Apostolski prvaci sveti Petar i Pavao
Marito Mihovil Letica
“Po svoj zemlji razliježe se jeka, / riječi njihove sve do nakraj svijeta”, čitamo u 10. poglavlju “Poslanice Rimljanima” (Rim 10,18), a to se odnosi na navjestitelje evanđelja.
Crkva već od najranijih vremena slavi isti dan svetoga Petra i svetoga Pavla, koji su u vrijeme Neronova progona kršćana položili život za Isusa Krista i kršćansku vjeru. Premda je između Petra i Pavla bilo znatnih razlika – glede podrijetla, naobrazbe, karaktera i drugih osobina – spojila ih je u jedno zajednička i ista vjera u Sina Božjega, te su osobne razlike preinačili u raznolikosti koje su postale bogatstvom cijele Crkve. Možemo slikovito reći da su se njihova dva glasa pretvorila u moćnu jeku navještaja Božje istine koja je od samih početaka širenja radosne vijesti počela ispunjavati čitavu ekumenu, cijeli tada poznati svijet.
O Petru znamo da bijaše jednostavni i temperamentni galilejski ribar, čovjek vjerodostojne ljubavi i vjerničkoga žara, ali ponekad nedozrele vjere. Sposobnost kajanja za vlastite slabosti i grijehe bili su, među ostalim, njegova osobita snaga. Jednoga dana, dok je ribario zajedno s bratom Andrijom, priđe im Isus i reče: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!” (Mt 4,19). U 16. poglavlju “Evanđelja po Mateju” čitamo da je na Isusovo pitanje “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar odgovorio “Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga”, a Isus mu na to reče: “Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati” (Mt 16, 15-18).
O Petrovu apostolskom djelovanju govore ponajviše “Djela apostolska” gdje čitamo da se nakon prvih Duhova, kada je Duh Sveti sišao nad apostole, svesrdno dao u propovijedanje, obraćao je pristižuće mnoštvo, pomagao bolesnima i nemoćnima. Potom je Petar boravio u Antiohiji, nakon toga u Rimu gdje će postati prvim biskupom, odnosno papom.
Naš drugi apostol, Pavao, rodio se u gradu Tarzu, u današnjoj Turskoj, u tadašnjemu Rimskom Carstvu. Zvao se Savao, bio je student Talmuda i helenistički obrazovan Židov, a izučio je i zanat izrađivača šatora. Kao revni čuvar židovske religije, progonio je kršćane, bacao ih u tamnice i osuđivao na smrt, a bio je prisutan i kod ubojstva prvomučenika svetoga Stjepana.
“Djela apostolska” svjedoče nam o Savlovu iskustvu kada je krenuo u Damask uhititi neke kršćane te je doživio susret s Isusom. Sveti Luka u “Djelima apostolskim” zapisao je Pavlove riječi o vlastitome obraćenju. Nakon što mu je Gospodin rekao “Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš”, Pavao se obratio i postao najgorljivijim Isusovim sljedbenikom.
Sveti Petar i sveti Pavao umrli su mučeničkom smrću oko 64. godine, u vrijeme najvećih Neronovih progona kršćana. Apostolske prvake Crkva slavi 29. lipnja.
Završavamo riječima svetog Augustina, koji je živio u 4. i 5. stoljeću. Pozivao je vjernike da štuju svetoga Petra, uz njega i svetoga Pavla, koje s dobrim povijesnim i pastoralnim razlozima razmatramo i slavimo zajedno. Augustin je rekao:
“Jedan je dan mučeništva za oba apostola. Ali su i njih dvojica bili jedno. Iako su trpjeli u različite dane, bili su jedno. Prvi je išao Petar, za njim je slijedio Pavao. Proslavljajmo svečani dan koji nam je posvetila krv apostolâ. Ljubimo vjeru, život, napore, patnje, priznavanja, propovijedi.”