MAP

Beatifikacija bl. Miroslava Bulešića Beatifikacija bl. Miroslava Bulešića  (© Postulatura bl. Miroslava Bulešića)

Miroslav Bulešić - proces i proslava beatifikacije

U trećoj emisiji posvećenoj bl. Miroslavu Bulešiću saznat ćemo više o procesu za proglašenjem blaženim tog hrabrog mučenika za vjeru, te o samoj proslavi beatifikacije. U nizu emisija utorkom katolička novinarka Gordana Krizman govori o Božjim ugodnicima povezanima s Istrom

Mučenička smrt bl. Miroslava Bulešića i komunističko zlostavljanje djece i njihovih obitelji za vrijeme održavanje krizme u središnjoj i sjevernoj Istri u kolovozu 1947. trajno će poremetiti već ionako labave odnose između Crkve i komunističke vlasti. Nasilnim sprječavanjem krizmi, ubojstvom vlč. Miroslava Bulešića, osudom nevinog svećenika Stjepana Ceka, te zastrašivanjima i progonima vjernika vlast će izgubiti značajniji utjecaj u narodu koji je bila stekla u vrijeme rata te će nasilnim metodama nastojati da bude prihvaćena od naroda. Međutim, vlast je umjesto ljubljene majke postala zločesta maćeha. Vjernici su dobro znali što je za njih sve učinila Crkva u vrijeme talijanske uprave Istre te napose u vrijeme drugog svjetskog rata.

Progon svećenika

Donosimo kronologiju procesa beatifikacije bl. Bulešića koju je zapisao vicepostulator, mons. Ilija Jakovljević. “Istarski svećenici u vrijeme drugog svjetskog rata bili su starozavjetni Tobije i novozavjetni samaritanci koji su bili uz narod u najtežim trenutcima njihova života. Nisu bježali u šume nego su sa svojim vjernicima čekali neprijatelja, spašavali ljude i mjesta te na koncu neki od njih dali i svoje živote za svoj narod. U Istri je u razdoblju od 1941. do 1949., ubijeno ili od posljedica zlostavljanja umrlo 15 svećenika.

Dijecezanski i rimski proces do beatifikacije vlč. Miroslava Bulešića

Dvojica su od njih proglašena blaženima: bl. Francesco Bonifacio i bl. Mirolsav Bulešić. Proces za bl. Francesca započela je bila Tršćansko-koparska biskupija 1957., a završila Tršćanska biskupija 16. svibnja 1997., te je svečani obred beatifikacije bio u Trstu 4. listopada 2008. godine.

Proces za bl. Miroslava započeo je bio mons. Dragutin Nežić, apostolski administrator Porečke i Pulske biskupije i Pazinske administrature, 24. travnja 1956., te ga završio mons. Ivan Milovan, porečki i pulski biskup, u Porečkoj bazilici 11. rujna 2004. Dugotrajnost postupka za bl. Miroslava nije imala negativnih posljedica koje bi mogle utjecati da se izgubi svijest o mučeništvu bl. Miroslava. Dapače, to je bilo vrijeme prikupljanja podataka o životu svećenika Miroslava te nastojanja da se sačuva njegova pisana ostavština i osobne stvari. S druge strane, tiho i nenametljivo, narod je sve više častio bl. Miroslava te se napose na godišnjice njegove mučeničke smrti okupljao bilo u Lanišću bilo u Svetvinčentu. Prva desetljeća od mučeničke smrti bila su opasna za vjernike koji su željeli pohoditi njegov grob. Koliko je vlastima smetao Miroslav možda najbolje govori i činjenica da na njegovu grobu u Svetvinčentu, nakon što su zemni ostatci bili preneseni iz Lanišća, 13. svibnja 1958., nije bilo ni imena ni prezimena. Nastojalo se zatrti svaki spomen na Miroslava. Međutim, on je živio u memoriji istarskih vjernika i vjernička srca su bila obilježena njegovim imenom što nitko nije mogao izbrisati. Svakako, jedna od najznačajnijih osoba za očuvanje memorije na Miroslava Bulešića bio je biskup Dragutin Nežić koji je nastojao prikupiti i sačuvati pisanu ostavštinu bl. Miroslava. Svakako tu treba ubrojiti: mons. Ivana Pavića, najzaslužnijeg za svećenički poziv bl. Miroslava, a poslije mons. Marijana Bartolića, prvog pisca životopisa bl. Miroslava, kao i mons. Vjekoslava Milovana, drugog dijecezanskog postulatora koji je prikupio svjedočanstva ljudi te napisao nekoliko knjiga o bl. Miroslavu. Mons. Vjekoslav je najzaslužniji da je bl. Miroslav uzdignut na čast oltara, kao i u širenju kulta. Miroslavova veličina u našem narodu i Crkvi leži u njegovoj svetosti života te ljubavi prema Bogu, Crkvi i bliženjem. A to najbolje izražavaju njegove riječi: „Želim umrijeti samo za slavu Božju i spasenje duše svoje i svojih vjernika“.

