杏MAP导航

fra Tomislav 艩anko, OFM

膶itanje svetog Evan膽elja po Mateju (14, 22-33)

Po拧to je nahranio mno拧tvo, Isus odmah prisili u膷enike da u膽u u la膽u i da se prebace prijeko dok on otpusti mno拧tvo. A po拧to otpusti mno拧tvo, uzi膽e na goru, nasamo, da se pomoli. Uve膷er bija拧e ondje sam.

La膽a se ve膰 mnogo stadija bila otisnula od kraja, 拧ibana valovima. Bija拧e protivan vjetar. O 膷etvrtoj no膰noj stra啪i do膽e on k njima hode膰i po moru. A u膷enici ugledav拧i ga kako hodi po moru, prestra拧eni reko拧e: »Utvara!« I od straha kriknu拧e. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i re膷e: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da do膽em k tebi po vodi!« A on mu re膷e: »Do膽i!«

I Petar si膽e s la膽e te, hode膰i po vodi, po膽e k Isusu. Ali kad spazi vjetar, popla拧i se, po膷ne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pru啪i ruku, dohvati ga i ka啪e mu: »Malovjerni, za拧to si posumnjao?« Kad u膽o拧e u la膽u, utihnu vjetar. A oni na la膽i poklone mu se ni膷ice govore膰i: »Uistinu, ti si Sin Bo啪ji!«

Isusov na膷in odgajanja Petra otkriva va啪ne zakonitosti duhovnog rasta koje su primjenjive na svakoga tko tra啪i Boga i 啪eli rasti u vjeri. U evan膽eoskom odlomku u kojem Isus i Petar hodaju po vodi jasno se vidi kako Isus na poseban na膷in oblikuje Petra, u膷e膰i ga povjerenju, hrabrosti i osloncu na Njegovu rije膷.

Prva zna膷ajna stvar koju mo啪emo primijetiti jest da Isus 膷esto dopu拧ta svojim u膷enicima da se na膽u u situacijama nesigurnosti i straha. Nakon 拧to ih je nahranio i poslao da sami preplove more, Isus se povukao na molitvu, ostavljaju膰i ih naizgled same. No upravo u tom iskustvu udaljenosti i nemo膰i u膷enici dolaze do spoznaje da Isus nije odsutan, nego dolazi u pravom trenutku 鈥� kad je ku拧nja na vrhuncu. To nas u膷i da Bog nije uvijek prisutan na na膷in na koji bismo mi to htjeli, ali je uvijek prisutan na na膷in koji je za nas najbolji.

Sa psiholo拧kog gledi拧ta, ovdje vidimo va啪nost suo膷avanja s vlastitim strahovima i izlaska iz zone komfora. Ljudi su 膷esto skloni ostajati u poznatom okru啪enju, 膷ak i kada ih to ograni膷ava, jer ih neizvjesnost pla拧i. No duhovni rast, ba拧 kao i osobni razvoj, zahtijeva prepoznavanje i prihva膰anje nesigurnosti kao sastavnog dijela 啪ivota. Strah od nepoznatog mo啪e nas paralizirati, ali mo啪e nas i potaknuti da potra啪imo oslonac izvan sebe 鈥� upravo u Bogu.

Petar pokazuje iznimnu hrabrost i 啪elju da bude s Isusom, ali u jednom trenutku skre膰e pogled s Njega i usmjerava ga na valove. 膶im se usredoto膷i na problem, umjesto na Isusa, po膷inje tonuti. Ova slika jasno pokazuje jednu od klju膷nih zakonitosti duhovnog rasta: dokle god nam je pogled uprt u Krista, mo啪emo 膷initi nemogu膰e. No 膷im se usmjerimo na vlastite slabosti i prepreke, gubimo sigurnost i padamo. Isus ne prekorava Petra zbog njegova neuspjeha, nego zbog nedostatka povjerenja. To zna膷i da se vjera ne mjeri uspjehom, nego odnosom 鈥� va啪no je ostati povezan s Isusom, 膷ak i kad ne razumijemo ili kad se bojimo.

Ovdje se javlja tzv. fenomen negativne samopercepcije i sumnje u sebe. Kada 膷ovjek izgubi vjeru u sebe ili u svoj put, lako se preplavi osje膰ajem nemo膰i. No klju膷 je u prepoznavanju tog obrasca i vra膰anju fokusa na temeljnu sigurnost 鈥� bilo da je rije膷 o vjeri u Boga, vjeri u bliske ljude ili u dublje 啪ivotne vrijednosti. Ovaj nas odlomak u膷i kako da preusmjerimo pa啪nju s negativnih misli na konstruktivne uvide i pokazuje kako promjena fokusa donosi promjenu u stvarnosti.

