Hodočasnikova ispovijest: O životu i značenju sv. Ignacija Lojolskoga (IX)
p. Luka Ilić SJ
U prošloj smo se emisiji usredotočili na temeljne značajke ignacijevske duhovnosti. Govorili smo o tome da je čovjek pozvan upoznati i ljubiti Boga, a u tome mu mogu pomoći i stvorenja koja ga okružuju jer kao što sv. Ignacije navodi u jednome od svojih pisama, „njegovo Božansko Veličanstvo zaista jest u svemu po svojoj prisutnosti, moći i biti“ (Pismo 240). Međutim, ako se navežemo na ta stvorenja i ako ih neuredno koristimo, mogu nam postati prepreka u odnosu s Bogom i bližnjima. Stoga je potrebno služiti se stvarima toliko koliko nam pomažu postići svrhu za koju smo stvoreni, a odbaciti ih toliko koliko nam u tome odmažu. Osim toga, pozvani smo rasti u nenavezanosti, slobodi ili, kako se u ignacijevskoj tradiciji kaže, indiferentnosti da bismo mogli birati ono što nam š pomaže upoznati i uzljubiti Boga.
Prije dvije emisije promotrili smo duhovne vježbe u duhu sv. Ignacija Lojolskoga i vidjeli da im je cilj „da čovjek samoga sebe pobijedi i svoj život uredi ne dajući se voditi ni od kakva nagnuća koje bi bilo neuredno“ (DV 1). Riječ je o tome da čovjek, uz Božju pomoć, postigne ne samo nenavezanost ili slobodu od stvari, već i slobodu za š ili magis, koja ga vodi k napretku u prijateljstvu s Bogom te do toga da gori i izgori u ljubavi prema Bogu i bližnjima. U kontekstu duhovnih vježbi govorili smo i o tzv. Razmatranju kako da postignemo ljubav. Promatrajući svijet oko sebe i vlastiti život, uočavamo koliko Bog čini za nas, što nas potiče na zahvalnost Onomu koji nas neizmjerno ljubi i koji nam je darovao sve te darove.
Egzamen: Molitva koja mijenja život
Međutim, postoji li način da zahvalnost i ljubav prema Bogu njegujemo ne samo tijekom duhovnih vježbi već i u našoj svakodnevici? Da, postoji. Riječ je o molitvi koju sv. Ignacije Lojolski predlaže u svojoj knjižici Duhovnih vježbi i kojom, uz Božju pomoć, razvijamo svijest o Njegovoj prisutnosti u našemu svakodnevnom životu.
Nekoć se ova molitva nazivala ignacijevskim ispitom savjesti, no izraz ispit savjesti također označava pripravu za ispovijed, pri čemu se savjest ispituje u svjetlu Božjih i crkvenih zapovijedi te stožernih i bogoslovnih kreposti. Kako bi se izbjegla ta terminološka nejasnoća, neki su koristili izraze ispit svjesnosti ili osvrt, no u posljednje se vrijeme ustalio naziv egzamen.
No zašto bismo trebali redovito obavljati egzamen? Zašto je sv. Franjo Ksaverski u jednome pismu svoga subrata Gašpara Baertza potaknuo da bi egzamen trebao moliti dvaput dnevno, ili barem jednom dnevno, neovisno o okolnostima u kojima se nalazio? Zašto neki tvrde da molitva egzamena mijenja život?
Tražiti i nalaziti Boga u svim stvarima
Više smo puta dosada naglasili da je Bog prisutan u svome stvorenju. On je stvorio sve, uzdržava sve i daje svakomu stvorenju moć djelovanja. Ako je, dakle, istina da je Bog na intiman način prisutan u svome stvorenju (usp. DV 235), to znači da Ga možemo pronaći ne samo u molitvi krunice, meditaciji, kontemplaciji, klanjanju ili svetoj misi već i u svakodnevnome iskustvu.
Boga možemo otkriti u svemu i svuda oko nas: u ljepoti prirode, u drugim ljudima, u susretima i razgovorima, u šetnji šumom, planinarenju, dok pijemo kavu ili čaj, dok peglamo, kuhamo ili čistimo, dok popravljamo automobil, cijepamo drva ili kopamo u vrtu. Ukratko, možemo Ga pronaći u svemu što vidimo, kušamo, čujemo, razumijemo i činimo.