Proces za proglašenjem blaženim Miroslava Bulešića odvijao se na dvije crkvene razine: dijecezanskoj i rimskoj. Dijecezanski proces započet je u olovnim vremenima za Crkvu. Komunistički režim tih godina masovno je progonio svećenike, osuđivao i zatvarao sjemeništa. Biskup Dragutin Nežić odlučio je u tajnosti pokrenuti postupak, ali će ubrzo biti obustavljen te će trebati više od 40 godina da se proces nastavi. Zašto je Nežić započeo dijecezanski postupak za proglašenje Miroslava Bulešića blaženim i svetim? Više je razloga: osobno poznanstvo s bl. Miroslavom, mučeništvo in odium fidei, među svećenicima i vjernicima bila je prisutna fama sanctitatis te na temelju dokumenata i Duhovnog dnevnika bl. Miroslava Bulešića stekao moralnu sigurnost da je riječ o svetačkom načinu života bl. Miroslava i njegovoj duhovnoj spremnosti na mučeništvo.” Osim mons. Nežića u napretku kauze značajnog su udjela imali biskupi Antun Bogetić i Ivan Milovan, te onaj koji je kao istarski ordinarij dočekao i organizirao svečanost beatifikacije, mons. Dražen Kutleša.

Beatifikacija

Državno Tajništvo Svete Stolice, dopisom od 12. veljače 2013. godine, priopćilo je da je Sveti Otac Benedikt XVI. dopustio da se obred proglašenja blaženim Sluge Božjega Miroslava Bulešića obavi u Porečkoj i Pulskoj biskupiji u subotu, 28. rujna 2013. godine.

Predstavnik Svetog Oca na slavlju proglašenja blaženim u Areni u Puli bio je uzoriti gospodin Angelo kardinal Amato, prefekt Kongregacije za kauze svetih.

Card. Angelo Amato je na proslavi beatifikacije istaknuo da je “beatifikacija don Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, svetkovina mira nad ratom, bratstva nad podjelama, oprosta nad mržnjom, božanske ljubavi nad ljudskom zlobom. To je pozitivna poruka, evanđeoska, duboko božanska, koja pokreće naša srca da čine samo dobro. Don Miroslav je doslovno živio Isusovu riječ: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio“ (Iv 15, 12). Don Miroslav je sve smatrao „prijateljima“, a nikoga „neprijateljem“. Njegovo je svjedočanstvo ljubavi: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15, 13).”

Beatifikacija je to koja daje novi sjaj divnom svjedočanstvu vaše vjere u Isusa Krista, znak je Božje milosti za sveopću Crkvu, a posebno za vašu Porečku i Pulsku biskupiju”, rekao je card. Amato.

