杏MAP导航

p. Luka Ili膰 SJ

U prethodnoj smo se emisiji upoznali s duhovnim vje啪bama sv. Ignacija Lojolskoga, kroz koje nas Bog 啪eli osloboditi od svega 拧to nas udaljuje od Njega, kako bi nam darovao slobodu za ljubav 鈥� slobodu koja 膰e nas potaknuti da gorimo i izgorimo za Boga i bli啪nje. U ovome 膰emo pak nastavku malo pobli啪e promotriti ignacijevsku duhovnost i neke njezine temeljne zna膷ajke. Pitamo se: koliko je ta duhovnost danas relevantna? Kako nam mo啪e pomo膰i da rastemo u ljubavi prema Bogu i bli啪njemu?

Na膷elo i temelj ignacijevske duhovnosti

Za po膷etak nam je potrebno 膷vrsto Na膷elo i temelj, s kojim smo se ve膰 susreli dok smo govorili o Ignacijevim duhovnim vje啪bama. Naime, u tome kratkom tekstu sadr啪ane su temeljne zna膷ajke ignacijevske duhovnosti. Zato je va啪no uvijek iznova vra膰ati se tomu tekstu kako bismo dublje pronikli u bogatstvo koje nosi. Sveti Ignacije pi拧e:

鈥災宱vjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga 拧tuje, da mu slu啪i i da tako spasi svoju du拧u, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi 膷ovjeka, da mu budu od pomo膰i da postigne svrhu za koju je stvoren. Odatle slijedi da se 膷ovjek smije njima poslu啪iti toliko koliko ga podupiru u njegovu odre膽enju, a toliko treba da ih se otrese koliko ga u tome prije膷e. Stoga je potrebno da se u膷inimo neopredijeljenima prema svim stvorovima u svemu onom 拧to je prepu拧teno izboru na拧e slobodne volje i nije zabranjeno, tako da, 拧to se nas ti膷e, ne volimo zdravlje 惫颈拧别 od bolesti, bogatstvo 惫颈拧别 od siroma拧tva, 膷ast 惫颈拧别 od sramote, dug 啪ivot 惫颈拧别 od kratka 啪ivota, pa tako i u svemu ostalom, 啪ele膰i i biraju膰i jedino ono 拧to nas 惫颈拧别 dovodi k svrsi za koju smo stvoreni鈥� (DV 23).

Iz Na膷ela i temelja razvidno je da pobjeda nad samim sobom i ure膽ivanje vlastitoga 啪ivota nisu cilj samima sebi, ve膰 slu啪e tomu da 膷ovjek postane spremniji odgovoriti na svrhu za koju je stvoren 鈥� upoznati i ljubiti Boga.

Stvorenje upu膰uje na Boga

Me膽utim, kako bi 膷ovjek ostvario taj svoj kona膷ni cilj, potrebno je imati ispravan odnos ne samo sa Stvoriteljem ve膰 i sa stvorenjima. Sveti Ignacije napominje da su 鈥瀘stale stvari na zemlji stvorene radi 膷ovjeka, da mu budu od pomo膰i da postigne svrhu za koju je stvoren鈥�. Stvorenja nisu tu slu膷ajno, nego ih je Bog stvorio kako bi o膷itovala Njegovu dobrotu i slavu te kako bi pomogla 膷ovjeku spoznati i uzljubiti Boga. Otkrivamo tako da stvorenja upu膰uju na Onoga koji ih je stvorio, odr啪ava u postojanju i daje im mo膰 djelovanja.

Ako je Bog na intiman na膷in prisutan u svome stvorenju (usp. DV 235), tada ga mo啪emo otkriti svuda oko nas: u ljepoti prirode, u drugim ljudima, u susretima i razgovorima, u 拧etnjama, te u svemu 拧to vidimo, ku拧amo, 膷ujemo, razumijemo i 膷inimo. Ignacije nas stoga poziva da 鈥瀟ra啪imo i pronalazimo Boga u svim stvarima鈥�.

Promatraju膰i tako svijet oko nas otkrivamo da taj isti svijet odra啪ava Bo啪ju dobrotu i ljubav, a i nas je same Bog stvorio i otkupio. Ignacije u duhovnim vje啪bama poziva svakoga pojedinog od nas da promi拧ljamo o tome kako nam je Bog dao da postojimo, 啪ivimo, osje膰amo i mislimo. Isto nas je tako u膷inio svojim hramom, stvoriv拧i nas na sliku i priliku svoga Bo啪anskog Veli膷anstva (usp. DV 235).

Razmatranje o svemu tome poti膷e nas na zahvalnost. Njoj pak nasuprot je nezahvalnost koju sv. Ignacije naziva jednim od najte啪ih grijeha jer predstavlja 鈥瀦aborav primljenih milosti, dobro膷instava i blagoslova. Kao takva je uzrok, po膷elo i izvor svih grijeha i nevolja鈥� (Pismo 55). No kako njegovati zahvalnost, a izbje膰i nezahvalnost? To posti啪emo obavljanjem svakodnevnoga egzamena (usp. DV 43). U toj molitvi gledamo na pro啪ivljeni dan i uz Bo啪ju pomo膰 nastojimo otkriti u kojim je to iskustvima, susretima, osobama i stvarima bio Bog te mu zahvaljujemo na Njegovim dobro膷instvima.

