Sveti Toma Akvinski, prezbiter i crkveni naučitelj
Marito Mihovil Letica
Počinjemo rečenicama što ih je sveti Toma Akvinski napisao u djelu “O biću i bîti” (“De ente et essentia”). Slušamo prijevod dominikanca Tome Vereša:
“Budući da se ono po čemu se neka stvar svrstava u svoj rod ili svoju vrstu označava definicijom koja pokazuje što je stvar, stoga filozofi izraz ‘bît’ (essentia) mijenjaju u izraz ‘štota’ (quidditas). A to je ono što Filozof često naziva ‘ono što bijaše biti’ (quod quid erat esse), to jest ono po čemu nešto posjeduje što-bitak.”
Primijetimo da Toma Akvinski spominje opću imenicu “filozofi”, ali i “Filozof”, kada ju piše velikim početnim “F”. Aristotela je Toma nazivao jednostavno “Filozof”, držeći ga vrhuncem znanja u svim pitanjima koja se dohvaćaju spoznaje prirode. Izvan Aristotela ostaju samo nadnaravna pitanja o Bogu, o Presvetome Trojstvu te drugim istinama i misterijima kršćanske vjere. Često se slikovito kaže da je Toma Akvinski “pokrstio Aristotela”, grčkoga filozofa koji je živio stoljećima prije pojave kršćanstva. Toma se utječe Aristotelu kako bi snažnim instrumentarijem njegove filozofije obrazložio učenje Crkve odnosno istine vjere. Budući da istina ne može proturječiti istini – uvjeren je Toma Akvinski – istine razuma ne mogu proturječiti istinama objave; razum biva podređen vjeri, služi joj i brani ju, dokazujući i učvršćujući vjerske istine.
Toma Akvinski bijaše izvrstan poznavatelj filozofske tradicije, nenadmašan sistematičar, graditelj velebnoga filozofskog sustava. Papa Ivan Pavao II. u enciklici “Vjera i razum” (“Fides et ratio”) posvećuje mu velik prostor. Ivan Pavao II. pritom se osvrće na papu Pavla VI. i njegove riječi da se ime svetoga Tome Akvinskoga “nalazi među pretečama od kojih potječe novi tijek filozofije i svih znanosti” (br. 43).
Toma Akvinski rođen je 28. siječnja 1225. u dvorcu Roccasecca kraj Aquina u Italiji. U mladićkoj dobi postao je dominikanac, unatoč protivljenju roditeljâ, koji nisu htjeli da plemićki sin stupi u prosjački red. Nadarenoga su mladića njegovi poglavari poslali na studij teologije i filozofije u Pariz i Köln, gdje mu je profesor bio Albert Veliki, također dominikanac i svetac. Toma Akvinski postao je profesor u Parizu, zatim na talijanskim sveučilištima u Orvietu, Viterbu i Rimu. Papa Grgur X. pozvao ga je, kao velikoga znalca, da sudjeluje na Drugome lionskom koncilu, ali Toma je na putu za Lyon umro, 7. ožujka 1274. u samostanu Fossa Nuova kraj Rima. Imao je 49 godina, u naponu intelektualne snage. Relikvije su mu prenesene u Toulouse u Francuskoj.
Kanoniziran je 1323. godine. Uz katolike slave ga anglikanci i evangelici. Godine 1567. proglašen je naučiteljem Katoličke Crkve te mu je dodijeljen naslov “Anđeoski naučitelj” (“Doctor Angelicus”), a 1879. njegova je teološka i filozofska misao – tomizam – priznata službenim učenjem Crkve. Za njega se nerijetko može čuti da je najučeniji svetac i najsvetiji učenjak.
Spomendan je svetoga Tome Akvinskoga 28. siječnja. Svojim intelektualizmom i predanošću Bogu zavrijedio je navlastitu svetost.
