Korizma kao milosno vrijeme
Marito Mihovil Letica
Pepelnica, kojom smo otvorili hod kroz korizmu, nosi sna?no simboli?ko zna?enje: pepeo je materijalni ostatak nakon ?to vatra prestane goriti – tako ?e i od ?ovjekova tijela, nakon ?to utrne vatra ?ivota, ostati pepeo, prah… Te ni?tavnosti i prolaznosti ljudskoga stvorenja, prolaznosti i nemo?i koja stoji spram vje?nosti i svemogu?nosti Bo?je, bija?e na osobit na?in svjestan i praotac Abraham kada je rekao: “Ja se, evo, usu?ujem govoriti Gospodinu. Ja, prah i pepeo!”, kako ?itamo u 18. poglavlju “Knjige Postanka” (Post 18,27). A u religioznoj poemi “Suze sina razmetnoga” – koju je hrvatski barokni pjesnik Ivan Gunduli? napisao prema prispodobi evan?elista Luke o rasipnom i izgubljenom sinu te milosrdnom Ocu – ?itamo ove skladne i dojmljive stihove: “Slavne gospo?e i kraljice, / kih liposti jo? se hvale, / zlatne kose, drago lice, / ljuven pogled kê su imale, / ah, vi? ?to su u ovo doba: / malo praha udno groba!”
Ali iz pepela se ra?a novi ?ivot. Sjetimo se mitskoga feniksa: ta ptica iznimne ljepote savije gnijezdo od mirisnih gran?ica te u njemu izgori za?gana vlastom toplinom. No zatim o?ivi te se uzdigne iz svojega pepela. Zato je u srednjemu vijeku feniks bio simbol uskrsnu?a Kristova. Svoje tijelo razapeto na kri?u, Isus Krist prikazao je Bogu na spasenje nas ljudi. Nezaslu?ena je to milost kojom mo?emo nadvladati smrt i zadobiti ?ivot vje?ni. U 5. i 6. poglavlju “Druge poslanice Korin?anima” o tome nalazimo ove smjerokazne retke:
“Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom u?ini da mi budemo pravednost Bo?ja u njemu. / Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Bo?je. Jer on veli: ‘U vrijeme milosti usli?ih te i u dan spasa pomogoh ti.’ Evo, sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa” (2 Kor 5,20 – 6,2).
“Evo, sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa”, ka?e apostol Pavao. Crkva nas svake godine na po?etku korizme podsje?a da je sad pravi trenutak za hod prema Kristu, prema slavlju Njegova uskrsnu?a. Post i odricanje od svakovrsnih naslada i uga?anja tijelu nije obezvrje?ivanje i umrtvljivanje ?ovjekova tijela, nije njegovo protuprirodno trapljenje, nego upravo suprotno – posrijedi je vrhunaravno o?ivljavanje ?ovjekova tijela, njegovo uklju?ivanje u ?ivot uskrsnu?a omogu?enog utjelovljenjem, ?ivotom i smr?u, uskrsnu?em i uza?a??em Bogo?ovjeka Isusa Krista.
Postom i pokorom u korizmenom se vremenu, koje traje 40 dana, pribli?avamo Bogu. Podsjetimo se vi?estruke biblijske simbolike broja 40: u vrijeme Noe i Velikoga potopa ki?a je padala 40 dana i 40 no?i; prorok Ilija hodio je 40 dana do svete gore Bo?je; Isus se prije javnoga djelovanja povukao u pustinju gdje je postio 40 dana kako bi tako oja?an bio spreman oduprijeti se svim Sotoninim napastima. ?etrdeset dana nakon uskrsnu?a Isus je uza?ao na nebo.
Korizmenim odricanjem – valja to stalno isticati – ne umrtvljujemo tijelo i du?u, nego ih pro?i??ujemo od pretjeranih navezanosti i sklonosti. Tako ih uklju?ujemo u neuni?tivi ?ivot darovan Isusovom smr?u na kri?u i pobjedonosnim Njegovim uskrsnu?em.
