ji lebdio nad vodama. Njegov je simbol golub ili golubica. Nakon Velikoga potopa golubica nosi maslinovu gran膷icu kao znak mira i znak zavr拧etka potopa. U Novome zavjetu Duh Sveti u obli膷ju goluba silazi nad Isusa kada je kr拧ten u vodama rijeke Jordana.

U po膷etku kr拧膰anstva nije se 50-omu danu nakon Uskrsa pridavao osobiti liturgijski zna膷aj. No posljednji dan Pedesetnice tijekom vremena se, recimo to tako, 鈥渙samostaljivao鈥� i 鈥渙dvajao鈥� od 50 vazmenih dana te su ga kr拧膰ani po膷eli zasebno svetkovati. Proslava 50 vazmenih dana postupno se izgubila, a teolo拧ko i liturgijsko zna膷enje preuzeli su blagdani Uza拧a拧膰a i Duhova.

Kr拧膰ani ovaj blagdan svetkuju kao spomendan silaska Duha Svetoga nad apostole, a to se dogodilo, i uvijek iznova se doga膽a u zajednici kr拧膰anskih vjernika, pedeseti dan nakon Uskrsa, blagdana Kristova uskrsnu膰a.

Dar Duha Svetoga bio je osna啪io Isusove u膷enike i sljedbenike te ih pripravio za navije拧tanje uskrsnu膰a u skladu s naputkom koji im je dao uskrsli Gospodin 拧alju膰i ih da vr拧e njegovo poslanje: 鈥淢ir vama! / Kao 拧to je mene poslao Otac / i ja 拧aljem vas!鈥�, kako je u 20. poglavlju svojega Evan膽elja zapisao Ivan (Iv 20,21).

Uputno je zavr拧iti rije膷ima apostola Pavla iz 8. poglavlja 鈥淧oslanice Rimljanima鈥�:

鈥淥ni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Bo啪ji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je dodu拧e mrtvo zbog grijeha, ali Duh je 啪ivot zbog pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, o啪ivjet 膰e i smrtna tijela va拧a po Duhu svome koji prebiva u vama. / Dakle, bra膰o, du啪nici smo, ali ne tijelu da po tijelu 啪ivimo! Jer ako po tijelu 啪ivite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmr膰ujete tjelesna djela, 啪ivjet 膰ete.鈥� (Rim 8,8-11)