杏MAP导航

Kr??anski ?e svijet 20. svibnja obilje?iti 1700. obljetnicu po?etka Prvoga ekumenskog sabora, odr?anog u Niceji 325. godine. Iz njega je proizi?lo Vjerovanje koje je dopunjeno na Saboru u Carigradu 381. godine i koje je postalo iskaznica vjere u Isusa Krista koju ispovijeda Crkva.

Zbog toga je Me?unarodno teolo?ko povjerenstvo (ITC) odlu?ilo posvetiti dokument od gotovo sedamdeset stranica saboru koji je sazvao car Konstantin u Maloj Aziji, kako bi podsjetilo na njegovo temeljno zna?enje i istaknulo izvanredne resurse Vjerovanja, poti?u?i ih ponovno u perspektivi nove etape evangelizacije koju je Crkva pozvana ?ivjeti u sada?njoj promjeni epohe. Osim toga, i zato ?to se obljetnica obilje?ava tijekom Jubileja nade i podudara se sa zajedni?kim slavljem Uskrsa za sve kr??ane, na Istoku i na Zapadu.

Iz tih razloga dokument objavljen danas, u ?etvrtak 3. travnja, pod naslovom Isus Krist, Sin Bo?ji, Spasitelj – 1700. obljetnica Nicejskog ekumenskog sabora (325.-2025.), nije jednostavan tekst akademske teologije, ve? je zami?ljen kao sa?etak koji mo?e pratiti produbljivanje vjere i njezino svjedo?enje u ?ivotu kr??anske zajednice. ?tovi?e, u Niceji su prvi put jedinstvo i poslanje Crkve izra?eni na univerzalnoj razini (otuda i definicija ekumenskog sabora) u sinodskom obliku tog hoda koji joj je svojstven, postav?i tako i upori?na to?ka i nadahnu?e u sinodskom procesu u koji je danas uklju?ena Katoli?ka Crkva.

Ekumensko zna?enje

Prvo poglavlje, “Vjerovanje za spasenje: doksologija i teologija nicejske dogme” (br. 7-47), najsadr?ajnije je. Isti?u?i ekumensko zna?enje Nicejskoga Vjerovanja, tekst izra?ava nadu u zajedni?ki datum slavlja Uskrsa, koju je vi?e puta o?itovao i sâm papa Franjo. U vezi s tim, br. 43 u dokumentu isti?e kako je ova, 2025. godina, za sve kr??ane "neprocjenjiva prilika da istaknu kako je ono ?to nam je zajedni?ko mnogo ja?e od onoga ?to nas dijeli: svi zajedno, vjerujemo u trojstvenoga Boga, u Krista pravoga ?ovjeka i pravoga Boga, u spasenje u Isusu Kristu, prema Svetom pismu koje se ?ita u Crkvi i na poticaj Duha Svetoga. Zajedno, vjerujemo u Crkvu, kr?tenje, uskrsnu?e mrtvih i vje?ni ?ivot." Stoga – upozorava Me?unarodno teolo?ko povjerenstvo u tekstu pod br. 45 – ?razila?enje kr??ana ?to se ti?e najva?nijega blagdana njihova kalendara stvara pastoralne probleme unutar zajednica, toliko da dijeli obitelji i izaziva sablazan me?u nekr??anima, ?tete?i tako svjedo?enju evan?elja“.

"Vjerujemo kako krstimo; i molimo kao ?to vjerujemo"

Prihva?anje bogatstva Niceje nakon sedamnaest stolje?a vodi tako?er do shva?anja kako taj sabor hrani i vodi svakodnevni kr??anski ?ivot. Zbog toga drugo poglavlje, naslovljeno "Nicejsko Vjerovanje u ?ivotu vjernika" (br. 48-69), patristi?koga sadr?aja, istra?uje kako su liturgija i molitva oplo?ene u Crkvi nakon toga doga?aja koji je prekretnica u povijesti kr??anstva. ?Vjerujemo kako krstimo; i molimo kako vjerujemo" – podsje?a se u dokumentu, poti?u?i da se danas i uvijek crpi iz tog "izvora ?ive vode", ?iji je bogati dogmatski sadr?aj bio odlu?uju?i u utvr?ivanju kr??anskoga nauka. U tom smislu dokument razmatra prihva?anje Vjerovanja u liturgijskoj i sakramentalnoj praksi, u katehezi i propovijedanju, u molitvi i himnima iz IV. stolje?a.

Teolo?ki i crkveni doga?aj

Tre?e poglavlje, “Niceja kao teolo?ki i crkveni doga?aj” (br. 70-102), bavi se na?inom na koji Vjerovanje i Sabor “svjedo?e o istom doga?aju Isusa Krista, ?iji prodor u povijest nudi nevi?en pristup Bogu i uvodi preobrazbu ljudske misli” te kako su oni tako?er novost u na?inu na koji se Crkva ustrojava i ostvaruje svoje poslanje.

