Svetkovina Tijelova
Marito Mihovil Letica
Za nekoliko je dana, 19. lipnja, Tijelovo, svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Tijelovo se svetkuje na spomen Isusova ustanovljenja Euharistije na Veliki četvrtak. Treba podsjetiti da je Tijelovo pomični blagdan koji dolazi u četvrtak nakon svetkovine Presvetoga Trojstva, a to je u kalendarskome hodu crkvenom godinom deveti četvrtak poslije Uskrsa. Na Tijelovo se održavaju svečane procesije u kojima se nosi Presveti oltarski sakrament u ophodnji po mjestu, kojom prigodom svećenici i vjernički puk zastanu na četiri stajališta (“sjenice”) gdje se naviješta evanđelje na sve četiri strane svijeta te se snagom Presvetoga podjeljuje blagoslov svim ljudima i cijelomu svijetu.
U 14. poglavlju “Knjige Postanka”, prve biblijske knjige, čitamo o Abrahamu i Melkisedeku:
“... Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga svevišnjega. Blagoslovi ga govoreći: / ‘Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja / neba i zemlje, / neka je Abramu blagoslov! / I svevišnji Bog, / što ti u ruke preda neprijatelje, / hvaljen bio!” / Abram mu dade desetinu od svega.” (Post 14,18–20)
Kralj-svećenik Melkisedek jest proročki pralik Isusa Krista. Uz “Knjigu Postanka” spomenut je i u “Psalmima”, gdje u 110-ome psalmist pjeva: “Zakleo se Jahve i neće se pokajati: / ‘Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!’” (Ps 110,4). O Melkisedeku, kralju šalemskome, svećeniku Boga Svevišnjega, riječ je i u 7. poglavlju “Poslanice Hebrejima”, gdje uz ostalo čitamo: “... on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja – sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda” (Heb 7,3).
Melkisedekovim prinosom kruha i vina Bog je bio nagovijestio da će jednom poslati najistinskijega svećenika koji će zazvati blagoslov nad svakoga čovjeka i nad sve stvorenje. Prisjetimo se Isusovih riječi iz 6. poglavlja “Evanđelja po Ivanu”:
“Ja sam kruh živi / koji je s neba sišao. / Tko bude jeo od ovoga kruha, / živjet će uvijeke. / Kruh koji ću ja dati / tijelo je moje – za život svijeta” (Iv 6,51). To uvelike podsjeća na retke iz 11. poglavlja “Prve poslanice Korinćanima”, gdje je apostol Pavao zapisao: “Doista, ja od Gospodina primih što Vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: ‘Ovo je tijelo moje – za vas’” (1 Kor 11,23-24).
Isus sebe predstavlja kao kruh i daje se “blagovati”, a riječima “tijelo je moje – za život svijeta” i “tijelo moje – za vas” Isus pokazuje puninu samopredanja za nas, to jest za život čovjeka i život svijeta. Isus nam ne daje neživi kruh, nego nešto osobito živo, najživlje – svoj život, božanski život, koji je vječan. Pričest je blagovanje božanskoga života koji nam samopredanjem daruje Bogočovjek Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek.
Isus je prisutan u euharistiji, koja je zajedništvo Boga i čovjeka, ali i ljudi međusobno. Euharistija je spomen-čin, uvijek nov, otvoren i preobražavajuć. Nije nekakvo komemorativno ponavljanje staroga i davno minuloga – nego je stalno novo i životno te ima snagu preobratiti živote ljudi i promijeniti poredak svijeta prema zajedništvu i dobru. Isus u euharistiji postaje bliz svakomu čovjeku u njegovoj žudnji za puninom života i životom vječnim.
Neka vam je blagoslovljena svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove!
