O imenu pape Lava XIV.
Marito Mihovil Letica
Nakon što je objavljeno da je novoizabrani papa uzeo ime “Lav XIV.”, odmah su se razvile rasprave oko toga je li inačica “Lav” dobar izbor te bismo li u hrvatskome jeziku trebali preuzeti Papino izvorno ime, a to je, kako se dalo čuti i pročitati, “Leon” ili “Leo”. Mogli smo po novinama, portalima i društvenim mrežama vidjeti svakakvih argumenata: da se imena i prezimena ne prevode; da bismo papu trebali zvati onako kako on sâm sebe zove; da je čudno i neprilično nekoga, a posebice papu, zvati imenom životinje i tomu slično. Potrebno je ponuditi nekoliko objašnjenja, koja su u skladu s javnim priopćenjima i naputcima Instituta za hrvatski jezik i drugih mjerodavnih ustanova i pojedinaca.
Naime, svojstveno je hrvatskoj tradiciji da se imena papâ i vladarâ, posebice onih iz starijih razdoblja, prilagođuju hrvatskomu imenoslovnom fondu. Tako nije bilo neobično, nego posve uobičajeno govoriti o francuskim kraljevima “Ljudevitu XIV.”, “Ljudevitu XV.” i drugima. Neki francuski ili engleski kralj koji se zvao “Charles”, bio je u hrvatskome jeziku spominjan kao “Karlo”. Postavlja se pitanje zašto u slučaju sadašnjeg engleskog kralja Charlesa nije primijenjeno to tradicionalno načelo. Bilo je rasprava trebamo li ga zvati “Karlo” ili “Charles”, ali je prevagnulo potonje rješenje jer je nekoliko desetljeća kao princ od Walesa nosio ime “Charles” po kojemu je postao poznat diljem svijeta.
Nije održiv ni argument da papu treba zvati kako on sâm sebe zove. Jer, primjerice, blagopokojni papa nije nikada za sebe rekao da je doslovno “Franjo”. Njegovo je latinsko ime “Franciscus”, Talijani ga zovu “Francesco”, Španjolci i Hispanoamerikanci “Francisco”, a Englezi, Amerikanci i drugi anglofoni narodi zovu ga “Francis”. Ako je papa Poljak sveti Ivan Pavao II. za sebe, na svome materinskom jeziku, govorio da je “Jan Paweł” – ne znači da smo ga i mi trebali tako zvati, koliko god ga poštovali i voljeli. Mi koji govorimo hrvatskim jezikom zvali smo ga “Ivan Pavao”, kao što su ga na engleskome zvali “John Paul”, na talijaskome “Giovanni Paolo”, na njemačkome “Johannes Paul” na španjolskome “Juan Pablo” i tako dalje.
Na prigovor da je ime “Lav” prema nazivu divlje životinje i stoga neprikladno, treba odgovoriti da to isto u brojnim jezicima znači ime “Leon”. Na španjolskome se za životinju lava kaže “león”, na talijanskome “leone”, a na engleskome “lion”. S obzirom na to da su engleski i španjolski među jezicima s najviše govornika na svijetu, neutemeljeno je reći da cijeli svijet novoga papu zove “Leon”, a da ga samo mi zovemo “Lav”, prema životinji.
Treba dometnuti da oblik “Lav” nije ruski jer tamošnja inačica dotičnoga imena glasi “Lev”. “Lav” je hrvatsko ime, koje se spominje već u 16. i 17. stoljeću na zadarskome području, o čemu svjedoče djela Šime Budinića i Jurja Barakovića. Doduše, nikada ovo ime nije bilo osobito često, ali se čini da je sve češće: na popisu pučanstva iz 2011., ime “Lav” nosila su 44 Hrvata, a njihov se broj na popisu iz 2021. više nego udvostručio: bio je 91 Hrvat s imenom “Lav”.
U skladu s rečenim, možemo zaključiti da je Papino ime “Lav XIV.”, posve u skladu s hrvatskom tradicijom (jer ostalo je zapisano da smo govorili o “Lavu XIII.” i prijašnjim papama s tim imenom), ali neće biti pogrešno ni ako netko novoizabranog papu nazove “Leon XIV.”. Obje su inačice dobre i u skladu s našom imenoslovnom tradicijom.
