O zakonitostima duhovnog rasta sv. Petra – Isus u?i Petra hodati po vodi
fra Tomislav ?anko, OFM
?itanje svetog Evan?elja po Mateju (14, 22-33)
Po?to je nahranio mno?tvo, Isus odmah prisili u?enike da u?u u la?u i da se prebace prijeko dok on otpusti mno?tvo. A po?to otpusti mno?tvo, uzi?e na goru, nasamo, da se pomoli. Uve?er bija?e ondje sam.
La?a se ve? mnogo stadija bila otisnula od kraja, ?ibana valovima. Bija?e protivan vjetar. O ?etvrtoj no?noj stra?i do?e on k njima hode?i po moru. A u?enici ugledav?i ga kako hodi po moru, prestra?eni reko?e: »Utvara!« I od straha kriknu?e. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i re?e: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da do?em k tebi po vodi!« A on mu re?e: »Do?i!«
I Petar si?e s la?e te, hode?i po vodi, po?e k Isusu. Ali kad spazi vjetar, popla?i se, po?ne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pru?i ruku, dohvati ga i ka?e mu: »Malovjerni, za?to si posumnjao?« Kad u?o?e u la?u, utihnu vjetar. A oni na la?i poklone mu se ni?ice govore?i: »Uistinu, ti si Sin Bo?ji!«
Isusov na?in odgajanja Petra otkriva va?ne zakonitosti duhovnog rasta koje su primjenjive na svakoga tko tra?i Boga i ?eli rasti u vjeri. U evan?eoskom odlomku u kojem Isus i Petar hodaju po vodi jasno se vidi kako Isus na poseban na?in oblikuje Petra, u?e?i ga povjerenju, hrabrosti i osloncu na Njegovu rije?.
Prva zna?ajna stvar koju mo?emo primijetiti jest da Isus ?esto dopu?ta svojim u?enicima da se na?u u situacijama nesigurnosti i straha. Nakon ?to ih je nahranio i poslao da sami preplove more, Isus se povukao na molitvu, ostavljaju?i ih naizgled same. No upravo u tom iskustvu udaljenosti i nemo?i u?enici dolaze do spoznaje da Isus nije odsutan, nego dolazi u pravom trenutku – kad je ku?nja na vrhuncu. To nas u?i da Bog nije uvijek prisutan na na?in na koji bismo mi to htjeli, ali je uvijek prisutan na na?in koji je za nas najbolji.
Sa psiholo?kog gledi?ta, ovdje vidimo va?nost suo?avanja s vlastitim strahovima i izlaska iz zone komfora. Ljudi su ?esto skloni ostajati u poznatom okru?enju, ?ak i kada ih to ograni?ava, jer ih neizvjesnost pla?i. No duhovni rast, ba? kao i osobni razvoj, zahtijeva prepoznavanje i prihva?anje nesigurnosti kao sastavnog dijela ?ivota. Strah od nepoznatog mo?e nas paralizirati, ali mo?e nas i potaknuti da potra?imo oslonac izvan sebe – upravo u Bogu.
Petar pokazuje iznimnu hrabrost i ?elju da bude s Isusom, ali u jednom trenutku skre?e pogled s Njega i usmjerava ga na valove. ?im se usredoto?i na problem, umjesto na Isusa, po?inje tonuti. Ova slika jasno pokazuje jednu od klju?nih zakonitosti duhovnog rasta: dokle god nam je pogled uprt u Krista, mo?emo ?initi nemogu?e. No ?im se usmjerimo na vlastite slabosti i prepreke, gubimo sigurnost i padamo. Isus ne prekorava Petra zbog njegova neuspjeha, nego zbog nedostatka povjerenja. To zna?i da se vjera ne mjeri uspjehom, nego odnosom – va?no je ostati povezan s Isusom, ?ak i kad ne razumijemo ili kad se bojimo.
Ovdje se javlja tzv. fenomen negativne samopercepcije i sumnje u sebe. Kada ?ovjek izgubi vjeru u sebe ili u svoj put, lako se preplavi osje?ajem nemo?i. No klju? je u prepoznavanju tog obrasca i vra?anju fokusa na temeljnu sigurnost – bilo da je rije? o vjeri u Boga, vjeri u bliske ljude ili u dublje ?ivotne vrijednosti. Ovaj nas odlomak u?i kako da preusmjerimo pa?nju s negativnih misli na konstruktivne uvide i pokazuje kako promjena fokusa donosi promjenu u stvarnosti.
