Svetkovina Sveta tri kralja
Marito Mihovil Letica
Sutra, 6. sije?nja, proslavit ?emo blagdan Sveta tri kralja, kojemu je jo? naziv i Bogojavljenje, a u ju?nim hrvatskim krajevima i Vodokr??e. Prisjetimo se u tome pogledu izreke, koju pripisujemo svetomu Augustinu, a ka?e da se “Novi zavjet u Starome skriva, a Stari u Novome otkriva”. U knjizi proroka Izaije ?itamo stihove: “K tvojoj svjetlosti kora?aju narodi, / i kraljevi k istoku tvoga sjaja”, a nakon nekoliko stihova prorok se nastavlja obra?ati Jeruzalemu, odnosno svojemu narodu, ovim rije?ima: “Mno?tvo deva prekrit ?e te, / jednogrbe deve iz Midjana i Efe. / Svi ?e iz ?ebe do?i / donose?i zlato i tamjan / i hvale Jahvi pjevaju?i” (Iz 60,1; 60,6). O doga?aju koji poznajemo kao “Poklonstvo kraljeva” ili “Poklonstvo mudraca” ?itamo u “Evan?elju po Mateju” ove retke: “Kad se Isus rodio u Betlehemu Judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojavi?e u Jeruzalemu raspituju?i se: ‘Gdje je taj novoro?eni kralj ?idovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se do?osmo pokloniti’” (Mt 2,1-2).
Primijetimo da Matej umjesto “kraljevi” rabi izraz “mudraci”. U gr?kome izvorniku nalazimo vi?ezna?an izraz “magos”, koji mo?e zna?iti ‘mudrac’, ‘u?enjak’, ‘sve?enik’, ‘vjerski propovjednik’, ali tako?er ‘?arobnjak’, ‘zvjezdoznanac ili astrolog’ i tomu sli?no. Po svoj prilici to bijahu zvjezdoznanci koji na neki na?in do?o?e u dodir sa ?idovskim mesijanizmom. Ne zna se sa sigurno??u odakle su dospjeli; bibli?ari i povjesni?ari tuma?e da su njihove postojbine mogle biti Arabija, Mezopotamija ili znatno dalja Indija. Ne samo u Mateja nego nigdje u Svetome pismu nisu spomenuti kao kraljevi, niti se tamo ka?e da su njihova imena Ga?par, Melkior i Baltazar. ?ini se vrlo vjerojatnim da su kraljevima nazvani pod utjecajem proroka Izaije, koji, kako smo ?uli, govora?e o kraljevima koji kora?aju “k istoku tvoga sjaja”.
Potrebno je ne?to re?i o darovima ?to ih mudraci, poznati pod nazivom “tri kralja”, donije?e Isusu. Prije svega treba napomenuti da se “mir” iz pjesme “Tri kralja jahahu” ne odnosi na neko stanje bez sukoba i rata, na nekakav svjetski mir i sli?no, nego na biljku mirtu ili smirnu. Va?no je k tomu ukazati na simboliku triju darova ?to ih donije?e mudri daronosci: mirta je darovana djete?cu Isusu kao ?ovjeku; aromati?na smola tamjan ili, hrvatski re?eno, “kâd”, darovana je Isusu kao Bogu; a zlato je Isus dobio kao Kralj.
Naj?e??e se tuma?i i likovno prikazuje da su tri mudraca ili kralja razli?ite ?ivotne dobi (mladi?, zreo mu?karac i starac) te da su razli?itih rasa odnosno boje ko?e. Tako personificiraju razdobljâ ?ovjekova ?ivota te predstavljaju tri tada poznata kontinenta, cijelu “ekumenu”: Melkior Europu, Baltazar Afriku, Ga?par Aziju. Imena im nose sna?nu simboliku: najstarijemu, Melkioru, ime na hebrejskome zna?i ‘kralj svjetla’; ime “Baltazar” dolazi od asirskoga “Bel-tus-assar” ?to zna?i ‘bog ?titi njegov ?ivot’; a najmla?emu, Ga?paru, ime je dospjelo od perzijskoga “Kaspar” u zna?enju ‘?uvar blaga, rizni?ar’.
Tri mudraca ili kralja, ?to smjerno ja?u?i “s onih sun?anih stran’”, prevali?e velik put da bi se poklonili istinskomu Kralju kraljeva, Mesiji, koji je Put, Istina i ?ivot. Jer ?ovjek se Isus rodio, Krist Isus je ?ivio, Bogo?ovjek Isus podnio je muku, umro na kri?u i uskrsnuo za spasenje svih ljudi, svih naroda i rasa, za spasenje svega svijeta.
