Korizma kao milosno vrijeme
Marito Mihovil Letica
Pepelnica, kojom smo otvorili hod kroz korizmu, nosi snažno simboličko značenje: pepeo je materijalni ostatak nakon što vatra prestane goriti – tako će i od čovjekova tijela, nakon što utrne vatra života, ostati pepeo, prah… Te ništavnosti i prolaznosti ljudskoga stvorenja, prolaznosti i nemoći koja stoji spram vječnosti i svemogućnosti Božje, bijaše na osobit način svjestan i praotac Abraham kada je rekao: “Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu. Ja, prah i pepeo!”, kako čitamo u 18. poglavlju “Knjige Postanka” (Post 18,27). A u religioznoj poemi “Suze sina razmetnoga” – koju je hrvatski barokni pjesnik Ivan Gundulić napisao prema prispodobi evanđelista Luke o rasipnom i izgubljenom sinu te milosrdnom Ocu – čitamo ove skladne i dojmljive stihove: “Slavne gospođe i kraljice, / kih liposti još se hvale, / zlatne kose, drago lice, / ljuven pogled kê su imale, / ah, viđ što su u ovo doba: / malo praha udno groba!”
Ali iz pepela se rađa novi život. Sjetimo se mitskoga feniksa: ta ptica iznimne ljepote savije gnijezdo od mirisnih grančica te u njemu izgori zažgana vlastom toplinom. No zatim oživi te se uzdigne iz svojega pepela. Zato je u srednjemu vijeku feniks bio simbol uskrsnuća Kristova. Svoje tijelo razapeto na križu, Isus Krist prikazao je Bogu na spasenje nas ljudi. Nezaslužena je to milost kojom možemo nadvladati smrt i zadobiti život vječni. U 5. i 6. poglavlju “Druge poslanice Korinćanima” o tome nalazimo ove smjerokazne retke:
“Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. / Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. Jer on veli: ‘U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti.’ Evo, sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa” (2 Kor 5,20 – 6,2).
“Evo, sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa”, kaže apostol Pavao. Crkva nas svake godine na početku korizme podsjeća da je sad pravi trenutak za hod prema Kristu, prema slavlju Njegova uskrsnuća. Post i odricanje od svakovrsnih naslada i ugađanja tijelu nije obezvrjeđivanje i umrtvljivanje čovjekova tijela, nije njegovo protuprirodno trapljenje, nego upravo suprotno – posrijedi je vrhunaravno oživljavanje čovjekova tijela, njegovo uključivanje u život uskrsnuća omogućenog utjelovljenjem, životom i smrću, uskrsnućem i uzašašćem Bogočovjeka Isusa Krista.
Postom i pokorom u korizmenom se vremenu, koje traje 40 dana, približavamo Bogu. Podsjetimo se višestruke biblijske simbolike broja 40: u vrijeme Noe i Velikoga potopa kiša je padala 40 dana i 40 noći; prorok Ilija hodio je 40 dana do svete gore Božje; Isus se prije javnoga djelovanja povukao u pustinju gdje je postio 40 dana kako bi tako ojačan bio spreman oduprijeti se svim Sotoninim napastima. Četrdeset dana nakon uskrsnuća Isus je uzašao na nebo.
Korizmenim odricanjem – valja to stalno isticati – ne umrtvljujemo tijelo i dušu, nego ih pročišćujemo od pretjeranih navezanosti i sklonosti. Tako ih uključujemo u neuništivi život darovan Isusovom smrću na križu i pobjedonosnim Njegovim uskrsnućem.
