Blagdan svetoga Duje 7. svibnja
Marito Mihovil Letica
Vjerni膷ki katoli膷ki puk u Hrvatskoj jo拧 uvijek uvelike nasljeduje stare obi膷aje te 拧tuje i slavi svetce za拧titnike svojih mjesta i gradova. Za拧titnik grada jest naslovnik crkve i slavi ga ne samo grad nego i cijela komuna ili op膰ina, uklju膷uju膰i i okolicu, a dolaze i vjernici iz krajeva udaljenih i vi拧e stotina kilometara.
Jedan od takvih svetaca jest Dujam ili Duje, za拧titnik grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije. Njegovo je latinsko ime 鈥淒omnius鈥�, a oblik 鈥淒uje鈥� uvrije啪io se kao hipokoristik od imena 鈥淒ujam鈥�. Dan svetoga Dujma svetkuje se 7. svibnja.
U predajama o svetcima 鈥� a na poseban na膷in o onima koji su podnijeli mu膷eni膷ku smrt zbog vjernosti Kristu 鈥� òn艒 povijesno, stvarno, faktografsko i biografsko nerijetko biva isprepleteno i pro啪eto legendama i pu膷kom imaginacijom. U tome pogledu treba re膰i da su nepoznati mjesto i godina Dujmova ro膽enja. O tome nema 膷ak ni pribli啪nih podataka. Ali mjesto i vrijeme njegove smrti nepobitno su zasvjedo膷eni.
艩tovanje ovoga svetca povezano je s po膷etcima kr拧膰anstva. Prema srednjovjekovnoj predaji, sveti Dujam bio je prvi salonitanski biskup. Utemeljeno se smatra da je potekao iz Sirije, a 拧kolovao se u glasovitome kr拧膰anskom u膷ili拧tu u Antiohiji. Najve膰i broj povjesni膷ara dr啪i dokazanim da je sveti Dujam podnio mu膷eni拧tvo dana 10. travnja 304. godine, u vrijeme progona kr拧膰ana 拧to ga je naredio car Dioklecijan. Ne mo啪emo izbje膰i pitanje: Za拧to se blagdan svetoga Duje slavi 7. svibnja, a ne 10. travnja, na dan svet膷eva mu膷eni拧tva? Don Frane Buli膰 iznio je obja拧njenje da 10. travnja u kalendarskome hodu godinom 膷esto bude u vrijeme korizme, kada se po liturgijskim propisima ne mogu odr啪avati svetkovine. Zato je blagdan svetoga Duje prenesen na 7. svibnja. To je obja拧njenje danas uvelike prihva膰eno.
Svet膷eve kosti odnosno mo膰i pohranjene su u oltaru splitske katedrale, koja je poznata kao 鈥渒atedrala svetoga Duje鈥�. Hram svetoga Dujma s mo膰ima ovoga svetca spominje u 10. stolje膰u bizantski car i povjesni膷ar Konstantin VII. Porfirogenet, isti膷u膰i da je poganski mauzolej pretvoren u kr拧膰ansku crkvu Uznesenja Marijina, ali da se u tamo拧njemu obi膷nom govoru crkva naziva 鈥渉ramom svetoga Dujma鈥�. Splitski kroni膷ar Toma Arhi膽akon u 13. stolje膰u opisuje prijenos kostiju dvojice mu膷enika 鈥� svetoga Dujma ili Duje i svetog Anastazija ili Sta拧a 鈥� iz Salone, odnosno Solina, u Split. Bilo je to u doba prvoga splitskog biskupa Ivana. K tomu Toma Arhi膽akon isti膷e da su preno拧enjem ovih relikvija sva prava stare salonitanske nadbiskupije pre拧la u Split, njezino novo sjedi拧te.
U Splitu je dan svetoga Duje, koji lokalno stanovni拧tvo naziva 鈥淪udamja鈥�, jedan od naj啪ivljih i najsve膷anijih dana u godini. Na slavlju sudjeluju crkveni velikodostojnici na 膷elu sa splitsko-makarskim nadbiskupom, uz njega i 膷elnici Grada Splita i Splitsko-dalmatinske 啪upanije, nerijetko i predstavnici najvi拧e politi膷ke vlasti Republike Hrvatske. Sli膷no starim vremenima, isprepli膰u se na Sudamji liturgijski i folklorni, urbani i ruralni elementi, a danas je ovaj doga膽aj uza sve i posebna turisti膷ka atrakcija.
Spli膰anima i svim ostalim vjernicima koji u Split dolaze proslaviti blagdan svetoga Dujma, za啪elimo na tradicionalni na膷in: Na dobro vam do拧la Sudamja!