Odbaciti ono 拧to me udaljuje od Boga

Sve 拧to postoji na svijetu upu膰uje na Bo啪ju dobrotu i ljubav i poti膷e nas na ljubav punu zahvalnosti prema Bogu, ali sv. Ignacije upozorava da neuredna i neodgovorna upotreba stvari mo啪e postati prepreka na拧emu kona膷nom cilju. Time dolazimo do Ignacijeva na膷ela tantum-quantum (hrv. toliko-koliko). Prema tome na膷elu, 膷ovjek se smije poslu啪iti stvarima toliko koliko ga podupiru u njegovu odre膽enju, a toliko treba da ih se otrese koliko ga u tome prije膷e.

Primjerice, internet mo啪e biti koristan alat za na拧 posao ili apostolat, ali njegova neuredna i pretjerana upotreba mo啪e 拧tetiti nama samima, na拧im odnosima i na拧emu duhovnom 啪ivotu jer vrijeme koje bismo mogli provesti dru啪e膰i se s prijateljima i obitelji ili u molitvi provodimo na internetu. Ignacije nas 啪eli nau膷iti koristiti stvari toliko koliko nam poma啪u u ostvarenju na拧e svrhe, a otresti ih se ako nas odvode od na拧ega cilja.

Razlu膷ivanje duhova

No kako otkriti 拧to nas 惫颈拧别 pribli啪ava ili udaljava od Boga? Ignacijev odgovor le啪i u razlu膷ivanju duhova. Promatranjem na拧ih unutarnjih duhovnih pokreta mo啪emo prepoznati koja iskustva ili pona拧anja u nama izazivaju konzolaciju ili duhovnu utjehu, odnosno 拧to nas vodi prema Bogu, a koja iskustva ili pona拧anja donose dezolaciju ili duhovnu suho膰u, tj. 拧to nas udaljava od Njega.

Pitamo se tako 拧to nas, s jedne strane, poti膷e na ve膰u ljubav prema Bogu, 拧to nas vodi prema ve膰oj nutarnjoj slobodi, nutarnjemu veselju i miru, 拧to nas 惫颈拧别 privla膷i k bo啪anskim stvarima i na rad oko spasenja vlastite du拧e i spasenja drugih ljudi; a s druge strane, 拧to nas vodi u zamra膷enost du拧e, nutarnji nemir, pobude na niske i zemaljske stvari, 拧to nas poti膷e na nepouzdanje, bezna膽e, nedostatak ljubavi, mlakost i 啪alost (usp. DV 316鈥�317). Drugim rije膷ima, 拧to nas vodi u 啪ivot, a 拧to u smrt?

Sloboda od i sloboda za

Iz onoga 拧to smo dosada rekli mo啪e se naslutiti da je za sv. Ignacija pitanje unutarnje slobode ili indiferentnosti temeljno. Na拧a nas vjera u膷i da su sva stvorenja dobra jer ih je Bog, koji je sama dobrota, stvorio i htio, ali na拧 odnos prema njima mo啪e biti bilo uredan bilo neuredan. Pozvani smo njegovati uredan odnos prema stvorenjima, 拧to uklju膷uje stav nutarnje neopredijeljenosti prema njima. To nipo拧to ne zna膷i ravnodu拧nost, ve膰 unutarnju slobodu ili nenavezanost, koja nam omogu膰uje da ne postanemo robovi stvorenih stvari, uklju膷uju膰i zdravlje, bogatstvo, ugled i dug 啪ivot.

Sveti nas Ignacije tako poziva da budemo slobodni, ali ta sloboda nije svrha samoj sebi. Radije, ta sloboda od prisno je povezana sa slobodom za. Rije膷 je o tome da nadi膽emo 啪ivotarenje u mediokritetu, bezvoljnosti, tromosti i nezainteresiranosti te da otkrijemo neizmjernu dobrotu i ljepotu Boga, koji nas je stvorio iz ljubavi i 啪eli da 啪ivimo dostojanstvo i slobodu djece Bo啪je. Time dolazimo do Ignacijeva magisa 鈥� te啪nje za 鈥灡咕迸”疴�� 鈥� koji nas poziva da tra啪imo ono 拧to nas 惫颈拧别 poti膷e na rast u ljubavi prema Bogu i bli啪njima, ono 拧to nam 惫颈拧别 poma啪e njegovati ispravan odnos prema stvorenjima i ono 拧to nas 惫颈拧别 pribli啪ava svrsi za koju smo stvoreni 鈥� dioni拧tvu u bo啪anskome dobru.

U sljede膰oj, posljednjoj emisiji na拧ega serijala podrobnije 膰emo istra啪iti ranije spomenuti egzamen. Pitat 膰emo se kako tra啪iti i nalaziti Boga u svakodnevici te kako njegovati stav zahvalnosti prema Njemu.