?asna slu?benica Bo?ja Tarsilla Osti
Gordana Krizman
Dok danas u cijeloj Istri ?ivi tek petnaestak redovnica, mahom starije dobi, do Drugog svjetskog rata u mnogim je priobalnim gradovima, a napose u Puli, ?ivio ve?i broj redovnica, koje su, osim na ?upama, imale istaknutu ulogu u zdravstvenim ustanovama, ali i u karitativnom te odgojnom djelovanju. One su u velikom broju oti?le tijekom Drugog svjetskog rata i pora?a zajedno s velikim brojem stanovnika istarskog priobalja talijanske nacionalnosti. Oti?le su doslovno ?itave provincije redovnica. Jedna od njih bila je i Slu?benica Bo?ja Tarsilla Osti, redovni?kim imenom Tarsilla od Raspetog, koja je pripadala Dru?bi Misionarskih sestara Presvetih Srdaca Isusova i Marijina (Venerabile Serva di Dio suor Tarsilla del Crocifisso, misionaria dei Sacri cuori di Gesu’ e Maria), za koju je u tijeku proces beatifikacije.
?asna sestra Tarsilla Osti, vrijedna je divljenja zbog ljubavi prema Isusu raspetom i prema euharistiji, koja se o?ituje u konkretnosti njezina svakodnevnog ?ivota, posebno u njezinoj predanosti bolesnima. Nije ?inila velika djela, ali je male, svakodnevne geste u?inila velikima, zbog ljubavi s kojom ih je ?inila i zbog unutarnje snage koja ju je tjerala da s rado??u podnosi svaku vrstu ?rtve i te?ko?e. Bila je jednostavna redovnica, potpuno otvorena djelovanju Bo?je milosti, ?to ju je vodilo do sve dubljeg duhovnog rasta, do stalnog tra?enja ispunjenja bo?anske volje i do bezgrani?nog povjerenja u molitvu.
Bila je jedno od sedmero djece kroja?a Pietra Host-Ivessich i ku?anice Marie, ro?ene Maraspin, punim imenom Anna Francisca Carola Osti ro?ena je 6. prosinca 1895. u Puli. Bila je bolni?arka u Mornari?koj bolnici u Puli, ?ivjela je ponizno u vjeri i po?rtvovno skrbila o bolesnicima te je bila vrlo cijenjena i po?tovana. Njenu biografiju Venerabile suor Tarsilla Osti, anima eucaristica napisao je talijanski franjevac Massimiliano Taroni, sve?enik i publicist. Iako je rado i?la u ?kolu i bila dobra u?enica, prekinula je ?kolovanje nakon zavr?etka petog razreda osnovne ?kole jer je morala pomagati u obiteljskoj kroja?nici. Tada je zapisala u dnevnik: Toliko sam ?eljela nastaviti, ali moja mama nije pristala jer je trebala moju sestru za krojenje (ona nije htjela u?iti)… Morale smo biti iste… Umjesto da gledam modne du?ane zastajala sam ispred izloga knjiga, bilje?nica…“
Ana je odrasla okru?ena ljubavlju svoje obitelji i odmah je po?ela pokazivati neke od svojih dobrih osobina, poput spremnosti na male ?rtve i uvijek je bila spremna pomo?i svojoj obitelji. Bila je kao i sva ostala djeca, ali u svakodnevnim sitnim razmiricama sa svojom bra?om, bila je jako sklona odmah tra?iti oprost.
Kad je po?ela poha?ati ?kolu, trudila se pomagati onima koji su imali vi?e pote?ko?a s u?enjem, a posebno ju je privuklo pomaganje najsiroma?nijima.
Godine 1909. primila je krizmu i prvu pri?est; krizmu 10. svibnja i prvu pri?est 29. lipnja, nakon pa?ljive pripreme na vjeronauku koji je poha?ala u pulskoj katedrali.
