?esta op?a kongregacija. Dom Ogliari: Konklava treba biti otvorena slobodi Duha
Neka konklava ne bude ?zaklju?ano mjesto“ (kako ka?e sâm izraz), nego 'Cenakul' otvoren cijelom svijetu, u kojemu prevladava sloboda Duha koji pomla?uje, pro?i??uje, stvara – ?elja je koju je izrazio benediktinac opat bazilike svetoga Pavla izvan zidina, dom Donato Ogliari. On je, naime, danas, 29. travnja, u Novoj sinodskoj dvorani odr?ao po?etnu meditaciju ?este op?e kongregacije kardinala pristiglih u Rim povodom konklave koja ?e zapo?eti 7. svibnja i na kojoj ?e birati nasljednika pape Franje. Neka Duh Sveti bude glavni protagonist razgovorā, dinamikā, katkada dijalekti?kih, koje obilje?avaju svako ljudsko okupljanje, kako bi zapalio umove i rasvijetlio o?i za dobro Crkve i cijeloga svijeta – po?elio je opat.
Presudni trenutak za Crkvu
Na po?etku meditacije dom Ogliari je istaknuo kako je, u trenutku koji je tako bremenit posljedicama za Crkvu, kao ?to je izbor pape, potrebno ponovno sabrati du?u, um i srce oko osobe Isusa Krista; njega je, naime, Crkva pozvana navije?tati i svjedo?iti svijetu. Kad u sredi?tu poslanja ne bi bio Krist, Crkva bi bila samo hladna i sterilna institucija. Stoga je benediktinac potaknuo kardinale da se svakoga dana iznova oslanjaju na tu sigurnost, jer ?e samo tako biti mogu?e izbje?i da nas zahvate laskanja svijeta i laki putovi bijega koje nam on nudi. Neka Krist bude dah, kompas i polarna zvijezda Kardinalskoga zbora – dodao je dom Ogliari.
Budite otvoreni, hrabri i proro?ki
Opat bazilike svetoga Pavla izvan zidina istodobno je podsjetio koliko je va?no u?iti od Isusa blagost i poniznost, milosrdnu i suosje?ajnu ljubav. Tako ukorijenjena Crkva je, naime, otvorena, hrabra, proro?ka, zazire od nasilnih rije?i i gesta, te postaje glas onih koji nemaju glasa. Crkva ukorijenjena u Kristu – nastavio je – u?iteljica je bratstva, obilje?ena po?tovanjem, dijalogom, kulturom susreta i izgradnjom mostova, a ne zidova, kao ?to je uvijek poticao papa Franjo.
Nastavimo posve?ivati pozornost posljednjima u svijetu
Majka, a ne ma?eha, daleko od autoreferencijalnosti, spremna do?i do bra?e i sestara koji nisu dio nje, Crkva ukorijenjena u Kristu je ponajvi?e ona koja u sredi?te stavlja odba?ene, siroma?ne, razba?tinjene, posljednje. U tom se smislu dom Ogliari osvrnuo na 'teolo?ku kategoriju' koju je uveo pokojni papa Bergoglio, prema kojoj je siroma?tvo, prije nego ?to je sociolo?ki i eti?ki problem, ono je pitanje koje se odnosi na doktrinu. Zbog toga je benediktinac rekao kako je siguran da Crkva ne?e propustiti i dalje imati o?i i srce ?irom otvorene za posljednje na zemlji, sanjaju?i i o onomu ?to se ?ini nemogu?im.
Sinodski put: sudjelovanje i obnova
Poti?u?i potom prisutne da se podvrgnu ispitivanju Duha kako bi o?istili svoje srce od svega ?to se ne podudara s Kristovom misli, dom Ogliari je podsjetio na va?nost jedinstva i zajedni?tva Crkve, shva?enih kao pluralno jedinstvo i raznoliko zajedni?tvo, u kojima se u razli?itosti vidi mogu?nost za smjeran i dijalo?ki razgovor u svrhu tra?enja kreativnih putova za zajedni?ki hod.
U tom je smislu dom Ogliari potaknuo na plodonosno povezivanje Crkve kao hijerarhijske institucije i Crkve kao vjernikā laikā, obje bitne za izgradnju Crkve zajedni?tva. Iz te perspektive, sinodski hod ili proces mo?e u?initi djelotvornijim poslanje Crkve u dru?tvu.
Izazovi Crkve u svijetu
Velik dio meditacije dom Ogliari je potom posvetio izazovima Crkve u svijetu, osvr?u?i se na antropolo?ke promjene, bratoubila?ke ratove, autokracije i nacionalizme, postkapitalisti?ke liberalizme temeljene na ?istom profitu, devastaciju stvorenoga svijeta, rizike povezane s novim tehno-znanostima, migracije i nesposobnost politike da prona?e rje?enja koja po?tuju sveto na?elo prihvata i uklju?ivanja; pro?imaju?u i invazivnu sekularizaciju posebno zapadnih dru?tava. Sve su to raskri?ja – istaknuo je opat – pred kojima je Crkva pozvana i?i bez straha putem dijaloga, koji je papa Franjo intenzivirao na svim podru?jima, kao konstitutivni element crkvenoga poslanja.
Unutarnji izazovi Crkve
Dom Ogliari se osvrnuo i na izazove unutar Crkve, kao ?to su – kako je rekao – ?gnojna rana“ zlostavljanja, prorije?enost sve?eni?kih i redovni?kih zvanja, potraga za novim izra?avanjem dana?njega ?ovjeka, uloga ?ene, opasnost od klerikalizma i birokratizacije sve?eni?ke slu?be. To – dodao je – nije sterilno samosa?aljenje, nego ohrabrenje da se nikada ne zaboravi neizmjerno dobro koje Crkva ?ini diljem svijeta, pa i tamo gdje ispovijedanje kr??anske vjere uklju?uje progonstvo ili smrt. Stoga je potaknuo kardinale da, izme?u tolikih rana vide ?ivu prisutnost Uskrsloga koji prati svoju Crkvu i usred te?ko?a povijesti.
Strpljenje i nada
Dom Donato je potom Crkvu usporedio s lon?arskom radionicom, odnosno Gospodina s lon?arom. On, naime, oblikuje glinu kako bi stvorio ne?to lijepo i smisleno i svojim nas strpljivim radom u?i ustrajati, ne klonuti duhom, ne odustati pred neuspjesima. U kona?nici, kako je pou?avao papa Bergoglio, strpljenje je povezano s nadom. U tom vidiku – dodao je benediktinac – Crkva koja zna biti strpljiva, Crkva je koja se zna nadati, zanosno gledaju?i u budu?nost, iz koje Bog dolazi u susret ?ovje?anstvu.
Uzor svete Katarine Sijenske
Na kraju, u dan kada se slavi liturgijski spomen svete Katarine Sijenske, opat bazilike svetoga Pavla izvan zidina potaknuo je kardinale da se ugledaju na nju koja se – iz silne ljubavi prema Kristu – neumorno zauzimala za reformu i jedinstvo Crkve, za mir i za Papu.
(Vatican News - ip; aa)