Prema tome, Bog je prisutan u našoj svakodnevici, u različitim kontekstima i situacijama našega života, pa čak i u onome što možda smatramo banalnim. Antun Branko Šimić savršeno izražava taj ignacijevski moto „tražiti i nalaziti Boga u svim stvarima“ u svojoj pjesmi Nađeni Bog.
Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se miso, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku
Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne
Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti
K tomu, druga božanska osoba utjelovila se i prebivala među nama, ušla je u ljudsku povijest iz ljubavi prema nama, radi nas i našega spasenja. Time nam Bog pokazuje da se osobno zanima za nas i za ono što proživljavamo. Kao što Jim Manney u svojoj knjizi Egzamen: Jednostavna molitva koja mijenja život 辱š:
„Ništa u našemu životu nije toliko beznačajno da ne zaslužuje Božju pažnju. Naprotiv, oni zemaljski, svakodnevni i jednolični dijelovi naših života daju dubinu i teksturu našemu odnosu s Bogom. Pranje prozora i pripremanje večere jednako su važni kao dan mature – ako je to dio našega ljudskog iskustva, Bog je tamo“ (Egzamen, str. 18).
Sve nam ovo pokazuje da nam Bog govori i očituje svoju prisutnost kroz naše iskustvo, unutarnje pokrete i osjećaje. Egzamen tako predstavlja metodu i stav koji nam pomaže otkriti Božju prisutnost u našemu svakodnevnom životu.
K tomu, pomaže nam njegovati zahvalnost jer shvaćamo da sve što imamo i sve što smo postigli u konačnici dugujemo Bogu. Uz to, potiče nas na ljubav prema Bogu, koji nam svakodnevno iskazuje svoju neizmjernu ljubav kroz ljude i stvari s kojima se susrećemo.
Također nam pomaže njegovati nadu, jer otkrivamo da nas Bog nije napustio niti će nas napustiti, da nije povukao svoja obećanja, već da je uz nas svakodnevno, bez obzira na to jesu li stvari lake ili teške. Bog je s nama u dobru i zlu, u smijehu i plaču, u radosti i žalosti. Naposljetku, egzamen nam ukazuje na sjene u našemu životu – navezanosti, grijehe i mane, odnosno na ona područja koja još nisu obasjana Božjim svjetlom, pročišćena i preobražena.
Kako moliti egzamen?
Dosada smo mnogo govorili o tome što je egzamen i zašto ga moliti. No kako se egzamen moli? Koliko dugo i koliko često?
Prvo, što se učestalosti tiče, sveti Ignacije preporučio je svojoj subraći da egzamen mole dvaput dnevno: usred dana i na njegovu završetku. Za one koji nisu isusovci, ako ste u mogućnosti, molite ga i vi dva puta dnevno, no u svakome slučaju, važno je barem na kraju dana, zajedno s Bogom, osvrnuti se na to gdje smo Ga toga dana prepoznali i susreli. Što se pak trajanja tiče, egzamen obično traje između 10 i 15 minuta.
Konačno, kada je riječ o tome kako moliti egzamen, ovdje ću predstaviti verziju koju možemo pronaći u ranije spomenutoj knjizi Jima Manneya:
1. Traži Boga za svjetlost. Želim sagledati dan ne samo svojim nego i Božjim očima.
2. Zahvali. Dan koji sam upravo proživio / proživjela Božji je dar. Zahvalit ću Bogu na njemu.
3. Pregledaj dan. Pažljivo ću vođen / vođena Duhom Svetim gledati na upravo okončan dan da prepoznam gdje je bio Bog danas.
4. Suoči se sa svojim manama. Suočit ću se s onim što je loše u mome životu i u meni.
5. Razmišljaj o sljedećemu danu. Pitat ću se: gdje trebam Boga u danu koji dolazi?
Sveti Ignacije u Duhovnim vježbama napominje da „[n]e zasićuje … i ne zadovoljava dušu obilje znanja, već unutarnje kušanje i proživljavanje stvari“ (DV 2). Sada kada smo naučili što je egzamen, nemojmo se zadovoljiti samo sa znanjem o toj molitvi, već se odvažimo moliti egzamen koji nam pomaže otkrivati i prepoznavati Boga u našemu svakodnevnom iskustvu.