杏MAP导航

fra Tomislav ?anko, OFM

?itanje svetog Evan?elja po Ivanu (13, 1-25)

          Bija?e pred blagdan Pashe. Isus je znao da je do?ao njegov ?as da prije?e s ovoga svijeta Ocu, budu?i da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za ve?erom je ?avao ve? bio ubacio u srce Judi ?imuna I?kariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izi?ao te da k Bogu ide pa usta od ve?ere, odlo?i haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i po?ne u?enicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.

          Do?e tako do ?imuna Petra. A on ?e mu: ?Gospodine! Zar ti da meni pere? noge?“ Odgovori mu Isus: ??to ja ?inim, ti sada ne zna?, ali shvatit ?e? poslije.“ Re?e mu Petar: ?Ne?e? mi prati nogu nikada!“ Isus mu odvrati: ?Ako te ne operem, ne?e? imati dijela sa mnom.“ Nato ?e mu ?imun Petar: ?Gospodine, onda ne samo noge nego i ruke i glavu!“ Ka?e mu Isus: ?Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je ?ist! I vi ste ?isti, ali ne svi!“ Jer znao je tko ?e ga izdati. Stoga je i rekao: ?Niste svi ?isti“.

          Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i re?e im: ?Razumijete li ?to sam vam u?inio? Vi me zovete U?iteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i U?itelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi ?inite kao ?to ja vama u?inih“.

Odnos Petra i Isusa – Odgajanje za slu?enje i autoritet
 

Evan?eoski prikaz pranja nogu otkriva nam jedan od klju?nih trenutaka u Isusovoj pedagogiji odgajanja u?enika, a posebno Petra. Isusov odnos s Petrom pro?et je ljubavlju, strpljenjem i postupnim vo?enjem prema pravom razumijevanju autoriteta i slu?enja. Petar, temperamentan i sklon dono?enju brzih odluka, prolazi kroz proces u kojem ga Isus u?i da pravo vo?enje dolazi iz odnosa s Njim, a ne iz vlastitih snaga.

Isus mu pere noge. Taj trenutak za Petra je neprihvatljiv – njegov mentalitet jo? uvijek je vezan uz ljudsku logiku mo?i i veli?ine. Petar ne mo?e pojmiti da njegov U?itelj, njegov Gospodin, kle?i pred njim kao sluga. ?Ne?e? ti meni prati noge nikada!“ – njegove su rije?i pobune, ali i nerazumijevanja. Isus mu tada odgovara rije?ima koje ozna?avaju prekretnicu: ?Ako te ne operem, nema? dijela sa mnom.“ To je klju?no za razumijevanje duhovnog rasta – da bismo mogli slu?iti drugima, moramo prvo dopustiti da budemo poslu?eni. Petar mora iskusiti vlastitu potrebu za Isusovim slu?enjem kako bi shvatio kako slu?iti drugima.

Isus ne ru?i autoritet, ve? ga uspostavlja na novim temeljima. Njegov primjer pokazuje da autoritet u Bo?jem kraljevstvu nije nametanje, ve? se temelji na darivanju, poniznosti i slu?enju. Petar, koji ?e jednoga dana voditi Crkvu, mora nau?iti da ne mo?e biti vo?a izvan odnosa s Kristom. On ne mo?e donositi odluke vo?en ljudskom mudro??u ili vlastitim osje?ajem mo?i – njegov autoritet dolazit ?e jedino iz toga koliko je spreman slijediti Isusov primjer.

To je izazov i za svakoga od nas. Ako ?elimo voditi druge, biti autenti?ni svjedoci i donositelji Evan?elja, moramo se prvo sami dopustiti Isusu da nas odgoji u malenosti. U svijetu koji ?esto mjeri uspjeh kroz mo? i utjecaj, Isus postavlja potpuno druga?ije kriterije: veli?ina se mjeri spremno??u na slu?enje.

Petar nije odmah razumio ?to mu Isus ?ini. Ali ono ?to tada nije shva?ao, kasnije ?e postati temelj njegova ?ivota. Pravi vo?a je onaj koji je prvo bio poslu?en, koji je iskusio ?to zna?i biti ljubljen i spa?en. Kojemu je grijeh otpu?ten!

Isus mu ne govori samo da slu?i, ve? da to ?ini na na?in na koji je i sam bio poslu?en – iz dubokog iskustva Bo?je ljubavi i opro?tenja. To je lekcija za svakog pastira, svakog vo?u u Crkvi, ali i za svakog kr??anina: ne mo?emo ljubiti druge ako prvo ne dopustimo da budemo ljubljeni.