“Blaženi Bulešić je istinski junak Crkve u Hrvatskoj, koja je četrdesetih godina prošlog stoljeća pretrpjela žestoki progon. Povjesničari navode da su u vašim biskupijama barbarski ubijena čak 434 svećenika (biskupijska i redovnička), a još dvadeset i četvorica su umrli od mučenja i patnji podnesenih u neljudskim uvjetima zatvora. Bio je to pravi pokolj. Pobijeno je 17% ondašnjeg hrvatskog klera. Osim toga: ubijena su 73 sjemeništarca, 22 brata laika iz raznih redovničkih zajednica i 30 časnih sestara. Jedno ime poznato čitavome svijetu jest ono blaženog Alojzija Viktora Stepinca, kardinala Svete Rimske Crkve. Hrabri branitelj vjerske slobode u vašoj domovini, bio je uhićen, zatvoren i prisiljen na kućni pritvor u Krašiću, njegovome rodnom mjestu, gdje je 1960. godine kao mučenik preminuo od bolesti zadobivene u pritvoru”, podsjetio je papin izaslanik.

“Naša majka Crkva ne zaboravlja hrabrost i snagu ovih svojih sinova i sjeća ih se s poštovanjem i zahvalnošću. Prije nekoliko godina u Trstu, 4. listopada 2008., papa Benedikt XVI. počastio je svečanom beatifikacijom mučenika Francesca Bonifacia. I on je kao mladi svećenik bio mučen, kamenovan, zaklan i bačen u jamu. I u Sloveniji je 12. lipnja 2010. godine proglašen blaženim dvadesetogodišnji mladić Alojz Grozde, također mučenički ubijen iz mržnje prema vjeri”, rekao je card. Amato.

Svećenici i vjernici, oplakujući hrabrog službenika Gospodnjega, prepoznali su već od početka u don Bulešiću mučenika vjere. Za mons. Josipa Pavlišića, nadbiskupa riječko-senjskoga, don Miroslav je bio autentični svetac, pravi mučenik kršćanstva. Mons. Božo Milanović, nekoliko mjeseci poslije mučeništva ustvrdio je da je smrt don Miroslava bila teški gubitak za biskupiju. Tom prigodom ondašnji apostolski nuncij u Beogradu, mons. Joseph Patrick Hurley izjavio je: „S mučeništvom don Miroslava Crkva nije izgubila, nego dobila“.

Ovo je portret don Miroslava, što je jako lijepo ocrtao papa Franjo u svom Apostolskom pismu kad naziva našega Blaženika: „svećenik i mučenik, marljivi pastir, revni odgojitelj mladih i neustrašivi svjedok evanđelja“.

I za kraj poslušajmo što je o Miroslavu Bulešiću rekao vicepostulator kauze za kanonizaciju, mons. Ilija Jakovljević, generalni vikar vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj: 

"Blaženi Miroslav Bulešić izvanredni je primjer Božjeg milosrđa i praštanja. Da je to mogao postići morao je duboko biti sjedinjen s Bogom. Poznata je ona njegova rečenica 'Moja osveta je oprost'. On će unaprijed oprostiti svima onima koji će se ogriješiti od njega, oprostit će unaprijed svome ubojici. Blaženi Miroslav nije znao mrziti, a razlog tomu treba tražiti jer je duboko bio uronjen u Božju ljubav i onaj tko je nošen Božjom ljubavlju, on ne može dopustiti da išta tu Božju ljubav u njemu zasjeni, pa makar i žrtva osobnog mučeništva. Blaženi Miroslav je kroz molitvu, kroz čašćenje Presvetog Srca Isusova te kroz trajno Božje darivanje u Presvetoj Euharistiji, čije je dostojanstvo dan prije mučeništva po cijenu smrti branio u buzetskoj župnoj crkvi da se ne oskvrne od strane onih koji su spriječili krizmu, a to će sve biti njegova snaga kojom će ljubiti to do kraja, ljubav kojom će oprostiti i svom neprijatelju.“

Toliko o bl. Miroslavu Bulešiću. Slijedeći tjedan nastavljamo s drugim istarskim blaženikom, također mučenikom za vjeru, bl. Francescom Bonifaciom.

Gordana Krizman govori o blaženom Miroslavu Bulešiću

 

27 svibnja 2025, 15:39