杏MAP导航

Marito Mihovil Letica

Po?injemo re?enicama ?to ih je sveti Toma Akvinski napisao u djelu “O bi?u i bîti” (“De ente et essentia”). Slu?amo prijevod dominikanca Tome Vere?a:

“Budu?i da se ono po ?emu se neka stvar svrstava u svoj rod ili svoju vrstu ozna?ava definicijom koja pokazuje ?to je stvar, stoga filozofi izraz ‘bît’ (essentia) mijenjaju u izraz ‘?tota’ (quidditas). A to je ono ?to Filozof ?esto naziva ‘ono ?to bija?e biti’ (quod quid erat esse), to jest ono po ?emu ne?to posjeduje ?to-bitak.”

Primijetimo da Toma Akvinski spominje op?u imenicu “filozofi”, ali i “Filozof”, kada ju pi?e velikim po?etnim “F”. Aristotela je Toma nazivao jednostavno “Filozof”, dr?e?i ga vrhuncem znanja u svim pitanjima koja se dohva?aju spoznaje prirode. Izvan Aristotela ostaju samo nadnaravna pitanja o Bogu, o Presvetome Trojstvu te drugim istinama i misterijima kr??anske vjere. ?esto se slikovito ka?e da je Toma Akvinski “pokrstio Aristotela”, gr?koga filozofa koji je ?ivio stolje?ima prije pojave kr??anstva. Toma se utje?e Aristotelu kako bi sna?nim instrumentarijem njegove filozofije obrazlo?io u?enje Crkve odnosno istine vjere. Budu?i da istina ne mo?e proturje?iti istini – uvjeren je Toma Akvinski – istine razuma ne mogu proturje?iti istinama objave; razum biva podre?en vjeri, slu?i joj i brani ju, dokazuju?i i u?vr??uju?i vjerske istine.

Toma Akvinski bija?e izvrstan poznavatelj filozofske tradicije, nenadma?an sistemati?ar, graditelj velebnoga filozofskog sustava. Papa Ivan Pavao II. u enciklici “Vjera i razum” (“Fides et ratio”) posve?uje mu velik prostor. Ivan Pavao II. pritom se osvr?e na papu Pavla VI. i njegove rije?i da se ime svetoga Tome Akvinskoga “nalazi me?u prete?ama od kojih potje?e novi tijek filozofije i svih znanosti” (br. 43).

Toma Akvinski ro?en je 28. sije?nja 1225. u dvorcu Roccasecca kraj Aquina u Italiji. U mladi?koj dobi postao je dominikanac, unato? protivljenju roditeljâ, koji nisu htjeli da plemi?ki sin stupi u prosja?ki red. Nadarenoga su mladi?a njegovi poglavari poslali na studij teologije i filozofije u Pariz i Köln, gdje mu je profesor bio Albert Veliki, tako?er dominikanac i svetac. Toma Akvinski postao je profesor u Parizu, zatim na talijanskim sveu?ili?tima u Orvietu, Viterbu i Rimu. Papa Grgur X. pozvao ga je, kao velikoga znalca, da sudjeluje na Drugome lionskom koncilu, ali Toma je na putu za Lyon umro, 7. o?ujka 1274. u samostanu Fossa Nuova kraj Rima. Imao je 49 godina, u naponu intelektualne snage. Relikvije su mu prenesene u Toulouse u Francuskoj.

Kanoniziran je 1323. godine. Uz katolike slave ga anglikanci i evangelici. Godine 1567. progla?en je nau?iteljem Katoli?ke Crkve te mu je dodijeljen naslov “An?eoski nau?itelj” (“Doctor Angelicus”), a 1879. njegova je teolo?ka i filozofska misao – tomizam – priznata slu?benim u?enjem Crkve. Za njega se nerijetko mo?e ?uti da je naju?eniji svetac i najsvetiji u?enjak.

Spomendan je svetoga Tome Akvinskoga 28. sije?nja. Svojim intelektualizmom i predano??u Bogu zavrijedio je navlastitu svetost.