Sljede?eg dana, razgovaraju?i s majkom rekla joj je ?Nisam znala da tako dobro osje?amo Gospodina ?ivog u sebi. Majka me slu?ala i nije ni?ta rekla. Oh, kad bih samo ?e??e primala svetu pri?est! Ali nitko mi nije rekao, a ja nisam znala, a budu?i da kod ku?e to nije bila uobi?ajena praksa, nisam imala ni hrabrosti to re?i.“
Po?etkom Prvog svjetskog rata obitelj je 1915. evakuirana iz Pule u izbjegli?ki logor Pottendorf-Landegg (Donja Austrija). Nakon rata vratili su se u Pulu.
Bila je lijepa djevojka, ?ak se i zaru?ila s nekim po?tanskim ?inovnikom, ali umjesto za brak odlu?ila se za redovni?tvo. To je bilo iznena?enje jer iako je bila iz katoli?ke obitelji, njeni roditelji kao ni bra?a i sestre, a od njih sedmero pre?ivjelo ih je samo troje, nisu bili prakti?ni vjernici. U svom dnevniku je napisala: ?Dobro se sje?am, bilo je poslije ru?ka i su?ila sam pribor za jelo, stavljaju?i ga direktno u ladicu stola. Razmi?ljala sam o toj svojoj ?elji... uto sam ?ula glas u sebi koji govori: ?im ti sestra umre, mo?e? postati ?asna sestra.“ Ubrzo nakon toga, umrla je njezina sestra Zaira. Jednog dana, dok je bila u crkvi, ugledala je stariju ?enu kako moli krunicu, Anna joj je pri?la i upitala: ?Gospo?o, ?elim postati ?asna sestra; molim vas, kome da se obratim?“ Gospo?a je rekla: ?Idi kod Sestara Presvetih Srca.“ Bio je mjesec studeni 1924.... s po?etkom nove godine, Anna Osti je po?ela svaki dan i?i na svetu misu, ali ubrzo je odlu?ila napraviti odlu?uju?i korak, 15. sije?nja 1925. u?la je u ku?u Sestara Presvetih Srdaca u Puli. Nakon nekoliko mjeseci, 15. kolovoza 1925. godine obukla je redovni?ku odje?u, promijeniv?i ime u sestra Tarsilla del Crocifisso.
Odakle dolazi tako neobi?no ime? Povijest ka?e da je sveta Tarsilla bila tetka svetog Grgura Velikog, kojeg se u kalendaru spominje 24. prosinca, a karakteristi?ne zna?ajke njezina ?ivota bile su duh pokore i molitve, gotovo anticipirani znak onoga ?to ?e biti ?ivot mlade ?asne sestre!
Odmah se osje?ala ugodno, kako svjedo?i stranica njezina dnevnika: ?Sretno sam provodila dane, sve je bilo lijepo, sve je bilo ispravno, sve mi je odgovaralo, mnoge stvari su bile onakve kakve sam ve? osje?ala. S mojom popustljivom naravi osje?ala sam da ?u ?ivjeti u miru sa svima. Zapravo, ?inilo mi se kao da je nebo otvoreno i da ga mogu dodirnuti prstima.“
Potom je poslana raditi u Mornari?ku bolnicu u Puli, gdje je 1929. polo?ila ispit za bolni?arku i radila sve do kraja Drugog svjetskog rata. Gledala je patnje bolesnika, ali i ?ivjela svoje osobne, u tri godine umrla su joj jo? trojica bra?e i majka, tako da je u kolovozu 1932. na polaganju njenih vje?nih zavjeta prisustvovao samo njen otac.
Sestra Tarsilla ubrzo je ostavila pozitivan dojam na ljude zbog svoje predanosti bolesnicima i o tom razdoblju je u svom dnevniku zapisala: ?S te?ko bolesnima, moje se srce ?irilo; biti uz bolesnika tje?ilo me kao da sam pred svetim Tabernakulom. Nekoliko puta dogodilo mi se (s te?ko bolesnima) da bolesnika nazovem 'Isus'. Ponekad sam ?ak pogrije?ila u ispovijedi: mislila sam da se ispovijedam samom Isusu.
