艩esta nedjelja kroz godinu. Rije膷 Bo啪ju tuma膷i pre膷. Ivan Luki膰
pre膷. Ivan Luki膰
Bra膰o i sestre!
Poruka Radosne vijesti nada je svim ljudima! Bo啪ja Rije膷 doti膷e i ozdravlja svakoga koji je otvoren da je u 膷isto膰i srca i s dobrom nakanom primi. U doticaju s Bo啪jom Rije膷i otkriva se na拧a misao, na拧e mi拧ljenje, koje u mnogim slu膷ajevima nije jednako Bo啪jem. Tako mo啪emo osje膰ati da je i s bla啪enstvima koja Isus nabraja. Ali ni拧ta tu ne treba biti 膷udno jer bla啪enstva su proglas Bo啪jega Kraljevstva, a ne ovoga svijeta. Tko prihva膰a te rije膷i, zaista je sposoban prihvatiti Kraljevstvo Bo啪je.
Isus svojim 啪ivotom konkretno pokazuje stvarnost i istinu Kraljevstva Bo啪jega. Kada se zagledamo dobro u Isusov 啪ivot na zemlji, tekst bla啪enstava postaje nam jasan. Spomenimo se samo kraja njegova 啪ivota na zemlji. Bla啪eni mi jer je Bog radio u na拧u korist, a ne u svoju. I bla啪eni 膰e biti svaki onaj koji bude sebe prepoznao u Isusu Kristu, u njegovoj ljubavi koja se u punini o膷itovala na kri啪u.
Bla啪enstva su za nas dar milosr膽a! Jednostavno, bla啪enstva samo potvr膽uju ono 拧to je toliko puta re膷eno u evan膽elju: bez Boga ne mo啪emo u膷initi ni拧ta. Bez Boga nema spasenja, bez Boga nema smisla, bez Boga nema 啪ivota vje膷noga. Zato blago onima koji kroz svoj 啪ivot, u svakome danu i trenutku svoga 啪ivota mogu u vjeri prepoznati i dotaknuti Boga. Jer u Njemu osje膰aju olak拧anje, po Njemu do啪ivljavaju spasenje i od Njega se nadaju vje膷noj radosti u Kraljevstvu nebeskom.
Taj osje膰aj i istina da je jedino u Bogu sve, da je jedini on va啪an u pogledu ovozemaljskog i vje膷nog 啪ivota jo拧 se vi拧e poja膷ava u recima nakon bla啪enstava koji zapo膷inju rije膷ima 'jao vama'. Tu jo拧 bolje dolazi do izra啪aja sredi拧nja misao bla啪enstava. Jao onima koji se uzdaju sami u sebe, jao onima koji misle da su sami prona拧li utjehu i zadovoljstvo, jao onima koji se u 啪ivotu uzdaju u svoju snagu i mudrost. Jao onima koji ne misle na one koji pla膷u, gladuju, bolesni su, sami, zatvoreni, povrije膽eni, ostavljeni鈥� Jao svima onima koji svoje o膷i i svoje srce zadr啪avaju samo na onome 拧to je prolazno, u 膷emu 膰e na膰i svoj mir kada do膽e kraj.
Va啪no je ono 拧to se doga膽a u srcu, va啪no je da si prona拧ao Isusa i u njemu svoje sve. Va啪no je da ti je srce ispunjeno ljubavlju, da si ga u slobodi otvorio Bogu i 膷ovjeku. Va啪no je da ti vjera bude velika da Isusa mo啪e拧 svakoga trenutka dotaknuti i osjetiti njegov dodir. Va啪no je da to 拧to osje膰a拧 i 啪ivi拧 s Isusom zna拧 s drugima podijeliti.
Va啪no je da na 啪ivotnom putu budemo hodo膷asnici nade koja ne posti膽uje jer ljubav je Bo啪ja razlivena u srcima na拧im po Duhu Svetome koji nam je dan (usp. Rim 5,5).
