Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina – Zagreb
Crkva danas 10. veljače slavi spomendan mučenika bl. Alojzija Stepinca. Proslavi su diljem Hrvatske prethodile devetodnevna i trodnevna priprava. Misno slavlje u 17 sati ispred zagrebačke prvostolnice predvodio je zagrebački nadbiskup metropolit Dražen Kutleša, a molitvu su prije mise predvodile sestre karmelićanke Božanskog Srca Isusova. Mnoštvo hodočasnika, baš kao i prethodnih dana, jutros je stiglo u Krašić, župu blaženikova rođenja. „Kad odvrtim film i vratim se u djetinjstvo mogao bih reći da sam štovanje prema blaženom Alojziju Stepincu upio s majčinim mlijekom, jer otkad znam za sebe kardinal Stepinac je u našoj obitelji zauzimao posebno mjesto. Njemu se divilo i o njemu se govorilo s posebnim poštovanjem, ali i oprezom da ono što se u kući čuje, iz kuće ne izlazi“. Tim je riječima propovijed u crkvi Presvetog Trojstva u Krašiću počeo krčki biskup Ivica Petanjak, nastavivši: „U teška vremena prije, za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata, Bog je u pojedinim zemljama podigao velike pastire koji su trebali biti svjetlo u tami tog vremena. Neki poput blaženog Alojzija Stepinca znali su se nositi s izazovima tog vremena, zato što su bili stameni u svojoj vjeri i što su znali da su prije svega oči njihovih vjernika uprte u njih. Znali su da dok stoje oni da će stajati i narod“. Iz tog uvjerenja proizlazi Stepinčeva tvrdnja izrečena 3. listopada 1946. za vrijeme suđenja: 'Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji. […] Ako […] svaki narod ima pravo na svoju nezavisnost, zašto bi se to onda branilo samo hrvatskom narodu?' „Nesreća je bila što je Nezavisna Država Hrvatska nastala u zamršenim ratnim vremenima i što se u njima nisu svi snašli i postavili na ispravan način, ali ne i Stepinac, koji se radovao svojoj državi i činio sa svoje strane sve što mu je moguće da se ona gradi na Kristovu evanđelju, kao što će to činiti i nakon rata. Njegovo rodoljublje je snažno proizlazilo iz njegove vjere. Vjera kao i ljubav nisu ideologija, nego uvijek traže konkretno lice. Ne ostvaruju se u zraku nego u konkretnom čovjeku i narodu, uvijek na djelu“.
Krčki je biskup u propovijedi misnoga slavlja u Krašiću poručio kako je „mučenik i blaženik Alojzije Stepinac čovjek vjere, čovjek akcije, rodoljub bez kompromisa i u vrijeme NDH i u vrijeme komunističke diktature, a ta diktatura to nije mogla nikako podnijeti i progutati iz jednostavnog razloga što Stepinac nije bio njezin izdanak, što Stepinac nije bio njezin plod“. „Budući da je hrvatski narod najvećim dijelom katolički, micanjem Stepinca željelo se začepiti usta cijelom narodu, a dogodilo se upravo suprotno. Dogodilo se ono što mladi danas vole reći „kliknuli“ su na prvu. Stepinac i hrvatski narod „kliknuli“ su na prvu. Kao što je Stepinac prepoznao bilo hrvatskog naroda tako je i hrvatski narod prepoznao bilo kardinala Stepinca, a to bilo snažno je održavao na životu kardinal Franjo Kuharić svojim primjerom života i svojim propovijedima, a kasnije nastavio kardinal Bozanić“, istaknuo je biskup Petanjak.
U Svetištu i manjoj bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske 9. veljače je šibenski biskup u miru Ante Ivas predvodio misno slavlje i blagoslovio oltarnu sliku bl. Alojzija Stepinca, autorice akademske slikarice Iris Mihatov Miočić i relikvijar autora akademskog kipara Hrvoja Ljubića.
Biskup Ivas u propovijedi je podsjetio na to da je Stepinac dva puta hodočastio u Gospino svetište u Sinju, naglasivši: „Stepinac je opet kod Čudotvorne Gospe Sinjske, treći put i ostaje u Sinju“. ‘Na tvoju Riječ bacit ću mreže’, govorio je vjernički hrabro i neustrašivo i ustrajno svome narodu budio utemeljenu nadu da jedino Bog može napuniti mreže ‘života u izobilju.’ Govorio je to cijelim svojim životom, sve do osporavanja, do progona, do sramotne osude, do uzništva u Lepoglavi i Krašiću, do podmuklog trovanja, do mučeništva, do smrti, ali i do danas i za sve dane i godine buduće. ‘Stepinac mu je ime!’“, rekao je mons. Ivas, nastavivši: „Čini mi se, sestre i braćo kako nas blaženik i danas pita: ‘Znademo li mi današnji kršćani, mi Crkva u Hrvatskoj, ovdje u Sinju, u ovim okolnostima i izazovima, osobnim, društvenim, crkvenim i narodnim koja je naša kršćanska dužnost: ‘Budi volja tvoja’ kaže Krist. ‘Neka mi bude po Tvojoj riječi!‘ govori Gospa.
Jesmo li mi spremni vršiti Božju volju, dosljedno, do kraja? Toliko nam je to upravo danas krvavo potrebno! Dopuštamo li mi, ili se možda lako mirimo, da se u nama i među nama zatire ime Božje, njegova nazočnost, na poseban način u euharistiji i njegova volja u nama, njegovi zakoni, njegova ljubav, njegova Crkva? Mirimo li se da se u nama i među nama olako briše i čupa i ruši naš kršćanski i nacionalni identitet i iskon? Znademo li i imamo li hrabrosti odgovoriti na ta pitanja, ovdje pred likom Čudotvorne Gospe Sinjske i od danas pred slikom blaženog Alojzija?“
Hodočasničkim misnim slavljem na Gorici sv. Vlaha, koje je predvodio mons. Toma Lučić, a potom tradicionalnom ceremonijom ispred zborne crkve sv. Vlaha u Dubrovniku gdje je nagovor održao rektor i generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan, završena je 1053. festa zaštitnika Dubrovnika i Dubrovačke biskupije.
„Pogled iz druge milje“ nova je knjiga teologa i vjeroučitelja Nikole Kuzmičića koju je objavila „Kršćanska sadašnjost“. Autor se dotiče aktualnih problema i izazova današnjice, kako u Hrvatskoj tako i globalno, s posebnim naglaskom na situaciju unutar Crkve“. „Pogled iz druge milje“ Ulomci katoličkoga putovanja se može promatrati kao svojevrsni „vjeronaučni udžbenik“, ali nije namijenjen samo djeci – on je prilagođen čitateljima svih uzrasta, od mladih do starijih, vjernika i nevjernika, stoji u priopćenju nakladnika.