Tajna milosrdne ljubavi sestre Tarsille prema bolesnima bila je upravo u tome: vidjeti lice Kristovo u bolesnima i slu?iti Mu s posve?eno??u i pa?njom. S vremenom je po?ela studirati kako bi stekla i diplomu medicinske sestre i tako je 13. velja?e 1929. pristupila ispitu koji je polo?ila kao najbolja u razredu." I iz tog razloga - zabilje?ila je u svom dnevniku - jo? sam vi?e voljela bolesne. Vidjela sam da me Gospodin ?eli s njima." Ono ?to je tako?er bilo upe?atljivo kod nje bila je ?injenica da je, osim ?to je bila uslu?na i ljubazna prema svim bolesnima, uvijek bila spremna zamijeniti ostale sestre, posebno u no?nom bdijenju pored najte?ih bolesnika.
Uz medicinsku njegu, bila je zadu?ena za pripremu pacijenata za primanje sakramenata. Dok je to radila, razmi?ljala je o svojim roditeljima koji dugo nisu primili euharistiju... ali 1928. godine, njezina majka ju je posjetila, odmah nakon bo?i?nih blagdana, i rekla joj da je primila pri?est! Sestra Tarsilla je namijenila mnoge molitve, pokore i male ?rtve na tu nakanu...
?esto je radila no?nu smjenu. Medicinsko osoblje i pacijenti do?ivljavali su je kao posebnu. Svoje je djevi?anstvo ?ivjela iz ljubavi prema bolesnima. To je bio njezin duhovni brak. Svima je ulijevala neku nadnaravnu hrabrost. Nakon poslu?be bolesnika, no?u se povla?ila u kapelicu, a kolege su je kroz klju?anicu neopazice motrili spava li ili moli. Bili su iznena?eni, jer kle?ala je satima na koljenima bez oslanjanja na klupu kao skamenjena.
Za vrijeme provedeno u molitvi pi?e: »Jedno sam jutro osjetila takvu sre?u i pomislila da ?u umrijeti. No?ni su sati provedeni u crkvi bili kao u raju.«
Nakon Drugog svjetskog rata, ljeti 1945., napustila je Pulu zajedno s drugim redovnicama. Boravila je kratko u Rimu, a potom je dvije godine djelovala u siroti?tu u Lancianu kraj Chietija (Abruzzo), gdje je vodila i patrona?nu slu?bu pomo?i nemo?nima. Premje?tena je 1948. u Piedimonte d'Alife kraj Caserte (Campania), gdje je deset godina bila poglavarica samostana i upraviteljica bolnice. Bolesnicima je ulijevala nadnaravnu hrabrost. Svake no?i satima je boravila u crkvi i molila pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
S vremenom su joj se po?eli javljati zdravstveni problemi. Njeno zdravlje se vrlo pogor?alo, patila je od uznapredovanog artritisa, te je jednog dana vra?aju?i se s posla iz bolnice i uspinju?i se stubama ostala na mjestu oduzeta. Unijeli su je i stavili u krevet iz kojega vi?e nije mogla sama ustati. Iako su ?asne sestre dobro skrbile o njoj, u rujnu 1958. njena dvojica bra?e, ?ele?i joj pomo?i, odveli su je u bolnicu Napulj, ali lije?enje joj nije pomoglo. Premje?tena je u sjedi?te redovnica Svetih Srdaca u Rimu gdje je umrla 26. prosinca 1958. godine u 63. godini ?ivota i 33. redovni?tva i u njihovoj crkvi je pokopana. Njezin grob posje?uju mnogi hodo?asnici.
O svojim misti?nim do?ivljajima pisala je u dnevniku koji je vodila na preporuku duhovnika. Za njena ?ivota hvalili su je kao iznimnu osobu obdarenu brojnim vrlinama, osobito zbog pomo?i bolesnima, a postoje i svjedo?enja o ozdravljenjima po njezinom zagovoru.
Dijecezanski postupak njena progla?enja bla?enom pokrenut je u velja?i 1987. godine, a 15. o?ujka 2008. godine papa Benedikt XVI. proglasio ju je pre?asnom, venerabile.
Nadamo se njezinoj beatifikaciji, ?ime bi bila izvrsna figura za za?titnicu medicinskih sestara.