Upravo zato Isus pere noge. On ne ?eli samo u?initi gestu poniznosti, ve? ?eli da njegovi u?enici shvate da je bit kr??anskog slu?enja u tome da se sagibamo nad drugima, ne iz vlastite sile, nego iz snage koju smo primili od Gospodina. ?Primjer sam vam dao“ – ne samo u smislu vanjskog djelovanja, ve? u unutarnjem stavu. Isus se ne boji poniziti jer zna tko je i odakle dolazi. Njegova sigurnost nije u ljudskoj mo?i, nego u O?evoj ljubavi. To je ono ?to i Petar treba nau?iti – njegov autoritet ne smije dolaziti iz njegove osobnosti, snage ili strasti, ve? iz dubokog odnosa s Kristom.

Druga karakteristika Isusove ljubavi jest da ona ide do kraja. Isus ne odustaje, ne tra?i lak?i put, ne bje?i od kri?a. ?esto nas Bog vodi upravo kroz ono ?ega se bojimo, ali ne kako bi nas uni?tio, nego kako bi nas preobrazio. Isus, kako smo to vidjeli u prethodnom razmi?ljanju, svjesno ulazi u svoj Izlazak – svoju Pashu. Na?i su izlasci ?esto bijeg, ali Isusov je svjesna predanost volji O?evoj.

On ne mjeri ?to ?e za to dobiti. Ljubi ?ak i kada zna da ljubav ne?e biti uzvra?ena. Prava ljubav ne postavlja uvjete, ne tra?i korist, ne kalkulira. Isus pokazuje da je ljubav dar koji se daje slobodno i potpuno.

Prava ljubav zna se spustiti, usporiti zbog onoga koga ljubi – ona sve razumije. Isus skida svoju gornju haljinu, odri?e se svoje slave i bo?anstva kako bi postao sluga. On se sagiba nad na?om bijedom, prljav?tinom i sramotom, ne da bi nas osudio, nego da bi nas podigao. Postaje prosjak na?e ljubavi, moli nas da mu dopustimo da nas opere, da mu dopustimo da nas ljubi.

Noge su simbol lutanja, krivih putova, nesigurnosti. Isus ih uzima u svoje ruke i govori: ?Ne gledaj unazad, ja ti sada dajem novi put.“ Njegova ljubav ne spo?itava sramotu, ne vra?a se na pro?le grijehe, nego otvara nove staze.

Noge su i znak odnosa – na?ina na koji hodimo kroz ?ivot i kako stupamo u kontakt s drugima. Isus ?eli ozdraviti i tu dimenziju – na?u komunikaciju, na?e susrete, na?e odnose. On ljubi na?e noge da bi ih u?inio sposobnima za hod u ljubavi.

Isus se opasuje ubrusom i bri?e u?enicima noge, kao da ?eli re?i: ?Ja uzimam tvoju ne?isto?u na sebe, ona sada pripada meni.“ To je sr? poruke kri?a – Isus uzima na?u zadu?nicu, pribija je na drvo i daruje nam novi ?ivot. No, kako bi to u?inio, moramo mu to dopustiti.

Jedna od najva?nijih karakteristika prave ljubavi jest dopustiti da budemo voljeni. Petar se opire, kao ?to se i mi ?esto opiremo Bo?joj ljubavi. No ako ne dopustimo Isusu da nas ljubi, ako ne dopustimo da nam opere noge, ne?emo imati dijela s Njim. Prije nego ?to mo?emo slu?iti drugima, moramo iskusiti ?to zna?i biti slu?en od Boga.

Koliko je te?ko dopustiti Isusu da nas voli? Petar se isprva opire, ba? kao ?to se i mi ?esto opiremo Bo?joj ljubavi jer mislimo da nismo dostojni, da je moramo zaraditi. No Isus ne dolazi k nama jer smo dostojni, nego da nas u?ini dostojnima. On nas ne voli jer smo savr?eni, ve? zato da bismo u Njegovoj ljubavi postali novi ljudi. Ako ne dopustimo da nas On ljubi, ne mo?emo ni drugima donositi Njegovu ljubav.

Isus, kako je ve? re?eno, ne ru?i Petrov autoritet, ve? ga pro?i??ava. Ne poziva na mo?, ve? na slu?enje. Njegova ljubav ide do kraja, a mi smo pozvani u?iti ljubiti na isti na?in. Petar je pozvan biti stijena Crkve, ali tek kada nau?i da ta stijena nije on sam, ve? Krist koji ga nosi.