Miroslav Bulešić – svećenik mučenik posvećen Gospi Fatimskoj
Gordana Krizman
Djetinjstvo i sjemenišno školovanje
Miroslav Bulešić rođen je 13. svibnja 1920. u selu Čabrunići, u župi Svetvinčenat, u središnjoj Istri, od roditelja Miha i Lucije rođ. Butković. Kršten je 23. svibnja u župnoj crkvi u Juršićima. Prve je molitve i prve istine katoličke vjere mali Miroslav naučio iz molitvenika «Oče budi volja tvoja», knjige koju je za duhovne potrebe hrvatskih vjernika u Istri u 19. stoljeću sastavio biskup, veliki preporoditelj hrvatskog puka, mons. dr. Juraj Dobrila. Osnovnu školu Miroslav je polazio u Juršićima, gdje mu je vjeroučitelj bio revni i vrijedni svećenik Ivan Pavić. U desetoj godini života Bulešić se opredjeljuje za sjemenišno školovanje. Budući da je godinu dana bio u pripravnici «Alojzjevišče» u Gorici, Miroslav Bulešić ulazi u sjemenište u Kopru 1931. U koparskom sjemeništu boravi do 1939. godine, kada je, završivši peti razred gimnazije i tri razreda liceja, položio ispit zrelosti, veliku maturu. Nakon položene mature u koparskom sjemeništu, a na preporuku svećenika Ivana Pavića ( koji je tada zapisao: “Radi se o odličnom mladiću, intelektualnom, otvorenom, pobožnom i dobrom.») njegov ga porečki i pulski biskup upućuje na jesen 1939. na studij u Rim.
Studij u Rimu
U Vječnom gradu bogoslov Bulešić boravio je od jeseni 1939. do ljeta 1943. godine. Prve godine studija boravio je u Francuskom zavodu, a naredne tri godine u sjemeništu Lombardo. Studirao je na Papinskom sveučilištu Gregorijani filozofiju i teologiju. Za uzdržavanje Bulešića u Rimu zauzeo se i tadašnji zagrebački nadbiskup, kasnije kardinal, bl. Alojzije Stepinac, o čemu svjedoči pismo o. Sakača iz siječnja 1940. godine.
U Rimu, središtu kršćanstva i gradu tolikih prvokršćanskih mučenika, Bulešić je sazrio duhovno i intelektualno. Na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije 1942. godine, u bazilici sv. Petra osobno je sudjelovao kod Papine posvete svijeta Bezgrješnom Srcu Marijinu.
Mons. Vjekoslav Milovan, prvi postulator koji je ujedno i najzaslužniji za njegovu beatifikaciju, zapisao je: „Nije više moguće čuti bl. Miroslava Bulešića kako propovijeda, no ostali su nam pismeni tragovi njegovih propovijedi kojima je osvajao srca i duše svojih vjernika u Baderni i Kanfanaru, ponekad i drugdje. Sačuvani su nam brojni nacrti, skice za govor, a imamo i nekoliko potpunije razrađenih propovijedi.“
Rođenjem povezan s Majkom Božjom Fatimskom
„Prvi njegov nagovor koji je sačuvan nosi datum 10. siječnja 1943. godine. On je bio tada još đakon. Boravio je u Rimu, u Papinskom sjemeništu ‘Lombardo’. Pretpostavljamo da je to bio nagovor ili kateheza u nekoj župi u Rimu, kamo je prigodice dolazio, zato je i napisan na talijanskom jeziku; posvećen je ukazanjima Majke Božje u Fatimi i njenim porukama trojici vidjelaca, malim pastirima. Ukazanja i poruke Majke Božje u Fatimi bile su za bl. Miroslava posebno dirljive, s njima se osjećao osobno duboko povezan: prvo ukazanje Majke Božje dogodilo se je 13. svibnja 1917. godine, a tri godine nakon toga, istog datuma, 13. svibnja 1920. godine, Miroslav se rodio. Spominjući svoj rođendan on se uvijek sjećao i Fatime. O tome je zapisao kasnije svoje misli i u ‘Duhovnom dnevniku’.“
Fatimskim ukazanjima i porukama vratio se bl. Miroslav i kao župnik u Baderni (12. 03. 1944.), dakle nakon što je uvelike vidio i doživio strahote rata. Dana 12. ožujka 1944. u svom je duhovnom dnevniku uz ostalo zapisao: „Svaki put (djeca) neka mole krunicu na čast Majke Božje za pomirenje svijeta, jer samo ona može isprositi ljudima mir. Preporučila im je da daruju svaki dan koji maleni dar Bogu i da žrtvuju sebe na tijelu za grešnike…“
Blaženik i u drugim zapisima citira i promišlja poruke Fatimskih ukazanja, koje su ga se očito izuzetno dojmile: „Marija je (djeci) kazala da Bog želi za oslobođenje grešnika … po svemu svijetu raširiti pobožnost prema Presvetom Srcu Marijinu. ‘Vidjeli ste pakao – kazala im je – kamo padaju duše jadnih grješnika. Da ih Bog oslobodi pakla, želi Bog proširiti po svemu svijetu pobožnost prema mojem Bezgrješnom Srcu. Ako budu ljudi učinili što ću vam poručiti biti će spašeno mnogo duša i bit će mir na zemlji. Ako to ne budu učinili, ako ne budu prestali vrijeđati Boga, Božja će se Providnost pokazati s novim još gorim kaznama. Po svijetu će se raširiti strašne zablude koje će zapaliti mnoge ratove i progone Crkve. Mnogo će dobrih biti mučeno; Papa će morati mnogo trpjeti; više će naroda biti uništeno’.“ Znamo da se kasnije otkrilo kako se to odnosilo na atentat na papu Ivana Pavla II.