Osim 拧to Isus dopu拧ta Petru da iskusi vlastitu slabost, On ga ne odbacuje ni onda kada Ga zataji. Petar, koji je imao hrabrost zakora膷iti po vodi, kasnije 膰e tri puta zanijekati Isusa. No Gospodin se ne odri膷e onih koje poziva. To nam govori da Bo啪ji poziv nije uvjetovan na拧om savr拧eno拧膰u, nego na拧om spremno拧膰u da Mu se uvijek iznova vra膰amo. Bog ne odustaje od nas 膷ak ni kad mi odustanemo od sebe. Kada nas je pozvao na neko poslanje, ve膰 je ura膷unao i na拧e slabosti, ali je usprkos tome ustrajao u svome pozivu. On vidi ono 拧to mi sami u sebi ne vidimo. Nikada nas ne poistovje膰uje s na拧im slabostima i proma拧ajima, nego s onim najboljim u nama.

Jo拧 jedna va啪na dimenzija duhovnog rasta vidljiva je u Petrovom postupku: on se usu膽uje postaviti hrabro pitanje. Umjesto da moli Isusa da smiri oluju, on tra啪i da mu zapovjedi da do膽e k Njemu po vodi. I mi 膷esto molimo Boga da nam ukloni probleme, umjesto da molimo da nas osposobi da ih nosimo. No Isus ne rje拧ava sve Petrove strahove, nego mu daje priliku da ih nadvlada hodaju膰i prema Njemu. Pravi duhovni rast doga膽a se onda kada ne tra啪imo da se na拧i problemi uklone, nego kada tra啪imo snagu da ih pro膽emo s Kristom.

Sa psiholo拧kog aspekta, ovo upu膰uje na va啪nost aktivnog pristupa problemima. Pasivnost i o膷ekivanje da se stvari rije拧e same od sebe 膷esto dovode do jo拧 ve膰eg osje膰aja bespomo膰nosti. No ako poput Petra preuzmemo inicijativu i tra啪imo smislen odgovor na izazove, tada raste i na拧a otpornost. Posebno je za膷etnik logoterapije Viktor Frankl govorio o tzv. 鈥瀝astu kroz patnju鈥� ili 鈥瀙roduktivnoj patnji鈥� 鈥� kada 膷ovjek umjesto bijega od problema nau膷i s njima 啪ivjeti i u problemu pronalazi dublji smisao i priliku za rast.

Ovo iskustvo pokazuje i zakonitost duhovnog vodstva. Petar je onaj koji mora voditi druge, ali da bi to mogao, najprije mora biti svjestan vlastite slabosti i nau膷iti se oslanjati na Isusa, a ne na vlastitu snagu. Ovo vrijedi za svakoga tko u nekom trenutku dobije zadatak voditi druge 鈥� bilo u duhovnom pozivu, braku, roditeljstvu ili nekoj drugoj odgovornosti. Pravi vo膽a nije onaj koji je bez gre拧ke, nego onaj koji zna gdje je izvor njegove snage i gdje su mu granice odnosno slabosti.

Na kraju, ovaj evan膽eoski odlomak podsje膰a nas na va啪nost davanja Bogu 鈥瀖aterijala鈥� s kojim mo啪e raditi. Bog od nas ne tra啪i da damo ono 拧to nemamo, ali tra啪i da damo sve 拧to imamo. Kao u umna啪anju kruha, Gospodin mo啪e u膷initi 膷udo tek kada Mu predamo ono malo 拧to posjedujemo. To zna膷i da i u trenucima kada mislimo da smo preslabi ili da nemamo dovoljno, trebamo vjerovati da 膰e Bog nadopuniti ono 拧to nedostaje.

Isusova pedagogija u Petrovom 啪ivotu odra啪ava put svakog vjernika. Bog dopu拧ta ku拧nje ne da bi nas slomio, nego da bi nas osna啪io. Poziva nas da iza膽emo iz svoje sigurne barke, ali ne bilo kako i bilo kada, nego na Njegovu rije膷. Kad On ka啪e 鈥濪o膽i鈥�, mo啪emo biti sigurni da stoji iza te rije膷i i da nas ne膰e ostaviti, 膷ak ni ako posrnemo. Pravi duhovni rast doga膽a se kada prestanemo gledati u svoje strahove i po膷nemo gledati u Njega. Jer s Bogom, 膷ak i ono 拧to se 膷ini nemogu膰e 鈥� postaje mogu膰e.