Osim ?to Isus dopu?ta Petru da iskusi vlastitu slabost, On ga ne odbacuje ni onda kada Ga zataji. Petar, koji je imao hrabrost zakora?iti po vodi, kasnije ?e tri puta zanijekati Isusa. No Gospodin se ne odri?e onih koje poziva. To nam govori da Bo?ji poziv nije uvjetovan na?om savr?eno??u, nego na?om spremno??u da Mu se uvijek iznova vra?amo. Bog ne odustaje od nas ?ak ni kad mi odustanemo od sebe. Kada nas je pozvao na neko poslanje, ve? je ura?unao i na?e slabosti, ali je usprkos tome ustrajao u svome pozivu. On vidi ono ?to mi sami u sebi ne vidimo. Nikada nas ne poistovje?uje s na?im slabostima i proma?ajima, nego s onim najboljim u nama.
Jo? jedna va?na dimenzija duhovnog rasta vidljiva je u Petrovom postupku: on se usu?uje postaviti hrabro pitanje. Umjesto da moli Isusa da smiri oluju, on tra?i da mu zapovjedi da do?e k Njemu po vodi. I mi ?esto molimo Boga da nam ukloni probleme, umjesto da molimo da nas osposobi da ih nosimo. No Isus ne rje?ava sve Petrove strahove, nego mu daje priliku da ih nadvlada hodaju?i prema Njemu. Pravi duhovni rast doga?a se onda kada ne tra?imo da se na?i problemi uklone, nego kada tra?imo snagu da ih pro?emo s Kristom.
Sa psiholo?kog aspekta, ovo upu?uje na va?nost aktivnog pristupa problemima. Pasivnost i o?ekivanje da se stvari rije?e same od sebe ?esto dovode do jo? ve?eg osje?aja bespomo?nosti. No ako poput Petra preuzmemo inicijativu i tra?imo smislen odgovor na izazove, tada raste i na?a otpornost. Posebno je za?etnik logoterapije Viktor Frankl govorio o tzv. ?rastu kroz patnju“ ili ?produktivnoj patnji“ – kada ?ovjek umjesto bijega od problema nau?i s njima ?ivjeti i u problemu pronalazi dublji smisao i priliku za rast.
Ovo iskustvo pokazuje i zakonitost duhovnog vodstva. Petar je onaj koji mora voditi druge, ali da bi to mogao, najprije mora biti svjestan vlastite slabosti i nau?iti se oslanjati na Isusa, a ne na vlastitu snagu. Ovo vrijedi za svakoga tko u nekom trenutku dobije zadatak voditi druge – bilo u duhovnom pozivu, braku, roditeljstvu ili nekoj drugoj odgovornosti. Pravi vo?a nije onaj koji je bez gre?ke, nego onaj koji zna gdje je izvor njegove snage i gdje su mu granice odnosno slabosti.
Na kraju, ovaj evan?eoski odlomak podsje?a nas na va?nost davanja Bogu ?materijala“ s kojim mo?e raditi. Bog od nas ne tra?i da damo ono ?to nemamo, ali tra?i da damo sve ?to imamo. Kao u umna?anju kruha, Gospodin mo?e u?initi ?udo tek kada Mu predamo ono malo ?to posjedujemo. To zna?i da i u trenucima kada mislimo da smo preslabi ili da nemamo dovoljno, trebamo vjerovati da ?e Bog nadopuniti ono ?to nedostaje.
Isusova pedagogija u Petrovom ?ivotu odra?ava put svakog vjernika. Bog dopu?ta ku?nje ne da bi nas slomio, nego da bi nas osna?io. Poziva nas da iza?emo iz svoje sigurne barke, ali ne bilo kako i bilo kada, nego na Njegovu rije?. Kad On ka?e ?Do?i“, mo?emo biti sigurni da stoji iza te rije?i i da nas ne?e ostaviti, ?ak ni ako posrnemo. Pravi duhovni rast doga?a se kada prestanemo gledati u svoje strahove i po?nemo gledati u Njega. Jer s Bogom, ?ak i ono ?to se ?ini nemogu?e – postaje mogu?e.