Bl. Miroslav se u svojim zapisima podsjetio i drugih dijelova poruka iz Fatime zapisanih potkraj Prvog svjetskog rata. „Ako ljudi ne budu prestali da žaloste Boga, neće proći dugo vremena kad će pod drugim papom [Pijo XI.] buknuti novi rat, još gori (drugi svjetski rat). Kad budete vidjeli u nekoj noći tajanstveno i nepoznato svijetlo, znajte da je to znak koji vam šalje Bog, da je blizu kažnjavanje svijeta za njegove zločine preko rata, … s proganjanjem Crkve i Pape …’ (O tom znaku se je govorilo i pisalo 24. – 25. 01. 1938.) – ‘Došla sam da zatražim posvećenje svijeta mojem Bezgrješnom Srcu i da pozovem na naknadnu svetu pričest prve subote u mjesecu. Ako ljudi prihvate moj poziv, kazna će biti odvraćena ili umanjena. Napokon će moje Bezgrješno Srce nadvladati. … Konačno je poručila: ‘Neka se ljudi poprave i mole za otpuštenje svojih grijeha. Neka ne žaloste više našega Gospodina jer je već previše ražalošćen!“ Blaženik je na kraju nadodao: „(Jacinta je godine 1920. prije svoje smrti prorekla da će Bog poslati svijetu kaznu, ako se ne obrati, kakvu svijet još nije vidio, i da će prva na redu biti Španjolska…).”
Kao zaključak svoga promišljanja o Fatimskim porukama vlč. Miroslav je na koncu zapisao sažetak:
“1. Molitva sv. krunice;
2. Prve subote;
3. Žrtvovanje”.
„To je postalo i sastavnim dijelom njegova života i svega svećeničkog djelovanja. Svima nama je trajni poziv da molimo za obraćenje grešnika i mir u svijetu. Bl. Miroslav nas poziva da djelima milosrđa i molitvom doprinesemo miru u svijetu. Znamo da mir kreće iz svakog srca. Nastojmo i mi svake prve subote u mjesecu osobno i u našim župnim zajednicama častiti Presveto Srce Marijino molitvom sv. krunice“, poziv je kojim je svoj osvrt na blaženikovu povezanost s Majkom Božjom Fatimskom zaključio mons. Vjekoslav Milovan.
Marijanski svećenik
Bl. Miroslav svoju duboku posvećenost i povezanost s Majkom Božjoj zapisao je i spomenuvši Majku Božju Lurdsku. Zapisao je: „Prikazanje Majci Božjoj u Lourdesu. Posvetio sam cijeli dan Majci svojoj. Prikazao i posvetio sam joj se ponovno. Stavio sam u Njezine sv. ruke svoju pripravu na ređenje i prvu Misu. Do dva mjeseca točno postat ću svećenik. Majko, pomozi mi! U Tvojim sam rukama. Daj mi ljubavi do križa i trpljenja, do poniznosti. Tako ću ugoditi Bogu. Duh trpljenja i poniznosti neka me uvijek prati, sada i uvijek na mojem svećeničkom životu. Ja sam još daleko od toga. Još mi je drago uživati (najviše tjelesno!), još sam ponosit sâm sa sobom i ohol. Pomozi mi, Majko. Zavladaj sasvim u mojem srcu. – Daj nam mir. Moli se Bogu da skrati za nas ove dane, ako je Njegova sv. volja! Majko, Tvoj sam.“ (Duh. dnevnik, 11. 2. 1943.)
Bl. M. Bulešić je u svom Duhovnom dnevniku 2. veljače iste godine zapisao i Vapaj Nebeskoj Majci za mir u svijetu. „Majko, dođi mi u pomoć i čuvaj me uvijek. Daj mi milosti da se više žrtvujem na tijelu, na sjetilima! Daj da sasvim nadvladam svoje nepokoreno tijelo. Daj da trpim na tijelu, da tako zadovoljim barem malo za nepravde koje se čine na svijetu, da sudjelujem s poštenima, da isprosimo od Boga milost da skrati ove dane. Majko, kolika ubojstva, koliko krvi, koliko ljudi nestalo! Kakva barbarstva. Moli se Ti, Majko, Bogu za ovo siromašno i grešno čovječanstvo. Neka Bog milostivo svrne svoj pogled na krv, na žalost, na trpljenje, na suze, na muke, ljudi, žena, staraca, nevine djece, i neka reče pred tako žalosnim prizorom: dosta je! Oče, neka se vrši volja Tvoja. Neka dođe kraljevstvo Tvoje. Daj nam mir!“ (Duh. dnevnik, 2. 2. 1943.)
Iako su sve to promišljanja i zapisi od prije više od 80 godina, vapaj za mir u svijetu i danas je više nego aktualan. U svojim nas prvim istupima u javnosti na to snažno podsjeća i poziva i novoizabrani papa Lav XIV.
Ređenje i Mlada misa
U rano proljeće 1943. godine, na poziv svog biskupa, bogoslov Bulešić vratio se u Istru da primi svećeničko ređenje. Slijedećeg utorka upoznati ćemo podrobnije njegovo pastoralno djelovanje i okolnosti mučeništva.
