杏MAP导航

fra Lucijan Zeljko

Evan膽elist nam Ivan u svom Proslovu donosi hvalospjev u 膷ast Krista. Kroz pjesni膷ki stil evan膽elist pi拧e o Kristu kao vje膷noj Bo啪joj Rije膷i (Logosu). U sredini Proslova pisac nam donosi govor o Kristovoj prisutnosti na svijetu. Naslov Svjetlo istinsko opisuje u sebi vje膷nu zada膰u. Krist daruje ljudima 啪ivot koje je autenti膷no svjetlo za ljude. Mo啪emo re膰i da govorom o svijetu pisac donosi povijesnu dimenziju. U konkretnoj stvarnosti, u povijesnom doga膽anju doga膽a se utjelovljenje Rije膷i koju ljudi ne poznaju. Nekoliko redaka poslije pisac zao拧trava svoju misao. Donesen je potpuni paradoks: 鈥濳 svojima do膽e i njegovi ga ne primi拧e鈥�.

Biti s Gospodinom, a ne upoznati ga predstavlja prije svega stav zatvorenosti prema sr啪i onoga 拧to Bog jest. Ovdje evan膽elist rije膷ima svojim smjera na Izrael. Toliki proroci navije拧tali su spasenje, toliko puta Bog je bio uz narod i izbavio ih od propasti. Ovakav stav zatvorenosti ni nas ne zaobilazi. Trebamo tra啪iti bitno usmjerenje svoga 啪ivota. Vjerovati za kr拧膰anina ne zna膷i samo ne拧to smatrati istinitim, nego u bitnom ozna膷ava usmjerenje 啪ivota prema toj istini. Vjera po膷iva na dobrovoljnoj objavi Boga 膷ovjeku, na slobodnom o膷itovanju Boga ljudima. Vjera je puno vi拧e nego spoznaja Boga. Prava vjera u sebi gaji element susreta s Rije膷ju.

Isus jasno obe膰ava da oni koji ga primi拧e dobivaju mo膰 da postanu djeca Bo啪ja. Ovakav dar prije svega ima u sebi dimenziju odgovornosti. Od evan膽elista dobivamo jasan preduvjet, prihva膰anje Logosa koji dolazi od Boga doga膽a se u vjeri. Vjerovati u njegovo ime ima za cilj prihvatiti Isusovu osobu u punini. U daljnjem retku kao preduvjet stavlja se u suprotnost ro膽enje od Boga i tjelesno ro膽enje. Ro膽enje od Boga je 膷in Duha Bo啪jega koje za 膷ovjeka ostaje tajna. Ivan ovdje misli na kr拧tenje kao 膷in ra膽anja.

Rije膷ima 鈥濱 Rije膷 tijelom postade i nastani se me膽u nama鈥� Proslov dosti啪e svoj vrhunac. Tu se na poseban na膷in isti膷e paradoksalnost u kojoj bo啪anski Logos ulazi u svijet uzimaju膰i ljudsko tijelo. Ono polazi拧te za ovakav povijesni dolazak Logosa sa啪et je u jasnoj i kratkoj formulaciji: 鈥濨og je ljubav鈥�(1Iv 4,8). U smrti na kri啪u vidimo vrhunac okretanja Boga protiv samog sebe, on se daje da bi pridignuo i spasio gre拧nog i palog 膷ovjeka.(usp. Benedikt XVI., Deus caritas est, br.12.) Utjelovljenje bo啪anskog Logosa predstavlja preokret za 膷ovje膷anstvo u cjelini. Krist na poseban na膷in otvara eshatolo拧ku mogu膰nost spasenja. Po膰i za Kristom ima za cilj biti dionikom milosti i istine po onom koji je pun milosti i istine. Onima 拧to u njega vjeruju Krist obe膰ava puninu darova.