Druga nedjelja po Bo?i?u. Rije? Bo?ju tuma?i fra Lucijan Zeljko
fra Lucijan Zeljko
Evan?elist nam Ivan u svom Proslovu donosi hvalospjev u ?ast Krista. Kroz pjesni?ki stil evan?elist pi?e o Kristu kao vje?noj Bo?joj Rije?i (Logosu). U sredini Proslova pisac nam donosi govor o Kristovoj prisutnosti na svijetu. Naslov Svjetlo istinsko opisuje u sebi vje?nu zada?u. Krist daruje ljudima ?ivot koje je autenti?no svjetlo za ljude. Mo?emo re?i da govorom o svijetu pisac donosi povijesnu dimenziju. U konkretnoj stvarnosti, u povijesnom doga?anju doga?a se utjelovljenje Rije?i koju ljudi ne poznaju. Nekoliko redaka poslije pisac zao?trava svoju misao. Donesen je potpuni paradoks: ?K svojima do?e i njegovi ga ne primi?e“.
Biti s Gospodinom, a ne upoznati ga predstavlja prije svega stav zatvorenosti prema sr?i onoga ?to Bog jest. Ovdje evan?elist rije?ima svojim smjera na Izrael. Toliki proroci navije?tali su spasenje, toliko puta Bog je bio uz narod i izbavio ih od propasti. Ovakav stav zatvorenosti ni nas ne zaobilazi. Trebamo tra?iti bitno usmjerenje svoga ?ivota. Vjerovati za kr??anina ne zna?i samo ne?to smatrati istinitim, nego u bitnom ozna?ava usmjerenje ?ivota prema toj istini. Vjera po?iva na dobrovoljnoj objavi Boga ?ovjeku, na slobodnom o?itovanju Boga ljudima. Vjera je puno vi?e nego spoznaja Boga. Prava vjera u sebi gaji element susreta s Rije?ju.
Isus jasno obe?ava da oni koji ga primi?e dobivaju mo? da postanu djeca Bo?ja. Ovakav dar prije svega ima u sebi dimenziju odgovornosti. Od evan?elista dobivamo jasan preduvjet, prihva?anje Logosa koji dolazi od Boga doga?a se u vjeri. Vjerovati u njegovo ime ima za cilj prihvatiti Isusovu osobu u punini. U daljnjem retku kao preduvjet stavlja se u suprotnost ro?enje od Boga i tjelesno ro?enje. Ro?enje od Boga je ?in Duha Bo?jega koje za ?ovjeka ostaje tajna. Ivan ovdje misli na kr?tenje kao ?in ra?anja.
Rije?ima ?I Rije? tijelom postade i nastani se me?u nama“ Proslov dosti?e svoj vrhunac. Tu se na poseban na?in isti?e paradoksalnost u kojoj bo?anski Logos ulazi u svijet uzimaju?i ljudsko tijelo. Ono polazi?te za ovakav povijesni dolazak Logosa sa?et je u jasnoj i kratkoj formulaciji: ?Bog je ljubav“(1Iv 4,8). U smrti na kri?u vidimo vrhunac okretanja Boga protiv samog sebe, on se daje da bi pridignuo i spasio gre?nog i palog ?ovjeka.(usp. Benedikt XVI., Deus caritas est, br.12.) Utjelovljenje bo?anskog Logosa predstavlja preokret za ?ovje?anstvo u cjelini. Krist na poseban na?in otvara eshatolo?ku mogu?nost spasenja. Po?i za Kristom ima za cilj biti dionikom milosti i istine po onom koji je pun milosti i istine. Onima ?to u njega vjeruju Krist obe?ava puninu darova.