Sazvao ga je car kako bi rije?io lokalni spor koji se pro?irio na sve Crkve Isto?noga Rimskog Carstva i brojne Crkve Zapada – obja?njava se u dokumentu – prvi put su biskupi iz cijele Ekumene bili okupljeni na saboru. Njegova ispovijest vjere i njegove kanonske odluke progla?ene su normativnima za cijelu Crkvu. Ne?uveno zajedni?tvo i jedinstvo koje je u Crkvi potaknuo doga?aj Isusa Krista postaju vidljivi i djelotvorni na nov na?in strukturom univerzalnog opsega, a navje?taj Kristove radosne vijesti u svojoj neizmjernosti tako?er dobiva sredstvo autoriteta bez presedana” (usp. br. 101).

Vjera dostupna ?itavom Bo?jem narodu

Na kraju, u ?etvrtom i posljednjem poglavlju, pod naslovom “?uvati vjeru dostupnu cijelom Bo?jem narodu” (103-120), isti?u se “uvjeti vjerodostojnosti vjere ispovijedane u Niceji na stupnju fundamentalne teologije koja isti?e narav i identitet Crkve, budu?i da je ona autenti?ni tuma? normativne istine vjere preko U?iteljstva i ?uvar vjernika osobito najmanjih i najranjivijih”.

Prema rije?ima Me?unarodnoga teolo?kog povjerenstva, vjera koju je Isus propovijedao jednostavnima nije simplicisti?ka i kr??anstvo se nikada nije smatralo oblikom ezoterije za izabrane; naprotiv, Niceja, iako potaknuta Konstantinovom inicijativom, ?prekretnica je na dugom putu prema libertas Ecclesiae, koja je posvuda jamstvo za?tite vjere najranjivijih pred politi?kom mo?i“. Godine 325. op?e dobro Otkrivenja doista je stavljeno "na raspolaganje" svim vjernicima, kako potvr?uje katoli?ki nauk o nepogre?ivosti "in credendo" kr?tenoga naroda. Biskupi, iako imaju posebnu ulogu u definiranju vjere, ne mogu ju preuzeti ako nisu u crkvenom zajedni?tvu s ?itavim svetim Bo?jim narodom, tako dragim papi Franji.

Neprolazna aktualnost Prvoga ekumenskog sabora

Dolazimo tako do zaklju?aka dokumenta s hitnim pozivom da se svima navije?ta Isus, na?e spasenje danas, polaze?i od vjere izra?ene u Niceji u mnogostrukom zna?enju. Prije svega, trajna aktualnost tog Sabora i Vjerovanja koje je proizi?lo iz njega nalazi se u tomu da nastavimo dopu?tati da nas "zadivi Kristova neizmjernost, tako da svi mogu biti zadivljeni njime" i da "ponovno rasplamsamo vatru svoje ljubavi prema njemu" jer u Isusu istobitnom s Ocem... sâm se Bog zauvijek vezao za ?ovje?anstvo. Drugo, nalazi se u neignoriranju stvarnosti niti udaljavanju "od patnji i ?okova koji mu?e svijet i ?ini se da kompromitiraju svaku nadu", slu?aju?i tako?er kulturu i kulture. Tre?e, to zna?i biti ?posebno pa?ljivi prema najmanjoj bra?i i sestrama“, jer ?ti raspeti u povijesti Krist su me?u nama“, odnosno ?oni kojima su najpotrebniji nada i milost“, ali istodobno, poznaju?i patnje Raspetoga, oni su pak ?apostoli, u?itelji i evangelizatori bogatih i imu?nih“. Na kraju, to zna?i navije?tati, kao Crkva, odnosno "svjedo?enjem bratstva", pokazuju?i ??svijetu ?udesne stvari zbog kojih je ona, "jedna, sveta, katoli?ka i apostolska", "univerzalni sakrament spasenja", te istodobno ?iriti blago Svetoga pisma koje tuma?i Vjerovanje, bogatstvo molitve, liturgije i sakramenata koji proizlaze iz kr?tenja ispovijedanog u Niceji i svjetla U?iteljstva; uvijek s pogledom uprtim u Uskrsloga koji pobje?uje smrt i grijeh, a ne u protivnike, jer u vazmenom otajstvu nema gubitnika, osim eshatolo?koga gubitnika, Sotone.

Studijski dan o dokumentu Isus Krist, Sin Bo?ji, Spasitelj – 1700. obljetnica Nicejskoga ekumenskog sabora (325. – 2025.) odr?at ?e se 20. svibnja na Papinskom sveu?ili?tu Urbaniana uz prisutnost teologa koji su sudjelovali u izradi dokumenta te drugih stru?njaka iz tog podru?ja.

(Vatican News - aa)